REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-380/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate naknade za rad duži od propisanog radnog vremena, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž R-1086/21-3 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-675/17- 48 od 27. rujna 2021., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž R-1086/21-3 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-675/17-48 od 27. rujna 2021., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije zbog jednog pravnog pitanja za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

"Je li pravno stajalište suda da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sudu protiv Republike Hrvatske prema članku 186.a ZPP-a ukoliko je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora (članak 186.a stavak 1. ZPP-a) naznačio prekovremeni rad kao osnovu za zahtijevanu isplatu, a u konačno uređenom tužbenom zahtjevu je kao osnovu zahtijevane isplate naznačio redovan rad, radi čega tužbu treba odbaciti ili pak smatrati da ju navedenoj situaciji kada tužitelj više ne potražuje isplatu dodatka za prekovremeni rad tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (članak 191. stavak 3. ZPP-a)?"

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da nije došlo do preinake tužbe, jer se konačni tužbeni zahtjev temelji na istom činjeničnom stanju tj. radu dužem od propisanog radnog vremena. Predlaže tuženikov prijedlog odbaciti, podredno odbiti.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

4. Tuženik kao razloge važnosti ističe različitu praksu drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-2306/21 i Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-220/21).

5. Zauzeto stajalište nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, je u skladu sa praksom ovog revizijskog suda.

6. Svrha postupka iz čl. 186.a ZPP je izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora, ako se spor može riješiti na miran način. U predmetnom slučaju tužitelj je svoj zahtjev za mirno rješenje spora temeljio na istoj činjeničnoj osnovi kao i u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pa je neosnovan navod tužene da bi promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva (iz prekovremenog rada u redovni rad dulji od propisanog) trebala dovesti do odbačaja tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP. Naime, tužitelj je svoj zahtjev temeljio na tvrdnji da je zbog potrebe službe započeo s radom 30 minuta prije i završavao 30 minuta poslije predviđenog radnog vremena, tj. da je radio duže nego što je trebao i za što je plaćen. Zbog navedenog, pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da je tužitelj prije podnošenja tužbe ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 186.a st. 1. ZPP (jednako pravno shvaćanje u odnosu na identično postavljeno pravno pitanje i u odnosu na iste sporne činjenice, izrazio je ovaj revizijski sud u odluci posl. br. Rev-1296/22).

7. Zbog navedenog, prema ocjeni ovog revizijskog suda nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug