Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-351/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i člana vijeća Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužitelja N. S., OIB…, Z., kojeg po punomoći zastupa L. V. odvjetnik u Z., , protiv tuženice M. M., Z., koju po punomoći zastupa A. S. Z.i odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-505/2021-7 od 23. veljače 2022., u sjednici održanoj dana 24. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj: P-505/2021-7 od 23. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I i II. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva ½ dijela čest. zem. …. upisana kao šuma od 335 m2 u zk. ul. … zemljišne knjige za k. o. T., trpljenja uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena tuženice u prednjem suvlasničkom udjelu.
II. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.538,97 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva od ½ dijela čest. zem. … šuma od 335 m2 u zk. ul. … k. o. T., što je tuženica dužna trpjeti uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena tuženice u prednjem suvlasničkom udjelu, te da se tužitelj na temelju ove presude i po njezinoj pravomoćnosti uknjiži kao suvlasnik ove nekretnine u prednje označenom suvlasničkom udjelu, u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 23.486,25 kn (točka II. izreke), dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška od 3.625,00 kn (točka III. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška. Zahtijeva troškove sastavljanja žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 4.125,00 kn.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je tuženica kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i trpljenje od strane tuženice uknjižbe prava suvlasništva od ½ dijela u njegovu korist uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice u predmetnom udjelu kč. br…. upisana u zk. ul…. kao šuma od 335 m2 u isključivom vlasništvu tuženice, utemeljen na tvrdnji da je pravo suvlasništva od ½ dijela stekao, jednako kao i tuženica, nasljeđivanjem iza smrti njihovog zajedničkog prednika (oca A. S.).
7. Prvostupanjski sud pravilno je i potpuno, na temelju čl. 8. ZPP, utvrdio odlučne činjenice, iz kojih, kao i podataka spisa proizlazi:
- da je iza smrti zajedničkog prednika stranaka (oca A. S.) 1983. proveden ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju u kojem predmetna nekretnina nije uvrštena u sastav njegove ostavine,
- da je njihovom ocu 1967. dodijeljen od strane tadašnje općine Z. na korištenje dio kč. br. … k. o. T., što po novoj izmjeri odgovora kč. br. … iste k.o. i to pravo u njegovu korist bilo upisano u zemljišnoj knjizi, radi ogradnje od vode građevinskog objekta na kč.br. … iste k. o., dok nije sporno da na predmetnom zemljištu nije bila potrebna nikakva ogradnja od vode niti su za njegova života vršeni bilo kakvi radovi na zemljištu,
- da je nakon toga 1989. predmetna nekretnina po provedenom javnom natječaju od strane tadašnje Komisije za provođenje javnog natječaja o davanju građevinskog zemljišta na korištenje Skupštine općine Z. od 16. svibnja 1989. dodijeljena na korištenje tuženici kao najpovoljnijem ponuditelju, nakon čega je između Općine Z. i tuženice sklopljen Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta, radi izgradnje stambene zgrade (dok nije sporno da niti ona nikakve građevinske radove nije izvodila na predmetnom zemljištu), iz kojeg Ugovora dalje proizlazi da je tuženica u cijelosti platila ugovorenu naknadu i na temelju istog bila ovlaštena to pravo upisati u zemljišnu knjigu, što je i učinila, a nakon izmjene zakonskih propisa to je pravo zamijenjeno upisom uknjižbe prava vlasništva u njezinu korist,
- da je tuženica od tada do podnošenja tužbe u posjedu predmeta spora po toj osnovi, a ne po osnovi nasljeđivanja iza smrti zajedničkog prednika.
8. Prvostupanjski sud, na temelju naprijed utvrđenog, zaključujući da je tuženica bila nesavjesni stjecatelj prava korištenja jer je znala da je to pravo prije nje bilo upisano u zemljišnoj knjizi u korist oca stranaka, izvodi daljnji zaključak kako pravo korištenja u korist zajedničkog prednika stranaka nije bilo prestalo u trenutku njegove smrti i da su nasljeđivanjem predmetnu nekretninu stekli u jednakim suvlasničkim udjelima, te na temelju toga ocjenjuje osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva od ½ dijela u njegovu korist i trpljenje uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi.
9. Međutim, kako to tuženica osnovano ukazuje u žalbi, iz pravilno utvrđenih činjenica da je predmetna nekretnina, nakon smrti zajedničkog prednika stranaka, po provedenom javnom natječaju od strane tadašnje općine Z. dodijeljena na korištenje tuženici kao novom korisniku, prvostupanjski sud izveo je nepravilan zaključak o tuženici kao nesavjesnom stjecatelju tog prava na temelju čega je nepravilno izveo i daljnji zaključak na kojem je utemeljio pobijanu presudu - kako pravo korištenja u korist njihovog zajedničkog prednika nije bilo prestalo u času njegove smrti, te da su stranke kao jedini njegovi nasljednici, nasljeđivanjem u jednakim suvlasničkim udjelima stekle pravo suvlasništva predmetne nekretnine.
10. Ovo stoga što prvostupanjski sud ispušta iz vida da je predmetne nekretnina bila u društvenom vlasništvu kako u vrijeme kada je dodijeljena na korištenje ocu stranaka tako i u vrijeme kada je dodijeljena na korištenje tuženici kao novom korisniku, te da je Općina Z., nakon smrti ranijeg korisnika, bila ovlaštena dati na korištenje predmetno zemljište novom korisniku (tuženici) na temelju Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine 54/80.., - dalje; ZGZ). Stoga, tuženici kao nositeljici tog prava i posjednici predmetnog zemljišta, nije bilo prestalo pravo korištenja sve do njegove pretvorbe u pravo vlasništva u njezinu korist na temelju Zakona o izmjenama i dopunama ZGZ (Narodne novine 53/90), odnosno kasnije predmnijeve glede stjecanja prava vlasništva iz čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 151/06, 146/08, 38709, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje; ZVDSP) koja je određivala da se vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu smatra osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja tom nekretninom, a na temelju kojih propisa je umjesto ranije upisanog prava korištenja tuženice, uknjiženo u njezinu korist pravo vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi za k. o. T.
11. Slijedom naprijed navedenog, a budući da pravo vlasništva tuženice potječe od ranijeg, u njezinu korist u zemljišnoj knjizi upisanog prava korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu koje joj je priznalo nadležno tijelo, a ne od nasljedstva iza smrti zajedničkog prednika stranaka, te kako tužitelj, po činjeničnoj osnovi tužbe, kao pravni temelj stjecanja suvlasništva navodi nasljeđivanje iza smrti zajedničkog prednika, time nisi ispunjene pretpostavke za stjecanje tog prava u korist tužitelja, što je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, ispustio iz vida.
12. Sukladno naprijed navedenom, a kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, žalbu tuženice trebalo je uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 373. toč.
2. i 3. ZPP presuditi kao u izreci.
13. Budući da je prvostupanjska presuda u žalbenom postupku preinačena, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka, imajući u vidu da je tuženica, zbog preinake prvostupanjske presude uspjela u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).
14. Sukladno čl. 155. ZPP, te kako tuženica od svih parničnih radnji, postavila određen zahtjev za naknadu u smislu čl. 164. st. 2. ZPP samo za sastav odgovora na tužbu i žalbu, tuženici je valjalo priznati, prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, kao opravdane odvjetničke troškove sastava odgovora na tužbu od 250 bodova na temelju Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) i žalbe od 312,50 bodova (Tbr. 10/1 Tarife), ili ukupno 562,50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.125,00 eura kojem iznosu je pribrojen porez na dodanu vrijednost od 25% (281,25 eura). Pored toga, priznat je i zahtijevani trošak sudske pristojbe žalbe na presudu od 1.000,00 kn/132,72 eura, zbog čega, zahtijevani opravdani trošak tuženice ukupno iznosi 1.538,97 eura, slijedom čega je tužitelja trebalo obvezati da tuženici naknadi navedeni trošak, te odlučiti kao u izreci.
15. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske odluke (u točki III. izreke), ostaje neizmijenjen.
U Šibeniku, 24. rujna 2024.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić,v.r.
