Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4490/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B., OIB: … iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-556/2022-52 od 27. listopada 2023., dana 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-556/2022-52 od 27. listopada 2023. u dijelu pod točkom I/a. i pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-556/2022-52 od 27. listopada 2023. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,42 eura i odlučuje:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 124,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 31,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I/a. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju na ime preplaćenog tečaja iznos od 1.276,01 eura / 9.614,11 kn, zajedno sa zateznim kamatama na iznos 15,22 eura / 114,67 kn tekućom od 16. srpnja 2010., na iznos od 36,21 eura / 272,86 kn tekućom od 16. kolovoza 2010. i na iznos od 1.224,58 eura / 9.226,58 kn tekućom od 16. rujna 2010. Pod točkom I/b. odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom s osnova preplaćenog tečaja radi isplate iznosa od 53,09 eura /400,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.575,60 eura / 19.405,85 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2023. do isplate.

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.7.st.2. Ugovora o kreditu br…., sklopljenog dana 15.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 15.05.2006. godine po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem: OU- 323/06, u dijelu odredbe koji glasi: „... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I/a. i pod točkom II. žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

2.1. Tužitelj se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se odluka u pobijanom dijelu preinači te traži trošak žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora u žalbenoj fazi je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile 15. svibnja 2006. i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), zajedno sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

4.1. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 15. svibnja 2006. (list 6 do 11 spisa) na temelju kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 19.047,59 CHF te da je u članku 4. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,50% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva kao i da je ugovorena valutna klauzula.

6. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu polazeći od zaključaka i utvrđenja:

-da je presudom posl.br. P-441/2021-26 od 8. travnja 2022. godine u točki I/ utvrđeno je da su ništetne odredbe iz članka 4. st. 1. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 15.5.2006. godine između stranaka, a potvrđenog istog dana po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem OU-323/06, u dijelu odredbi koje glase: " …sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila…" i "… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora." Točkom II/ izreke navedene presude odlučeno je o restitucijskom zahtjevu tužitelja, dok je točkom III/ izreke odlučeno o troškovima parničnog postupka,

-da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. 21 Gž-1317/2022- 2 od 7. lipnja 2022. potvrđena navedena presuda pod točkom I/ izreke, dok je žalba tuženika ocijenjena kao djelomično osnovana te je navedena presuda ukinuta pod točkom II/ i III/ izreke i predmet vraćen na ponovno suđenje,

-da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-3580/2022-2 od 25. listopada 2022. odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1317/2022-2 od 7. lipnja 2022.,

-da je podneskom od 21. srpnja 2022. punomoćnik tužitelja postavio konačan tužbeni zahtjev navodeći u podnesku da je prema novom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje s osnove promjene kamatne stope u zastari, pa stoga tužitelj povlači tužbu u tom dijelu, dok i nadalje ustraje na potraživanju s osnove razlike u tečaju u visini od 10.014,11 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom,

-da je podneskom od 30. svibnja 2023. tužitelj radi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iskazao ranije istaknuti tužbeni zahtjev i u valuti euro te je postavio i tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetna odredba iz čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 15. svibnja 2006. između stranaka i potvrđenog istog dana po Javnom bilježniku B. A. iz O., pod brojem OU-323/06, u dijelu odredbe koji glasi: " … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.",

-da je uvidom u Ugovor o kreditu broj … od 15. svibnja 2006. ( list 6 do 11 spisa) sud utvrdio da je isti sklopljen između stranaka te ovjeren kod Javnog bilježnika B. A. iz O. dana 15. svibnja 2006. pod posl.br. OU-323/06, točkom I navedenog ugovora banka se obvezuje korisniku kredita-tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 19.047,59 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, da je iz točke II Ugovora razvidno da se kredit odobrava za kupnju vozila, točkom IV Ugovora korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50 % godišnje, a obračunava se u CHF, mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

-da je čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. V.-D. C. d.o.o., od 7. prosinca 2021. ( list 81 do 96 spisa), uvidom u očitovanje vještakinje na podnesak tuženika od 27. prosinca 2021. ( list 107 spisa) te saslušanjem vještakinje na ročištu od 15. veljače 2022. ( list 141 do 142 spisa) sud utvrdio da je vještakinja na temelju uvida u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju tuženika utvrdila da je tečajna razlika 9.614,11 kn ( list 82 i 87 spisa), a koji iznos predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike,

-da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i logičnim te utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika,

-da punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok su primjedbe punomoćnika tuženika općenite i neprihvatljive s obzirom da zadatak vještaka nije bio utvrđivati objektivne kriterije koje navodi tuženik, a niti bi se ti objektivni kriteriji mogli utvrditi,

