Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3288/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz B. S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. F. odvjetnici u Z., protiv tužene A. Ž. iz S. R. Nj., M., zastupane po privremenom zastupniku D. P. odvjetniku u K., radi nedostojnosti za nasljeđivanje, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-263/2022- 8 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-263/2022-8 od 27. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu citiranom u izreci odlučeno je:

"Utvrđuje se da tužena A. Ž. iz Nj., M. zbog nedostojnosti nema prava nasljedstva na ostavinskoj imovini pokojnog sina N. J. OIB… preminulog dana ... 2017.g. utvrđenoj u ostavinskom postupku poslovni broj O-552/19-2 naslovnog suda, te joj se nalaže da tužitelju podmiri troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 817,90 eura (osamsto sedamnaest eura i devedeset centi) /6.162,50 kn (šest tisuća sto šest deset dvije kune i pedeset lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (27. travnja 2023.) pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamatna stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tuženici dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena bitnim povredama odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi.

6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, da je uvidom u spis istog suda posl. br. O-52/19 utvrđeno je, da je N. J. umro dana … 2017. godine, da su njegovi zakonski nasljednici roditelja S. J. i A. Ž., da ostavinsku imovinu čini suvlasništvo ostavitelja N. J. na garaži u K., da je pravomoćnim rješenjem istog suda posl. br. O- 552/19-2 od 20. travnja 2020. nasljednik S. J. upućen na parnicu da se utvrdi da suvlasnički dio 1/3 na predmetnoj garaži ne ulazi u ostavinsku imovinu i da su navedeni suvlasnički dijelovi u vlasništvu nasljednika tužitelja S. J..

7. Iz navedenog doista proizlazi, kako se u žalbi prigovara, da tužitelj nije upućen na parnicu radi utvrđenja, da je tuženica nedostojna naslijediti, nego zato što je sporan opseg ostavinske imovine (odnosno da li ista uopće postoji).

8. Tužbu radi utvrđenja nekog spornog prava ili pravnog odnosa o kojem zavisi pravo na nasljedstvo ili neko drugo pravo iz ostavine može podići ne samo ona stranka koju je na podizanje te tužbe uputio ostavinski sud u smislu čl. 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN), nego i svaka druga stranka koja ima pravni interes da se takvo sporno pravo ili pravni odnos što prije utvrdi. Razlika je samo u tome što se u slučaju kad je sud uputio neku stranku na podizanje prejudicijelne tužbe postojanje pravnog interesa pretpostavlja, dok nasljednik ili druga stranka, koja takvu tužbu diže, a da na to nije upućen od strane ostavinskog suda, mora svoj pravni interes učiniti vjerojatnim (Rev-259/1995-2 od 25. listopada 1995.).

9. Iz spisa priklopljenog ostavinskog predmeta, kao i predmetnog postupka proizlazi, da je između stranaka sporno pravo tuženice na nasljeđivanje iza pok. N. J., radi čega ovaj sud smatra pravni interes vjerojatnim.

10. Odredbom članka 125. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) propisano je, da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje."

11. Na temelju iskaza tužitelja S. J. saslušanog kao stranke u postupku i iskaza svjedoka I. K., Z. P., K. P., N. M., Z. J. sud je utvrdio, da je tužena A. Ž. nakon razvoda braka 1974. godine sa tužiteljem S. J. napustila svog sina Nenada Jurišić sa tada navršenih pet godina i nije se o njemu uopće brinula do njegove smrti, odnosno nakon što je završio srednju školu i postao punoljetan nije s njim imala nikakav kontakt. Tužena nije plaćala uzdržavanje za sina N. J. dok je postojala zakonska obveza uzdržavanja, niti ga je hranila, oblačila, nije se brinula o njegovom odgoju i obrazovanju već su to činili tužitelj S. J. najprije sa svojim roditeljima, a nakon 1982. godine sa svojom drugom suprugom Z. J..

12. U postupku nije predložen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno utvrđenje, pa i po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da se tužena A. Ž. teže ogriješila o obvezu uzdržavanja prema sinu tj. ostavitelju N. J. i da je sukladno članku 125. točka 4. ZN-u nedostojna istog naslijediti.

Pretpostavka za navedeno, u konkretnom slučaju kada je u pitanju bilo dijete od pet godina, nije utvrđenje da bi egzistencija ostavitelja uslijed istog bila bitno ugrožena, odnosno da je nasljednik za takvo stanje znao, jer je notorno da se petogodišnje dijete nije u stanju samo uzdržavati i takva činjenica tuženici, kao njegovoj majci, nije mogla biti nepoznata. Činjenica da je tada mlt. N. J. bio povjeren na čuvanje i odgoj baki i djedu s očeve strane, koji su o njemu brinuli, ne može osloboditi tuženicu kao majku njezine obveze koja se odnosi ne samo na novčano uzdržavanje, nego i na cjelokupnu brigu o odgoju i obrazovanju djeteta.

13. Radi toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 125. st. 4. ZN za nedostojnost za nasljeđivanje.

14. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

15. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić, v.r.