REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3791/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane (OIB: 52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1344/2020-2 od 13. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-818/2019-22 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1344/2020-2 od 13. travnja 2021., u odnosu na pravno pitanje:
"1. Je li u situaciji kad je tuženica u spis dostavila evidencije radnog vremena koje je vodila tuženica za tužitelja sa iskazanim danima rada i ostvarenim satima rada, a koje evidencije su ovjerene potpisom tužitelja i zapovjednika, bilo opravdano u parničnom postupku utvrđivati sate rada tužitelja personalnim dokazima odnosno izjavama tužitelja i svjedoka i je li za utvrđenje neiskorištenih slobodnih dana dovoljna paušalna tvrdnja tužitelja i njegovih svjedoka o istima?".
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1344/2020-2 od 13. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-818/2019-22 od 23. listopada 2020. zbog dva pravnog pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio kako je prvo pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja, važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem u pobijanoj odluci nije razjašnjeno je li postupljeno u skladu sa shvaćanjem ovoga suda u odluci poslovni broj Rev 927/2022 od 7. veljače 2023. („Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremen sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“) pa je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 6. ZPP, odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
