Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3266/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Darije Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. F. iz Š., G., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u R., protiv tuženice S. F. Ć. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2023., poslovni broj P-5341/2013-70, u sjednici vijeća 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2023., poslovni broj P-5341/2013-70 pod toč. I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici 21.947,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je odbijen prigovor radi prijeboja, a pod toč. III. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka od 2.488,55 eur[1] /18.750,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica pod toč. I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine, odnosno preinači istu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.1. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužiteljice te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

3.1. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4. Predmet postupka je povrat polovice iznosa plaćenih troškova režija za stan u suvlasništvu stranaka koji se nalazi na II. katu u Z., na adresi … (tzv. "roditeljski stan"), a koje režije je u cijelosti podmirila tužiteljica. Tuženica je tijekom postupka izjavila prigovor prijeboja na ime plaćenih režijskih troškova za preostala 3 stana u zgradi na istoj adresi.

5. Naime, tužiteljica i tuženica su suvlasnice 4 stana koji se nalaze u zgradi u Z. na adresi ... Nije sporno da su obje stranke vršile plaćanja za predmetne nekretnine te da je postojao dogovor među strankama da tužiteljica podmiruje troškove za stan na II. katu zgrade, a tuženica za stan u prizemlju i stanove na I. i III. katu zgrade.

6. U žalbenom postupku sporno je jesu li se stranke usuglasile da će jedna drugoj vršiti vraćanje polovice uplaćenih iznosa za pojedine nekretnine te je li osnovan istaknuti prigovor prijeboja.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da su tužiteljica i tuženica kao suvlasnice nekretnina koje su nalaze na adresi u Z., usmenim sporazumom dogovorile način korištenja tih nekretnina odnosno kako će snositi troškove, na način da tužiteljica plaća troškove za stan na II. katu, a tuženica za preostale stanove u zgradi, ali bez povrata uplaćenih iznosa. Posljedično je ocijenio neosnovanim i prigovor radi prijeboja.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je postojao usmeni dogovori između stranaka vezano za podmirenje troškova, odnosno da nije utvrdio kada je i na koji način sklopljen i između koga, te da je o postojanju navedene činjenice trebao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP). Također u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze (iskaze R. M. i D. Ć. i materijalnu dokumentaciju u vidu dostavljenih računa od tuženice) i iznosi svoje zaključke i osporavajući utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Suprotno žalbenim navodima, da je između stranaka postojao usmeni dogovor o plaćanju računa proizlazi ne samo iz iskaza tuženice i njezinog supruga D. Ć. već i iz materijalne dokumentacije i izjava same tužiteljice. Naime, iz iskaza tuženice i njezinog supruga D. Ć. koji su iskazivali logično i životno uvjerljivo, je razvidno da je sporazum između stranaka sklopljen usmeno 2008. i to nakon što su stranke stupile u posjed stanova. Stranke su se sporazumjele na način da neće vršiti povrate plaćenih troškova već da će tužiteljica plaćati troškove za stan na II. katu, a tuženica za preostala 3 stana. U prilog navedenom zaključku govori i to da se tužiteljica do srpnja 2013. nikada nije obratila tuženici sa zahtjevom za povratom, te da su troškovi za preostala 3 stana nesporno plaćeni, a što proizlazi iz dostavljenih računa od strane tuženice. S time da je i sama tužiteljica tijekom postupka priznala više puta da je tuženica platila račune i to podneskom od 15. travnja 2015. u visini od 22.462,54 kn, podneskom od 5. veljače 2014, u visini od 24.204,72 kn, i podneskom od 21. prosinca 2013. u visini od 21.664,06 kn, da bi naknadno tijekom postupka osporavala dostavljenu dokumentaciju od tuženice na način da ista ne dokazuje da je tuženica plaćala račune.

9.1. Iz procesnog držanja tužiteljice proizlazi da priznaje da je tuženica plaćala račune za preostala 3 stana, ali spori visinu plaćenih troškova, s time da iznosi koje je tužiteljica priznala kao plaćene troškove premašuju visinu njezine tražbine (podnesak od 15. travnja 2015. i podnesak 5. veljače 2014.). Navedeno potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da je postojao sporazum između stranaka da tuženica podmiruje troškove za 3 stana, a tužiteljica za "roditeljski stan". S time da tužiteljici valja napomenuti da činjenica da je tuženica mijenjala visinu prebijene tražbine nije od utjecaja na činjenicu da su računi plaćeni, a izmjena visine je posljedica specifikacije tražbine.

9.2. Nadalje, u prilog zaključku prvostupanjskog suda da je postojao sporazum o podmirenju troškova, govori i Dopis od 24. srpnja 2013. koji je tužiteljica uputila tuženici u kojem navodi da je platila troškove za "roditeljski stan" sukladno prethodnom dogovoru, a ujedno predlaže novi način plaćanja troškova za predmetni stan na način da tužiteljica plaća sve režije, a tuženica vrši povrat troškova u polovici iznosa. Dakle, kako se u Dopisu predlaže način plaćanja koji je jednak tužbenom zahtjevu, za zaključiti je da je tužbi prethodio sporazum stranaka da tužiteljica plaća troškove za roditeljski stan bez da joj tuženica vraća polovinu iznosa.

10. U odnosu na prigovor tužiteljice da su utvrđenja prvostupanjskog suda suprotna iskazu R. M. (supruga tužiteljice) valja reći da je njegov iskaz neodlučan za predmet spora s obzirom da ne zna tko plaća troškove za preostala tri stana, ne zna tko je u posjedu istih, nikada se nije nalazio sa tuženicom i njezinim suprugom radi dogovora o plaćanju troškova, a ujedno niti ne zna kada je postupak razvrgnuća započeo. S obzirom da navedeni svjedok nema saznanja niti o jednoj odlučnoj činjenici, sud nije niti bio dužan pozvati svjedoka sukladno čl. 311a. ZPP da dopuni iskaz.

11. Nadalje, iako je točno da sud u obrazloženju iznosi navode koji nisu predmet ovog postupka u smislu da su stranke suvlasnice većeg broja nekretnina ne samo u Z., već i u M. i G., to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude, s obzirom da je prvostupanjski sud za sporne okolnosti proveo sve po strankama predložene dokaze, te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a koje utvrđenje i obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Kako je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio odlučne činjenice, to suprotno žalbenim navodima, nije bilo mjesta primjeni čl.221a ZPP i pravila o teretu dokazivanja.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 52. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje ZOO) dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, a čl. 53. ZOO-a propisano je da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.

13. Prema odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju. Prema odredbi čl. 39. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

14. Stoga, kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je postojao usmeni sporazum između stranaka o upravljanju nekretninama i načinu podmirenja režijskih troškova, na način da tužiteljica podmiruje troškove za nekretninu na II. katu, odnosno "roditeljski stan", to ista nema pravo na povrat polovice plaćenih iznosa te je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. S obzirom da je tužbeni zahtjev neosnovan, to je pravilno prvostupanjski sud odbio i prigovor radi prijeboja.

15. Slijedom navedenog, kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

16. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, čemu tužiteljica određeno ne prigovara.

17. Zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić, v.r.