Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2045/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. F. iz Z., …, OIB: …, zastupan po opunomoćeniku Ivani Škare, odvjetnici iz ZOU G. Š. – I. Š. iz Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d. iz Z., …., OIB: …., zastupan po opunomoćeniku D. K., zaposleniku temeljem generalne punomoći Su-1535/13, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1759/2019-42 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1759/2019-42 od 21. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II., I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 307,99 eura, u dijelu pod točkom II., II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.280,59 eura te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka pod točkom III izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1759/2019-42 od 21. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II., I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 400,00 eura i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim koja na taj iznos teče od 6. lipnja 2019. do isplate, po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 13,00 eura, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.505,82 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2019. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. iz Z., OIB:26187994862, da isplati tužiteljici, N. F. iz Z., … OIB: …, iznos od 707,99 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 06.06.2019. godine do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. iz Z., OIB:26187994862, da isplati tužiteljici, N. F. iz Z., … OIB: …, iznos od 2.280,59 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 147,03 eur od dana 15.05.2019.g. pa do dana isplate, na iznos od 463,87 eur od dana 15.06.2019.g. pa do dana isplate, na iznos od 852,54 eur od dana 15.07.2019.g. pa do dana isplate te na iznos od 817,15 eur od 15.08.2019.g. pa do dana isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama II i III izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a. Pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno ista ne proturječi sama sebi te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad, a koja je šteta nastala 3. travnja 2019. kad je došlo do prometne nezgode koju je skrivio vozač osobnog vozila osiguranog kod tuženika.

6. U žalbenom postupku sporna je visina iznosa dosuđene naknade neimovinske štete te osnovanost potraživanja naknade štete zbog izgubljene zarade.

7. Iz pobijane odluke i stanja spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i da je došlo do ozljeda tužiteljice za koje je na temelju osiguranja od autoodgovornosti odgovoran tuženik,

- da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku, na ime nespornog dijela na ime naknade štete za povredu prava osobnosti te tuđe pomoći i njege isplatio 929,06 eur,

- da konačnim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje na ime povrede prava osobnosti i tuđu pomoć i njegu iznos od 2.213,81 eur (za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 995,42 eur, za fizičke bolove 995,42 eur, za pretrpljeni strah 929,06 eur, odnosno na ime povrede prava osobnosti ukupno 2.919,9‬0 eura te za tuđu pomoć i njegu 222,97 eur, dakle sveukupno 3.142,87, a umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 929,06 eur), uvećano za zakonske kamate,

- da na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme nesposobnosti za rad tužiteljica potražuje 1.612,23 eur, uvećano za zakonske kamate,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu - traumatologu te financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire,

- da je tužiteljica bila nesposobna za rad od 3. travnja 2019. do 26. srpnja 2019..

- da je tužiteljici za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplaćena naknada plaće (bolovanje) niža od plaće koju je ostvarivala kada je radila,

- da je sukladno utvrđenjima vještaka sud utvrdio da pravična novčana naknada za neimovinsku štetu iznosi 2.156,00 eur, a za tuđu pomoć i njegu 278,88 eur, odnosno ukupno 2.434,88, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 929,06 eur, iznosi 1.505,82, slijedom čega sud nalazi utvrđenom obvezu tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 1.505,82 eur u kojem dijelu prihvaća tužbeni zahtjev, dok je preostali dio zahtjeva, u iznosu od daljnjih 707,99 eur, ocijenjen kao prekomjerno postavljen,

- da je sud odbio zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade smatrajući isti neosnovanim u cijelosti .

8. Žalbenim navodima tužiteljica osporava visinu dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete, smatrajući da je neosnovano odbijen njezin zahtjev u iznosu od 707,99 eur (u dijelu pod točkom II., I. izreke) te odluku o odbijanju zahtjeva za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade (u dijelu pod točkom II., II. izreke).

9. Tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti od 2.919,9‬0 eura, dok joj sud po toj osnovi priznaje iznos od 2.156,00 eur (koji ukupni iznosi su umanjeni za nesporno isplaćeni iznos).

10. Visinu neimovinske štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je ocijenio da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja, od ranije postojećih bolnih tegoba vratne kralježnice, a koje će poglavito dolaziti do izražaja pri naglim pokretima glave te dugotrajnijem prisilnom položaju glave (rad sa kompjuterom, čitanje, gledanje televizije, vožnja auta). Prema nalazu i mišljenju bolovi jakog intenziteta trajali 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabog oko 7 tjedana; da je tužiteljica pretrpjela intenzivni tzv. primarni strah kratkog trajanja, sekundarni strah, u vidu zabrinutosti za ishod liječenja jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3-4 dana, a lakog oko 4 tjedna. Zaostao je kasni-fobički strah, koji se javlja u situacijama prometa. Trajne posljedice u vidu pogoršanja ranije postojećih bolnih tegoba umanjile su životne aktivnosti za 5%. Po ozljeđivanju je bila neophodna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno, a tijekom daljnja 2 tjedna 2 sata dnevno.

11. Utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka kojem stranke nisu prigovarale, u odbijajućem dijelu pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenje primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio je Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020- 5, podignuti za 50%. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke, donesene u ožujku 2024.

12. Primjenom navedenih odredbi te Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, isti služe kao orijentir pri određivanju naknade, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, sud prvog stupnja propustio je uzeti u obzir sve relevantne okolnosti. U konkretnim okolnostima, posebno je valjalo cijeniti dob tužiteljice, duljinu trajanja liječenja i nesposobnosti za rad koja je zbog toga uslijedila te dugotrajnost bolova koje je tužiteljica zbog ozljeđivanja trpjela. Cijeneći sve navedeno, ovaj sud je utvrdio kako pravilnom primjenom materijalnog prava u predmetnom postupku tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.556,00 eura, odnosno u daljnjem iznosu od 400,00 eura te se stoga u tom dijelu odluka preinačava.

13. Nadalje, tužiteljica osporava odluku suda kojom je odbijen njezin zahtjev za naknade štete na ime izgubljene zarade smatrajući da je pristup suda pogrešan, da je odluka temeljena samo na dopisu HZZO-a te zanemarivanjem odlučnih činjenica kao što su potvrde o plaći, platne liste i nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

14. Sud prvog stupnja je odluku o odbijanju dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu donio primjenom odredbi čl. 55. st. 2. točka 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13. i 137/13., u daljnjem tekstu: ZOZO) te čl. 54. st. 1. ZOZO-a, a u svezi s odredbama čl. 1089. st. 3. ZOO-a, s obrazloženjem da je tužiteljica u periodu za koji potražuje naknadu izmakle koristi imala pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće, budući joj je priznata ozljeda na radu od 3. travnja 2019. do 26. srpnja 2019. te joj je u navedenom periodu poslodavac bio dužan isplaćivati navedeni iznos naknade.

15. Odredbom čl. 55. st. 2. točka. 8. ZOZO-a propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, dok je čl. 54. st. 1. ZOZO-a propisano da se naknada plaće određuje od osnovce za naknadu koju čine prosječni iznosi plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje.

16. Prema čl. 1089. st. 3. ZOO-a, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, a prema čl. 1090. ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

17. S obzirom na cjelokupni dokazni postupak i suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljici bila priznata ozljeda na radu, što proizlazi i iz samih potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (priloženih od strane tužiteljice), a isto potvrđuju i dopisi HZZO-a, dok je tužiteljica tijekom postupka samo paušalno osporavala da se ne radi o ozljedi na radu. Pri tom ovaj sud ističe da je nalaz i mišljenje financijski vještak dao isključivo u odnosu na razliku plaće prije i nakon štetnog događaja, dok je odluka suda kojom se odbija ovaj dio zahtjeva temeljena ne zbog nedokazivanja visine, već zbog nepostojanje osnove za ovo potraživanje, i to jer je tužiteljica mogla ostvairiti 100% plaće jer se radi o ozljedi na radu.

18. Daljnji žalbeni prigovori kako plaću tužiteljice čine i druge stavke, kao što su stalni dodatak, naknada za tzv. minuli rad, prekovremeni rad i blagdane, koje bi tužiteljica po redovitom tijeku stvari ostvarivala, sadržano predstavljaju novi činjenični prigovor, a zbog kojeg, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, nije moguće izjaviti žalbu. Naime, tužiteljica je tijekom postupka isticala postojanje izgubljene razlike isključivo u vidu razlike plaće prije i nakon bolovanja, dok žalbom osporava odluku suda i zbog određenih dodataka na plaću. Kako je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje samo na isticanu spornu okolnost (a tužiteljica je isto predlagala, bez dopune zadatka da se posebno utvrđuju okolnosti vezano za navedene dodatke i eventualnu razliku prije i nakon bolovanja) te je na tužiteljici bio teret dokaza, razvidno je da se ovaj žalbeni navod ne može razmatrati.

19. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nema pravo na potraživanja s osnova naknade izmakle koristi odnosno izgubljene zarade u smislu smanjene plaće, budući da ostvarenje punog iznosa plaće nije bilo spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem već isto može biti isključivo rezultat pogrešnog obračuna naknade plaće poslodavca, a ni u kojem slučaju odgovornost tuženika te je stoga, odluku kojom se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev, valjalo potvrditi.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. st. 3. ZPP- a, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove odluke.

21. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama čl. 154. st. 4. ZPP-a i 155. st. 1. ZPP-a. Pri tom ovaj sud ističe da je, unatoč djelomičnoj preinaci izreke, tužiteljica i daje odbijena sa zahtjevom za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, dok je samo djelomično prihvaćen zahtjev za naknadu neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, pa je stoga odluku o tome da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, valjalo potvrditi.

22. Tužiteljica je osporavala pobijanu odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, za ukupan iznos od 2.988,58 eura, te je sa žalbom uspjela djelomično, u iznosu od 400,00 eura, odnosno u omjeru od 13%.

23. S obzirom na vrijednost predmeta žalbenog postupka, trošak sastava žalbe, primjenom Tbr. 10/4 Tarife, iznosi 50 bodova, odnosno 100,00 eura. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 13%, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a priznaje joj se pravo na trošak sastava žalbe od 13,00 eura.

24. Slijedom navedenog, temeljem čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.