-da sud smatra da je vještački nalaz izrađen sukladno pravilima struke te je stoga i dosuđena visina tužbenog zahtjeva utemeljena na istom nalazu,

-da iznos od 9.614,11 kn predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike pa je sud ovaj iznos dosudio tužitelju u točki I/a izreke presude, dok je sa iznosom od 400,00 kuna tužitelj odbijen točkom I/b izreke ove presude,

-da je o ništetnosti odredbe iz čl. 7. st. 2. predmetnog ugovora o kreditu i to u dijelu odredbe koji glasi "… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora," odlučeno presudom ovog suda P-441/2021-26 od 8. travnja 2022., a koja presuda je potvrđena u točki I/ izreke presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-1317/22-2 od 7. lipnja 2022, pa da se u tom dijelu radi o presuđenoj stvari.

7. Polazeći od toga da je dio Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF valuti ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

8. Neosnovano tuženik problematizira zaključke suda prvog stupnja o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule vezane za CHF s obzirom da je o tom dijelu zahtjeva pravomoćno odlučeno.

9. U odnosu na iscrpne žalbene navode kojima tuženik obrazlaže da je dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, valja reći da sama mogućnost ugovaranja valutne klauzule ne znači i ne može značiti da ugovorna odredba kojom se ugovara valutna klauzula ne može biti ništetna, jer je mogućnost takvog ugovaranja zakonom propisana. U konkretnom slučaju ugovorne odredbe su ništetne po posebnom propisu, Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje: ZZP/03), kao lex specialis, i to zato što su nepoštene.

10. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, valja reći da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donošenjem presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu (19. travnja 2021.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. ZOO, budući da u konkretnom slučaju nije riječ o tražbini povremenih davanja, niti se tražbina tužitelja odnosi na plaćanje anuiteta, već isplatu stečenog bez osnove pa u primjenu ne dolazi zastrani rok iz čl. 226. ZOO, već opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

10.1. Iskazano shvaćanje početka roka zastare za restitucijske zahtjeve potrošača, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe je i u duhu prava Europske unije - presude Suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s. r. o.), kojom je presuđeno:

"Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare …. koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove." (točka 1. izreke)". Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO, odnosno 104. ZOO/91. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO, odnosno čl. 210. ZOO/91. Odluke Suda EU na koje se poziva tuženik nisu od značaja za odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare u konkretnom slučaju.

11. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe ZZP/03, te odredbe Zakona o obveznim odnosima. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika do isplate, a na temelju odredaba čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se žali na odluku o trošku valja reći da je odluka o trošku donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Nadalje, s obzirom da je prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava u situaciji kada nastupi promjena sudske prakse u pravilu potrebno šest mjeseci da takav razvoj sudske prakse dosegne dovoljan stupanj pravne sigurnosti prije nego što se može smatrati da je javnost zaista postala svjesna domaće odluke kojom je utvrđeno to pravno sredstvo i prije nego što dotične osobe imaju mogućnost i obvezu iskoristiti ga (predmet Arambašin protiv RH) te kako su u konkretnom slučaju postojali razlozi da je tužitelj, s obzirom na ustaljenu sudsku praksu u vrijeme kada je podnio tužbu, imao legitimna očekivanja da bi sa tako (djelomično) postavljenim zahtjevom mogao uspjeti u sporu, odnosno da isti nije u zastari (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd-944/2024-2 od 15. svibnja 2024.), prvostupanjski sud opravdano nije dosudio zatraženi parnični trošak nakon što je tužitelj podneskom od 21. srpnja 2022. (list 225 spisa) djelomično povukao tužbu za 2.298,39 kn. Naime, promjene u domaćoj sudskoj praksi koje utječu na parnični postupak koji je u tijeku mogu dovesti do povrede Konvencije (Petko Petkov protiv Bugarske, 2013., stavci 32. – 34.).

13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima potražuje trošak zastupanja na ročištu za objavu jer stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 832/2022), a iz sadržaja spisa razvidno je da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude (stranica 272 spisa), pa je valjalo tužitelju primjenom 9. 3. i 42. Tarife o nagradama i naknadama (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) priznati daljnji trošak u iznosu od 124,42 eura. Tužitelju je primjenom Tbr. 10.5. i 42. Tarife, s obzirom na vrijednost ožalbenog dijela, priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 31,11 eura sa zateznim kamatama od 24. rujna 2024. primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP. Odluka o zateznim kamatama donesena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO, imajući u vidu čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 155/23).

14. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.