REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2579/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, OIB 55545787885, Vončinina 3, kojeg zastupa punomoćnica Nada Kustura, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljaku, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika GH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Vidović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2178/2023-2 od 28. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1262/2016-126 od 16. listopada 2020., na sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
III. Zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude drugostupanjskog suda navedene u uvodu ove odluke, i to u dijelu odluke pod točkom I. i III. izreke. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude pod točkom II. i IV.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio, a tužitelj se u svom odgovoru na prijedlog tuženika istom protivi kao nedopuštenom.
3. Stranke zahtijevaju naknadu svojih troškova u povodu prijedloga.
4.1. Prijedlog tužitelja nije osnovan.
4.2. Prijedlog tuženika nije osnovan.
5.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja:
„Jesu li sudovi u parničnom postupku dužni odlučiti o cjelokupnim zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka, bez obzira u kojoj fazi postupka su ti troškovi nastali, a ne samo o dijelu zahtjeva za trošak koji se odnosi na one radnje koje su nastale nakon određenog trenutka u postupku?
Ima li tuženik pravo na naknadu troškova postupka prema načelu krivnje iz čl. 156. st. 1. ZPP za radnje izvršene u onoj fazi postupka u kojoj tužitelj kontinuirano postavlja neosnovane tužbene zahtjeve koji su ili povučeni ili odbijeni odlukom suda (prije postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva o kojem je donesena pravomoćna odluka)?
Je li počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (pred drugostupanjskim sudom), u vezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“.
5.2 . Tužitelj je naznačio pravna pitanja:
„Da li se pravilo iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da se na stjecanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava ( ovdje prava vlasništva ) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, proteže i na činjenice koje su određivale objekt prava vlasništva?
Podredno, ako naprijed postavljeno pitanje nije dovoljno konkretno, odnosno nije “pravilno” postavljeno, postavlja se i slijedeće pitanje :
Da li se u času stjecanja prava vlasništva nekretnine primjenjuje evidencija o zemljišnim česticama na način kako su iste, u tom času, evidentirane u zemljišnoj knjizi i katastastru nekretnina. odnosno da li se površina i oblik nekretnine treba promatrati u kontekstu vremena i službenih evidencija koje su na snazi u času stjecanja?
Da li se kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine koji faktično, već predstavlja pojedinačno određenu stvar, prema materijalnopravnim propisima koji su se primjenjivali u trenutku stjecanja (čl. 388. st. 2. i čl. 389. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), o pravu na parcelaciju, radi upisa u zemljišnu knjigu, tako utvrđenog prava vlasništva, odlučuje u skladu s uvjetima parcelacije propisanim člankom 160. Zakona o prostornom uređenju ( NN, br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) ili sud određuje da se ista parcelacija ima izvršiti sukladno presudi u granicama stečenog prava vlasništva?
Podredno, ako naprijed postavljeno pitanje nije dovoljno konkretno, odnosno nije “pravilno” postavljeno, postavlja se i slijedeće pitanje :
Ako, kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine koji faktično, već predstavlja pojedinačno određenu stvar, prema materijalnopravnim propisima koji su se primjenjivali u trenutku stjecanja, ( čl. 388. st. 2. i čl. 389. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ) sud ne odlučuje o pravu na parcelaciju, radi upisa u zemljišnu knjigu, tako utvrđenog prava vlasništva, kako se to utvrđeno pravo vlasništva može upisati u zemljišnu knjigu, ako primjenom pravila o parcelaciji iz članka 160. Zakona o prostornom uređenju, parcelacija nije moguća, odnosno ako dio nekretnine koji faktično, već predstavlja pojedinačno određenu stvar ne zadovoljava uvjete parcelacije propisane člankom 160. Zakona o prostornom uređenju?
U situaciji kad sud prihvati eventualno kumulirani zahtjev prema odredbi članka 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. Tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje : ZPP), da li se uspjeh tužitelja u parnici ima smatrati potpunim, te da li tužitelj u odnosu na priznati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ima pravo na naknadu troškova postupka, prema odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, i u odnosu na troškove nastale tijekom rasprave o osnovnom zahtjevu ( koji je odbijen ), ako na tim radnjama i dokazima sud temelji svoju odluku o prihvaćanju eventualno kumuliranog zahtjeva.“.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7.1. U odnosu na pitanja tuženika te tužitelja (treće pitanje) vezano za troškove postupka u pobijanoj su drugostupanjskoj odluci, u specifičnim okolnostima slučaja ovog postupka, dati razlozi zbog čega taj sud prihvaća kao pravilnu odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka (uzimajući u obzir tuženikovo protivljenje osnovi zahtjeva tijekom cijelog postupka s jedne strane i konačni tužbeni zahtjev tužitelja s druge strane). Zbog toga ta pitanja stranaka u njihovim prijedlozima za dopuštenje revizije nisu u konačnosti važna za odluku u sporu. To se odnosi i na treće tuženikovo pitanje (čiji odgovor je inače sadržan u odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene prigovore vezane za troškove postupka. Stoga ta naznačena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7.2. U odnosu na preostala dva pitanja tužitelja valja reći da ona također nisu od utjecaja na ishod spora jer je predmet ugovora bila čestica br. 5789 iz posjedovnog lista 2536 k. o. [katastarska općina] koja je, između ostalog, odgovarala dijelu čestice 2511/8 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Utvrđenje prvostupanjskog suda je da je tužitelj stekao pravo vlasništva samo u dijelu nekretnine koji odgovara kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je bilo predmetom ugovora. Stoga prvo pitanje nije od utjecaja na ishod spora, pri čemu razlozima koje navodi tužitelj on izražava samo svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom. U odnosu na drugo pitanje drugostupanjski sud se jasno očitovao u odlomku 33. svoje odluke te nadalje odlomcima 34. i 35. Tužitelj u odnosu na prvo pitanje ne navodi da bi u vezi tog pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka, a u odnosu na drugo pitanje poziva se na sudsku praksu koja ne koincidira ovopredmetnoj pravnoj situaciji, jer se ovdje radi izgrađenom građevinskom zemljištu, a ne neizgrađenom.
8. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu kako tužitelja tako i tuženika nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda.
9. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troška ovog stupnja postupka odbijen. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška sastavljanja prijedloga odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a o zahtjevu za naknadu troškova odgovora u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP te isti im nije dosuđen, jer sa svojim prijedlogom nisu uspjeli, a odgovor na prijedlog nije radnja potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
