Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1312/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. B. G., odvjetnici u R., protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku iz O. društva I. i C. j.t.d. u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-323/2020-59 od 2. veljače 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-323/2020-60 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-323/2020-59 od 2. veljače 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-323/2020-60 od 3. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici D. D. na ime naknade štete iznos od 5.282,37 EUR–a[1] /39.800,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom IV. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-323/2020-59 od 2. veljače 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-323/2020-60 od 3. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku W. osiguranje V. I. G. d.d. isplatiti tužiteljici D. D. na ime naknade štete iznos preko 5.282,37 EUR–a/39.800,00 kn do 5.640,72 EUR– a/42.500,00 kn (za iznos od 358,35 EUR–a/2.700,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade iznos preko 146,80 EUR–a/1.106,03 kn do 172,63 EUR–a/1.300,68 kn (za iznos od 25,83 EUR–a/194,65 kn) i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice D. D. za isplatu iznosa od 358,35 EUR– a/2.700,00 kn na ime naknade štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice D. D. za isplatu iznosa od 25,83 EUR–a/194,65 kn na ime izgubljene zarade kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 5.640,72 EUR– a (42.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade iznos od 172,63 EUR–a (1.300,68 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 636,98 EUR–a (4.799,32 kn) na ime naknade štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.645,87 EUR–a (19.935,31 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (2. veljače 2023.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade iznos preko 146,80 EUR–a (1.106,03 kn) do 172,63 EUR–a (1.300,68 kn) (za iznos od 25,83 EUR–a (194,65 kn)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom IV. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 419,74 EUR–a (3.162,50 kn).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 21. rujna 2022. (list 175-177 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. P. B., stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 31. kolovoza 2022. (list 165-168 spisa), da joj tuženik:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a, umanjeno za već isplaćenih 1.818,30 EUR–a (13.700,00 kn), isplati iznos od 4.817,84 EUR–a (36.300,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2020., kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a, umanjeno za već isplaćenih 39,82 EUR–a (300,00 kn), isplati iznos od 358,35 EUR–a (2.700,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2020., kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog troškova prijevoza u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2020., kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati iznos od 172,63 EUR–a (1.300,68 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na sljedeće iznose:

- na iznos od 3,03 EUR–a (22,80 kn) od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 83,36 EUR–a (628,07 kn) od 1. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 10,56 EUR–a (79,59 kn) od 1. travnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 10,56 EUR–a (79,59 kn) od 1. svibnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 46,96 EUR–a (353,83 kn) od 1. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 18,16 EUR–a (136,80 kn) od 1. srpnja 2020. do isplate, dakle, ukupan iznos od 5.813,35 EUR–a (43.800,68 kn), kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.303,80 EUR–a (24.892,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi štetnog događaja koji se zbio 17. prosinca 2019. na način da su oko 18,40 sati dva razbojnika uletjela u poslovnicu P. banke Z. d.d. u R., uperili tužiteljici i njezinoj kolegici L. K. pištolj u glavi, ukrali novac i potom pobjegli.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u kojima on, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je P. banka Z. d.d. kao osiguranik na dan štetnog događaja imala sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima broj … upravo s W. osiguranje V. I. G. d.d. (u ovom predmetu tuženikom). Navedeno proizlazi iz korespondencije između tužiteljice i tuženika te korespondencije između L. K. i tuženika koja se nalazi na listu 41 i 109 spisa.

7.2. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala je li ugovorom o osiguranju između P. banke Z. d.d. i tuženika pokrivena odgovornost poslodavca iz registrirane djelatnosti, je li pokrivena odgovornost poslodavca prema djelatnicima zbog povrede tijela ili zdravlja, koja je osigurana svota po jednom štetnom događaju, je li ugovorena odbitna franšiza (učešće osiguranika u šteti), pod kojim uvjetima takvo osiguranje vrijedi te jesu li uvjetima osiguranja isključene štete nastale kao posljedica kaznenog djela, iako je upravo na njoj, prema mišljenju tuženiku, bio teret dokazivanja navedenih činjenica, valja reći da konkretni žalbeni navodi predstavljaju nove činjenice, s time da se isti ne odnose na neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može podnijeti, slijedom čega ih ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao.

8. Nadalje, iz stanja spisa u ovom predmetu proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica na dan štetnog događaja (17. prosinca 2019.) bila zaposlena kod P. banke Z. d.d., P. S. u R.,

- da se štetni događaj zbio na sljedeći način: da su u prostorije banke oko 18,40 sati iznenada uletjela dva razbojnika uz povike i uperili pištolj tužiteljici u glavu i njezinoj kolegici L. K.; da je jedan od razbojnika stao uz tužiteljicu s lijeve strane i prijetio joj govoreći ''prosut ću ti mozak'', dok su zaštitara i klijente koji su se našli u banci bacili na pod; da su razbojnici dohvatili plijen (novac) i pobjegli; da je nakon cca 20 minuta došlo vozilo prve pomoći i da je tužiteljica u vozilu dobila injekciju i tabletu D.; da je nakon toga ubrzo stigla policija i da ju je, nakon što je dala izjavu policiji, kolega odvezao kući,

- da je tužiteljica nakon štetnog događaja bila tjeskobna i da je imala noćne more i panične napadaje, da je 27. prosinca 2019. odvezena u K. za psihijatriju K.–a R. te da je nakon pregleda dobila terapiju i upućena na kućnu njegu, nakon čega su uslijedile kontrole u K.,

- da je tužiteljica u veljači 2020. uključena u program dnevne bolnice mjesec dana, ali da je i dalje nastavila s terapijom,

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 18. prosinca 2019. pa do 24. lipnja 2020., a da je 13. srpnja 2020. ponovno počela raditi,

- da je nakon štetnog događaja tužiteljičin suprug 4 mjeseca obavljao sve poslove u kućanstvu umjesto tužiteljice te da je pomagao i oko djece (starije dijete od 10 godina, a mlađe od 3 godine), zajedno s tužiteljičinom majkom,

- da je P. banka Z. d.d. kao osiguranik na dan štetnog događaja imala sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima broj … s W. osiguranje V. I. G. d.d. kao osigurateljem (u ovom predmetu tuženikom),

- da se tužiteljica 21. srpnja 2020. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a da joj tuženik, postupajući po zahtjevu, 11. kolovoza 2020. isplatio iznos od 1.858,12 EUR–a (14.000,00 kn),

- da je od iznosa od 1.858,12 EUR–a (14.000,00 kn) tužiteljici iznos od 1.818,30 EUR– a (13.700,00 kn) isplaćen na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok joj je iznos od 39,82 EUR–a (300,00 kn) isplaćen na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a kako je to tuženik naveo u podnesku od 29. srpnja 2022. (list 164 spisa),

- da je radi utvrđivanja oblika i visine štete koju je tužiteljica pretrpjela u i u svezi štetnog događaja provedeno psihijatrijsko vještačenje od strane izv. prof. prim. dr. sc. K. R., stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka od 18. siječnja 2022. (list 131- 140 spisa) proizlazi u bitnom:

- da tužiteljica (rođena ….) prije štetnog događaja nije bila u psihijatrijskom tretmanu, da je osoba urednog duševnog razvitka i da ne boluje od prave i trajne duševne bolesti,

- da se prvi put javila psihijatru u hitnu psihijatrijsku ambulantu nakon štetnog događaja, kada joj je na temelju simptoma dijagnosticirana akutna reakcija na stres

F43.0 i propisani simptomatski lijekovi,

- da je psihijatrijsko liječenje nastavljeno u obliku ambulantno–psihijatrijskog tretmana i psihijatrijskog tretmana putem dnevne bolnice,

- da je tužiteljici tijekom liječenja u dnevnoj bolnici dijagnosticiran i PTSP,

- da je tužiteljica zbog štetnog događaja trpjela primarni strah visokog intenziteta koji je trajao koliko i sam štetni događaj, sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao do dolaska hitne pomoći te sekundarni strah srednjeg do blagog intenziteta koji je trajao do prvog psihijatrijskog pregleda (27. prosinca 2019.), odnosno do početka liječenja,

- da je tijekom pregleda tužiteljice u okviru psihijatrijskog vještačenja uočeno sljedeće: simptomi pojačane pobudljivosti, izbjegavanja i ponovnog proživljavanja stresnog događaja; da joj je narušena svakodnevna funkcionalnost; da je izolirana od socijalne sredine i da je uglavnom kod kuće osim kada radi; da ima nelagodu kada je sama kući jer stalno provjerava sigurnost; da je emocionalno labilna; da ju psihički poremećaj ograničava u nekim segmentima njenog funkcioniranja; da je sklona izolaciji i da u obiteljskom raspoloženju ima oscilacije raspoloženja (plačljivost, gubitak veselja itd.); da je zbog straha izabrala niže rangirano radno mjesto; da izbjegava mase ljudi; da je nesigurna i najsigurnija kada je kod kuće,

- da su zadovoljeni kriteriji da se tužiteljici postavi dijagnoza posttraumatskog stresnog poremećaja, odnosno PTSP–a,

- da se u okvirima dijagnosticiranog psihičkog poremećaja i njezine ograničene funkcionalnosti smanjenje životne aktivnosti može ocijeniti s oko 10%,

- da je tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, a da je vještak u svom dopunskom pisanom očitovanju od 7. ožujka 2022. (list 147 spisa) u cijelosti otklonio tužiteljičine prigovore,

- da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, ali da nije predložio da se vještak dopunski očituje,

- da je radi utvrđivanja iznosa izgubljene zarade za vrijeme bolovanja tužiteljice (od 18. prosinca 2019. pa do 24. lipnja 2020.) te iznosa izgubljene zarade s osnove smjenskog rada provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. P. B., stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 31. kolovoza 2022. (list 165- 168 spisa) proizlazi u bitnom:

- da bi za vrijeme bolovanja tužiteljice ukupni neto iznos za isplatu iznosio 4.842,12 EUR–a (36.482,99 kn), dok su stvarno isplaćene neto naknade za bolovanje iznosile 4.695,33 EUR–a (35.376,96 kn), tako da bi izgubljena zarada tužiteljice za vrijeme bolovanja na temelju prosječne neto plaće koju je tužiteljica ostvarila kod poslodavca u razdoblju od 6 mjeseci koje je prethodilo štetnom događaju, uključivo i gubitak zarade s osnova smjenskog rada, iznosila 146,80 EUR–a (1.106,03 kn),

- da je vještak prilikom izračuna visine izgubljene zarade tužiteljice uzeo u obzir i iznos od 25,83 EUR–a (194,65 kn), kao pozitivnu razliku između očekivane neto plaće (811,32 EUR–a (6.112,87 kn)) te isplaćene naknade za bolovanje (837,15 EUR–a (6.307,52 kn)), i to za siječanj 2020., (list 167 spisa),

- da tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka,

- da je tužiteljica podneskom od 21. rujna 2022. (list 175-177 spisa) konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno pisanom nalazu i mišljenju financijskog vještaka na način da joj tuženik:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, umanjeno za već isplaćenih 1.818,30 EUR–a (13.700,00 kn), isplati iznos od 4.817,84 EUR–a (36.300,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2020. kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, umanjeno za već isplaćenih 39,82 EUR–a (300,00 kn), isplati iznos od 358,35 EUR–a (2.700,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2020., kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog troškova prijevoza isplati iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. srpnja 2020.,kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja isplati iznos od 172,63 EUR–a (1.300,68 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na sljedeće iznose: na iznos od 3,03 EUR–a (22,80 kn) od 1. siječnja 2020. pa do isplate, na iznos od 83,36 EUR–a (628,07 kn) od 1. ožujka 2020. pa do isplate, na iznos od 10,56 EUR–a (79,59 kn) od 1. travnja 2020. pa do isplate, na iznos od 10,56 EUR–a (79,59 kn) od 1. svibnja 2020. pa do isplate, na iznos od 46,96 EUR–a (353,83 kn) od 1. lipnja 2020. do isplate te na iznos od 18,16 EUR–a (136,80 kn) od 1. srpnja 2020. do isplate,

- dakle, ukupan iznos od 5.813,35 EUR–a (43.800,68 kn),

- da je tužiteljica u navedenom podnesku istaknula da je vještak prilikom računanja ukupnog iznosa izgubljene zarade pogrešno postupio kada je od zbroja mjesečnih gubitaka na zaradi oduzeo iznos od 25,83 EUR–a (194,65 kn) na ime ''viška'' primanja tužiteljice u siječnju 2020., budući da je to, prema mišljenju tužiteljice, pogrešno jer svakomjesečni gubitak na zaradi ima svoju zasebnu pravnu sudbinu, tako da se primitak iznosa u siječnju 2020. ne reflektira na ostali ukupni gubitak na zaradi u spornom razdoblju bolovanja, zbog čega stvarni gubitak na zaradi tužiteljice u razdoblju bolovanja nije 146,80 EUR–a (1.106,03 kn), već 172,63 EUR–a (1.300,68 kn), s time da tužiteljica u odnosu na iznos od 25,83 EUR–a (194,65 kn) nije zatražila zatezne kamate,

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zaključio sljedeće:

- da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 6.636,14 EUR–a (50.000,00 kn), a koji iznos valja umanjiti za iznos od 1.818,30 EUR–a (13.700,00 kn) koji je tuženik isplatio tužiteljici mirnim putem prije pokretanja postupka u ovom predmetu, slijedom čega tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u konačnom iznosu od 4.817,84 EUR–a (36.300,00 kn),

- da bi tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, imajući u vidu da su tužiteljičin suprug i tužiteljičina majka nekoliko mjeseci obavljali kućanske poslove i vodili brigu o djeci, koja su tada imala 3 i 10 godina, jer ona nije mogla funkcionirati, pripadao iznos od 398,17 EUR–a (3.000,00 kn) u smislu odredbe iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, a koji iznos valja umanjiti za iznos od 39,82 EUR–a (300,00 kn) koji je tuženik isplatio tužiteljici mirnim putem prije pokretanja postupka u ovom predmetu, slijedom čega tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada konačan iznos od 358,35 EUR–a (2.700,00 kn),

- da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog troškova prijevoza pripada iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn) u smislu odredbe iz čl. 223. st. 1. ZPP–a jer iz iskaza tužiteljice, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je ista 6 mjeseci odlazila na terapiju, što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom (klinička bolnica udaljena je od njezine kuće 20 km), što znači da je svakodnevno, osim vikenda, bio potrošen benzin za 40 km za dolazak i odlazak na terapiju, s time da je terapija u dnevnoj bolnici trajala 6 sati i da je za to vrijeme tužiteljica morala platiti parking koji je koštao 1,33 EUR–a (10,00 kn) po satu,

- da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja pripada iznos od 172,63 EUR–a (1.300,68 kn) jer nije relevantno da tužiteljica u jednom mjesecu nije imala gubitka na zaradi, kako to financijski vještak navodi, pa da bi taj iznos bio oduzet od iznosa kada je izgubila na zaradi, budući da je zadaća vještaka bila da na temelju dokumentacije u spisu utvrdi koliko je tužiteljica izgubila na zaradi,

nakon čega je odlučio kao pod točkom I. i II. izreke predmetne presude.

10. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, mjerodavne su odredbe iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. st. 1. ZOO–a, kao i odredba iz čl. 223. st. 1. ZPP–a.

11.1. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a propisano je da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

11.3. Odredbom iz čl. 223. st. 1. ZPP–a propisano je da će, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

12.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu straha koje je tužiteljica zbog u i u svezi štetnog događaja (pljačke u banci) pretrpjela te da tužiteljica ima smanjenje životne aktivnosti od 10% zbog dijagnosticiranog psihičkog poremećaja i njezine ograničene funkcionalnosti,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- kao i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ovom predmetu, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripala pravična novčana naknada u ukupnom (i jedinstvenom) iznosu od 6.636,14 EUR–a (50.000,00 kn).

12.2. Kada se iznos od 6.636,14 EUR–a (50.000,00 kn) umanji za iznos od 1.818,30 EUR–a (13.700,00 kn) koji je tuženik isplatio tužiteljici po toj osnovi mirnim putem prije pokretanja postupka u ovom predmetu (11. kolovoza 2020.), tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada konačan iznos od 4.817,84 EUR–a (36.300,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

13.1. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da bi tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 358,35 EUR–a (2.700,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, zbog toga što su tužiteljičin suprug i tužiteljičina majka nekoliko mjeseci (za vrijeme bolovanja) obavljali kućanske poslove i vodili brigu o djeci, koja su tada imala 3 i 10 godina, jer tužiteljica nije mogla funkcionirati.

13.2. Ovdje valja istaknuti da je navedena činjenica, dakle da je tužiteljica za vrijeme bolovanja imala pomoć od strane svog supruga i svoje majke u pogledu brige o djeci i obavljanja kućanskih poslova, utvrđena na temelju iskaza tužiteljice koja je saslušana na ročištu od 27. rujna 2021. (list 85-86 spisa), dok iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka ne proizlazi da je tužiteljici za vrijeme bolovanja bila potrebna tuđa pomoć i njega.

13.3. Smisao i svrha tuđe pomoći i njege je da se ista pruža onoj osobi koja je pretrpjela štetu u i u svezi štetnog događaja, dakle oštećeniku. Kako iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka ne proizlazi da je tužiteljici za vrijeme bolovanja bila potrebna tuđa pomoć i njega, tako ista u konačnici nema pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u dosuđenom iznosu od 358,35 EUR–a (2.700,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos.

14.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici, prihvaćajući njezin iskaz u dijelu u kojem je ona navela da je 6 mjeseci odlazila na terapiju, što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom (klinička bolnica udaljena je od njezine kuće 20 km), dok je terapija u dnevnoj bolnici trajala 6 sati, s time da je za to vrijeme tužiteljica morala platiti parking koji je koštao 1,33 EUR–a (10,00 kn) po satu, te koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 223. st. 1. ZPP–a, na ime naknade imovinske štete zbog troškova prijevoza pripada iznos od 464,53 EUR–a (3.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

14.2. Ovdje valja napomenuti i da je tužiteljica u tužbi od 16. rujna 2020. detaljnije pojasnila svoj zahtjev za naknadu štete po toj osnovi, navodeći u bitnom sljedeće:

- da je u dnevnu bolnicu u R. išla 6 tjedana (prvo 4 tjedna pa nakon prekida zbog pandemije korona virusa još 2 tjedna), dakle ukupno 30 dana,

- da od mjesta stanovanja V. B. pa do riječke bolnice u jednom pravcu ima 21 km, što znači da je bila prevezena 1.260,00 km (30 X 42 km),

- da je na kontrole u R. išla 6 puta po 42 km, što daje daljnja 252 km,

- da je, kada se obračuna 0,27 EUR–a (2,00 kn) po svakom prijeđenom kilometru (od ukupno prijeđenih 1.512,00 km), troškovi prijevoza iznose 464,53 EUR–a (3.500,00 kn).

15.1. No, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja pripada iznos od 172,63 EUR–a (1.300,68 kn), smatrajući pritom da iznosu od 146,80 EUR–a (1.106,03 kn), koji je financijski vještak izračunao kao iznos zarade koji je tužiteljica izgubila za vrijeme bolovanja, treba pribrojiti još i iznos od 25,83 EUR–a (194,65 kn), prihvaćajući očito tužiteljičine navode sadržane u podnesku od 21. rujna 2022.

15.2. Naime, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da iznos od 25,83 EUR–a (194,65 kn) predstavlja pozitivnu razliku između očekivane neto plaće (811,32 EUR–a (6.112,87 kn)) te isplaćene naknade za bolovanje (837,15 EUR–a (6.307,52 kn)), i to za siječanj 2020., što znači da tužiteljica za taj mjesec bolovanja nije izgubila zaradu, već suprotno, da je u tom iznosu ostvarila plus (dobitak) u odnosu na iznos neto plaće koji se prema redovitom tijeku stvari mogao očekivati.

15.3. Dakle, tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja pripada konačan iznos od 146,80 EUR–a (1.106,03 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a, dok joj to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 25,83 EUR–a (194,65 kn) ne pripada.

16.1. Prema tome, imajući u vidu navedeno, tužiteljici od iznosa od 5.640,72 EUR–a (42.500,00 kn), koji joj je dosuđen pod točkom I. izreke predmetne presude, pripada konačan iznos od 5.282,37 EUR–a (39.800,00 kn) (4.817,84 EUR–a (36.300,00 kn) na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti + 464,53 EUR–a (3.500,00 kn) na ime naknade imovinske štete zbog troškova prijevoza), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, dok joj od iznosa od 172,63 EUR–a (1.300,68 kn), koji joj je pod točkom II. izreke predmetne presudu dosuđen na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, pripada konačan iznos od 146,80 EUR–a (1.106,03 kn).

16.2. Posljedično, tužiteljica nema pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 358,35 EUR–a (2.700,00 kn), koji je dosuđen pod točkom I. izreke predmetne presude, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, niti na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 25,83 EUR–a (194,65 kn), koji joj je dosuđen pod točkom II. izreke predmetne presude.

17. Stoga su djelomično osnovani daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja iznosa koji tužiteljici pripadaju na ime naknade neimovinske i imovinske štete.

18.1. Na kraju, neosnovani su preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužiteljica uspjela u sporu, a što bi za posljedicu imalo i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

18.2. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u konačnom iznosu od 5.429,17 EUR–a (40.906,03 kn) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 5.813,35 EUR–a (43.800,68 kn), odnosno u omjeru od 93%, vidljivo je da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 96,50% (100% + 93% = 193%; 193% ÷ 2 = 96,50%), dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 3,50%.

18.3. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 93%.

18.4. Kako tužiteljica sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, i to u omjeru od 7%, tako ista ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u cjelokupnom dosuđenom iznosu od 2.645,87 EUR–a (19.935,31 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (2. veljače 2023.) pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18) te Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19 i 92/21), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

20. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu odluke o glavnoj stvari, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a valjalo odlučiti i kao pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.