REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-215/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LEO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Beti Korać-Zuppa, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Marijan Perica, odvjetnik u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2813/2021-2 od 22. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 335/2020 od 5. svibnja 2021. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-335/2020 od 4. veljače 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana uz odbijanje zahtjeva tužiteljica za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je pod točkom I. izreke razvrgnuta je suvlasnička zajednica suvlasnice LEO u 2/8 dijela i LE i DE suvlasnika svakog za 3/8 dijela( zajedno 6/8 dijela) na nekretnini upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O [katastarska općina], zemljišnoknjižna čestica br. 7006/21 u naravi gradilište površine 600 m2, tako da se iz zemljišnoknjižne čestice br.7006/21 izdvaja dio čest. u površini od 150 m2 prema geometrijskoj diobi na skici mjesta očevida vještaka Marija Jurasa ing. geod. od 8. veljače 2021. označen točkama1-2-3-6-1, koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude, a koji dio ima pripasti u samovlasništvo LEO, dok će preostali dio zemljišno knjižne čestice u veličini od 450 m2, označen u skici mjesta očevida brojkama 3-4-5-6 ostati u suvlasništvu LE i DE te će se temeljem ove presude i parcelacijskog elaborata izgrađenog sukladno utvrđenoj diobi u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižba prava vlasništva na novo formiranoj čestici zemlje na tužiteljicu odnosno pravo suvlasništva na preostaloj čestici zemlje na tuženike, u roku od 15 dana. Pod točkom II. presude naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.720,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 5. svibnja 2021. do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 25.842,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-200/2023-2 od 29. kolovoza 2023., tuženicima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2813/2021-2 od 22. listopada 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

"Da li je prilikom razvrgnuća suvlasništva nekretnine koja ima svojstvo izgrađenog građevinskog zemljišta, u slučaju kada o načinu razvrgnuća između suvlasnika nije postignut dogovor, dopuštena geometrijska dioba takvog izgrađenog građevinskog zemljišta na način da će jedan dio zemljišta zadržati svojstvo izgrađenog građevinskog zemljišta, a drugi dio će zbog nedostatne površine izgubiti to svojstvo?"

"Da li je prilikom razvrgnuća suvlasništva nekretnine koja ima svojstvo izgrađenog građevinskog zemljišta, u slučaju kada o načinu razvrgnuća između suvlasnika nije postignut dogovor, dopuštena geometrijska dioba takvog izgrađenog građevinskog zemljišta koja nije u skladu s aktima nadležnog tijela koji uređuju parcelaciju građevinskog zemljišta iz članka 161. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.)?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženici su pozivom na čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku podnijeli reviziju u zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije te je predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom (geometrijskom) diobom.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je u prethodnom dijelu postupka donesena presuda pod poslovnim brojem P- 2325/95 od 8. listopada 1996. koja je pravomoćna u stavku I. kojim je utvrđeno da su ništetni ugovori o darovanju kojim je SE otuđio za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem OV-1486/1971, 4. lipnja 1971., proveden kroz zemljišne knjige istog suda poslovni broj Z-2125/1971, 4. studenog 1971. te Ugovor o darovanju zaključen između tuženika LE i DE, te njihova oca JE, ovjerovljenog kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj OV-7680/1971, 18. listopada 1971., a proveden kroz zemljišne knjige 23. studenog 1971., i to oba ugovora za suvlasnički dio od preko 3/4 dijela suvlasništva navedene nekretnine s obzirom da je suvlasnica iste za 1/4 dijela tužiteljica kao i u dijelu da je bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim pod stavkom I. izreke, preko idealnog dijela od 3/4 na imenima tuženih te da je tužiteljica ovlaštena temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva te nekretnine za 1/4 dijela, uz odgovarajuće brisanje istog prava sa imena tuženih i to po 1/8 od svakoga od ove dvojice tuženih,

- da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina u 2/8 dijela, što čini površinu od 150 m2, a tuženici u preostalom dijelu 6/8 dijela, što je ostatak površine od 450 m2,

- da je predmetna nekretnina omeđena s još dvije nekretnine u suvlasništvu tuženih i to čest. br. 7006/30 površine 40 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 94 m2,

- da je predmetna nekretnina građevinsko zemljište u Vodicama,

- da su tuženici 24. veljače 1982. dobili građevinsku dozvolu, ali po njoj nisu sagradili kuću,

- da je nekretnina ograđena i da su na predmetnoj čestici vidljivi ostaci nekakvog temelja, da je čestica većinom obrasla hrastovima, a prostor zapadno od ostatka temelja je uređen, poravnat i u naravi služi kao parking te da je na ogradnom zidu čest. 7006/43 vidljiv otvor,

- da je asfaltirani put položen duž cijele predmetne nekretnine.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom 16. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80 – dalje: ZOVO) prihvatili tužbeni zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice tako da tužiteljici pripadne površina od 150 m2 predmetne zemljišne čestice, a tuženicima 450 m2. Pri tome sudovi zaključuju da je fizička dioba moguća, jer postoji asfaltirani put koji je položen duž cijele predmetne nekretnine bilo kojim prijevoznim sredstvom, a drugostupanjski sud zaključuje da tuženici mogu nastaviti gradnju svog objekta po postojećoj građevinskoj dozvoli (izdanoj 1982., po kojoj nije izgrađena kuća), s pristupom koji je bio u trenutku izdavanja građevinske dozvole, zbog čega fizička dioba nema utjecaja na daljnji nastavak gradnje kuće, a i pored činjenice da predmetna nekretnina koja bi pripala tuženicima, graniči s nekretninama također u posjedu i vlasništvu tuženika.

10. Mjerodavne odredbe Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine". broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23, dalje: ZPU) glase:

Članak 160.

(1) Parcelacija građevinskog zemljišta može se provoditi samo u skladu s:

1. lokacijskom dozvolom

2. rješenjem o utvrđivanju građevne čestice

3. građevinskom dozvolom, odnosno drugim aktom na temelju kojega je izgrađena građevina

4. urbanističkim planom uređenja ili prostornim planom područja posebnih obilježja koji u grafičkom dijelu propisuje oblik i veličinu građevne čestice, odnosno zone pojedine namjene u mjerilu 1:1000 ili 1:2000

5. prostornim planom uređenja grada, odnosno općine i generalnim urbanističkim planom u svrhu određivanja zemljišta koje je vlasnik dužan prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave na temelju članka 171. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno

6. granicom građevinskog područja određenom važećim ili ranije važećim prostornim planom u svrhu određivanja vlasništva zemljišta sukladno posebnim zakonima o poljoprivrednom zemljištu i šumama.

(2) Parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja nije dopuštena.

Članak 161.

(1) Parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može se, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. ovoga Zakona, provoditi i u skladu sa:

1. svakim prostornim planom ako se zemljište nalazi na području na kojemu ovim Zakonom nije propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja 2. rješenjem o povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine

3. sudskom odlukom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

(2) Parcelacija izgrađenog građevinskog zemljišta može se, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. ovoga Zakona, provoditi i u svrhu spajanja cijelih katastarskih čestica na kojima je izgrađena postojeća zgrada. (3) Članak 160. stavak 1. ovoga Zakona ne odnosi se na parcelaciju građevinskog zemljišta kojom se međusobno usklađuje stanje u katastru, zemljišnoj knjizi i naravi.

11. Prema čl. 92. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG) neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

12. Iz utvrđenja nižestupanjskih odluka da je riječ o zemljištu za koje je izdana građevinska dozvola i da na njemu nije izgrađena kuća, kao i da se na zemljištu nalaze ostaci temelja te da je zemljište jednim dijelom obraslo hrastovima, a u drugom dijelu prostor zapadno od ostataka temelja služi kao parking proizlazi da je sukladno čl. 92. st. 4. ZKG riječ o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

13. Stoga u konkretnom slučaju valja primijeniti čl. 161. st. 1. ZPU koji uređuje parcelaciju neizgrađenog građevinskog zemljišta i koji u točki 3. tog članka i stavka propisuje da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može provoditi i sudskom odlukom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

14. U ovom konkretnom predmetu tužiteljica je tužbom tražila utvrđenje prava suvlasništva i fizičku (geometrijsku) diobu zemljišta te je u ranijem tijeku postupka donesena pravomoćna sudska odluka o utvrđivanju prava vlasništva odnosno suvlasništva tužiteljice. Stoga su ispunjeni uvjeti iz čl. 161. st. 1. toč. 3. ZPU koji propisuje mogućnost provođenja parcelacije neizgrađenog građevinskog zemljišta sudskom odlukom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta i pored obveze usklađenosti s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. ZPU, jer je dioba zemljišta (parcelacija) u ovom predmetu samo nastavak sudskog postupka za utvrđenje prava vlasništva.

15. Suprotno utvrđenju u ovom sporu da je riječ o neizgrađenom građevinskom zemljištu, u pitanjima za koje je dopuštena revizija polazi se od toga da je riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu pa od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, jer odgovor na postavljena pitanja ne utječe na pravilnost odluke kojom je odlučeno o razvrgnuću suvlasništva neizgrađenog građevinskog zemljišta. Stoga ovaj sud nije našao potrebnim posebno odgovarati na postavljena pitanja kada odgovori na ta pitanja ne utječu na odluku u ovoj pravnoj stvari.

16. Budući da stoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil