REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1134/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Ivan Ergotić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-721/2021-2 od 18. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-390/2018-25 od 4. veljače 2021., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-721/2021-2 od 18. srpnja 2023. u dijelu stavka II. u kojem je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 2.659,35 kn/352,95€ bruto na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor sa zateznim kamatama te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB:52634238587 da isplati tužitelju IL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.750,92 kn/365,10€ bruto, zajedno sa zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima naknade plaće za godišnji odmor, kako slijedi:

-na iznos od 169,43 kn od 16.08. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 10,42 kn od 16.09. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 60,82 kn od 16.02. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 43,00 kn od 16.07. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 549,63 kn od 16.08. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 43,00 kn od 16.09. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 78,52 kn od 16.11. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 117,77 kn od 16.01. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 611,65 kn od 16.08. 2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 89,32 kn od 16.12. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 535,92 kn od 16.05. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 176,93 kn od 16.12. 2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 215,19 kn od 16.01. 2017.godine s z.z. kamatama do isplate

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB:52634238587 da isplati tužitelju IL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime razlike plaće s osnove prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom iznos od 7.193,11 kn/954€ bruto, zajedno sa zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, kako slijedi:

-na iznos od 720,19 kn od 16.09. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 229,62 kn od 16.11. 2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 1,358,08 kn od 16.03. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 161,68 kn od 16.06. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 2.510,38 kn od 16.06. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 2.213,16 kn od 16.06. 2014.godine s z.z. kamatama do isplate sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 9.750,00 kuna/1.294,00€, sa zateznom kamatom tekućom od 4. 2. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.948,66 kua/391,35€, dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose za dan 15. -ti u mjesecu za tekući mjesec, te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima naknade plaće odnosno. bruto plaće u t. I. izreke presude."

2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-390/2018-25 od 4. veljače 2021.

- u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike u plaćama s osnove prekovremenog rada sa dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom iznos od 3.557,51 kn / 472,16 eura1 bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 131,22 kn / 17,41 eura od 16. studenog 2013., iznos od 1.609,12 kn / 213,56 eura od 16. svibnja 2014., iznos os 1.817,17 kn / 241,17 eura od 16. lipnja 2014. i na ime razlike u naknada plaća za godišnji odmor iznos od 91,57 kn / 12,15 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 10,42 kn / 1,39 eura od 16. rujna 2013., 26,12 kn / 3,46 eura od 16. listopada 2013., i na iznos od 55,03 kn / 7,30 eura od 1. veljače 2014., sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak),

- u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.268,75 kn / 699,28 eura sa zateznim kamatama od 4. veljače 2021. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poen

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 390/2018-25 od 4. veljače 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju daljnji iznosa od 3.635,60 kn / 482,65 eura bruto na ime razlike u plaćama s osnove prekovremenog rada sa dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom za razdoblje od 19. srpnja 2013. do 31. svibnja 2014. sa zateznim kamatama, za isplatu daljnjeg iznosa od 2.659,35 kn / 352,95 eura bruto na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor sa zateznim kamatama, i u dijelu stavaka II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos od 4.481,25 kn / 594,76 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 3.635,60 kn / 482,65 eura bruto na ime razlike u plaćama s osnove prekovremenog rada sa dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom za razdoblje od 19. srpnja 2013. do 31. svibnja 2014. sa zateznim kamatama, za isplatu daljnjeg iznosa od 2.659,35 kn / 352,95 eura bruto na ime razlike naknada plaće za godišnji odmor sa zateznim kamatama i zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 4.481,25 kn / 594,76 eura na ime parničnih troškova sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,77 eura / 593,53 kn, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu daljnjeg iznosa od 45,65 eura / 343,97 kn na ime troška žalbenog postupka."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-493/2024-2 od 6. ožujka 2024. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-721/2021-2 od 18. srpnja 2023. tuženici dopustio reviziju u odnosu na pravna pitanja:

"1. Ulazi li dodatak za vojnu službu koji je propisan odlukom o rasporedu u opseg naknade za redovni rad djelatne vojne osobe?

2. Treba li tužitelju prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da se čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/2014) propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana presuda je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za naknadu razlike plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

9. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj (zaposlenik Ministarstva obrane na poslovima djelatne vojne osobe na dužnosti poslužitelj, u ustrojbenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske, gardijsko oklopna mehanizirana brigada, logistička satnija, vod za opskrbu klasom i pripremnu hrane desetine za opskrbu klasom na ustrojbenom mjestu manipulant s mjestom trenutne službe u Vinkovcima) u predmetnom razdoblju od srpnja 2013. do zaključno sa prosincem 2016. obavljao poslove svog radnog mjesta,

- da je tuženica dostavila Dnevne evidencije radnog vremena tužitelja u kojima je evidentiran početak i završetak radnog vremena, oblik rada, sati redovnog, prekovremenog rada, preraspodjela radnog vremena, slobodni dani i rad na terenu i slobodni dani,

- da je stalni sudski vještak Dario Jankovića na temelju evidencija o radnom vremenu tužitelja i drugih materijalnih dokaza izradio nalaz i mišljenje u dvije varijante,

- Varijanta 1 u kojoj prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, a dug za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 14. rujna 2017. iznosi 12.892,69 kn (naknada za godišnji odmor - 3.002,02 kn, razlika u plaći po osnovi prekovremenog rada s dodacima za rad noću subotom i nedjeljom - 9.892,26 kn),

- Varijanta 2 u kojoj prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane, a dug za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 14. rujna 2017. iznosi 7.048,26 kn (naknada za godišnji odmor - 2.875,56 kn, razlika u plaći po osnovi prekovremenog rada s dodacima za rad noću subotom i nedjeljom - 4.169,69 kn).

10. Prvostupanjski je sud u odnosu na obračun razlike neisplaćene plaće za vrijeme godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 14. rujna 2017. prema nalazu vještaka koji je koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi te je dijeli s fondom sati tog mjeseca, zaključio da kad se zbroje svi utuženi iznosi razlike naknade plaće za godišnji odmor, dobije se iznos od 3.000,03 kn. Prvostupanjski je naložio tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 2.750,92 kn, a na ime razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom iznos od 7.193,11 kn znači ukupno 9.444,03 kn.

11. Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući naknadu plaće za godišnji odmor budući da prema odredbi čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika ("Narodne novine" broj 142/2002., 68/2011., u daljnjem tekstu: Pravilnik/2000), tužitelju pripada pravo na naknadu plaća za godišnji odmor u visini prosječne pripadajuće i isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a od 8. svibnja 2014. prema čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 52/2014., u daljnjem tekstu: Pravilnik/2014) kao da je radio u redovnom radnom vremenu s tim da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, odnosno prema Odluci o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014.) u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Drugostupanjsko je sud zaključio da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je razlika u naknadi plaća za godišnji odmor od kolovoza 2013. do 7. svibnja 2014. izračunata prema prosječnim plaćama koja je tužitelju obračunata i koja je trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, prije korištenja godišnjeg odmora prema Pravilniku/2000 iznosi 91,57 kn (kolovoz 2013. - 10,42 kn, rujan 2013. - 26,12 kn, siječanj 2014. - 55,03 kn) i da od 8. svibnja 2014. nema neisplaćenih razlika naknade plaća za godišnji odmor prema Pravilniku/2014.

12. Iz zaključka drugostupanjskog suda proizlazi da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir dodatak na plaću za vojnu službu.

12.1. Ovaj revizijski sud je izrazio shvaćanje da djelatnoj vojnoj osobi nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu (tako u odlukama ovog suda Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024., Rev-347/2023 od 24. travnja 2022. i drugima) što je ujedno i odgovor na naznačena pitanja.

13. Materijalnopravno shvaćanje u pobijanoj presudi odstupa od shvaćanja revizijskog suda da tužitelju pripada osnovna plaća i dodatak na plaću za vojnu službu.

14. Budući da je sud u pobijanoj presudi odlučujući u ovoj pravnoj stvari imao suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

16. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić