REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4287/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Trgovina Borac d.d., OIB 98594787350, iz BiH, 72 270 Travnik, Tvornička bb, kojeg zastupa zakonski zastupnik EZ, iz [adresa], njega zastupa punomoćnik Zdenko Duvnjak, odvjetnik u Trogiru, a njega zastupa punomoćnica Jadranka Duvnjak, odvjetnica u Kaštel Starom, protiv tuženika RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnik Tomislav Zorić, odvjetnik u Zagrebu, radi brisanja uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-49/2022-3 od 12. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-5712/2018 od 20. lipnja 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-49/2022-3 od 12. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P- 5712/2018 od 20. lipnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a važnost pitanja nalazi u različitoj praksi drugostupanjskih sudova i nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Rev- 3305/2014 od 26. studenoga 2019., Rev-1079/2014 od 29. ožujka 2019., Revx- 33/2009 od 7. listopada 2009., Rev-389/2022 i dr. Ujedno je ukazano i na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje kroz aspekt prava na obrazloženu odluku, kao i pravo na jednakost sviju pred zakonom te pravo na žalbu.

2. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:

"1. Je li tužba koju tužitelj temelji na činjeničnim navodima da je vlasnik nekretnine koje pravo vlasništva je stekao na temelju zakona i da upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika nije istinit jer ne odražava činjenično i pravno stanje zemljišta te se kao na pravnu osnovu zahtjeva poziva na to da je kao osoba koja je stekla pravo vlasništva temeljem zakona ovlaštena ishoditi upis tog prava u zemljišnim knjigama, sukladno odredbama članka 129. stavka 1. i članka 130. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP) te tužbenim zahtjevom traži da se naloži brisanje prava vlasništva s imena i upis prava vlasništva na ime tužitelja, pri čemu ne tvrdi, izravno ili neizravno, bilo u činjeničnim navodima bilo u tužbenom zahtjevu, da je bila nositelj knjižnog prava, niti tvrdi da je navedenom uknjižbom kao nositelj knjižnog prava povrijeđen uknjižbom u korist tuženika niti tvrdi da je ovlašten radi zaštite svoga prava zahtijevati brisanje uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stana niti tužbenim zahtjevom traži brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, brisovna tužba iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj91/96, 68/9, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07,3 152/08, 26/10, 55/13 i 108/17 - dalje: ZZK );

2. Je li tužitelj koji svoju tužbu temelji na činjeničnim navodima da je vlasnik nekretnine koje prav vlasništva je stekao na temelju zakona te da upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika nije istinit jer ne odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, pozivom na pravnu osnovu zahtjeva iz odredbe članka 129. stavka 1. i članka 130. stavaka 1. i 2. ZVDSP ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi tražeći od suda da u toj parnici presudom naloži brisanje prava vlasništva s imena tuženika i upis prava vlasništva na ime tužitelja;

3. Je li tužba koju tužitelj, koji je pravna osoba iz odredbe članka 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP), temelji na činjeničnim navodima da je nositelj prava korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu, koje pravo korištenja je stekao na temelju zakona te da upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika nije istinit jer ne odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, te se kao na pravnu osnovu zahtjeva poziva na to da je osoba koja je stekla pravo korištenja na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu ovlaštena ishoditi upis tog prava u zemljišnim knjigama, analognom primjenom odredbi članka 129. stavka 1. i članka 130. stavaka 1. i 2. ZVDSP te tužbenim zahtjevom traži da se naloži brisanje prava vlasništva s imena tuženika i upis prava predmetne nekretnine kao društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist tužitelja, pri čemu ne tvrdi, izravno ili neizravno, bilo u činjeničnim navodima, bilo u tužbenom zahtjevu, da je bila nositelj knjižnog prava niti da je navedenom uknjižbom kao nositelj knjižnoga prava korištenja povrijeđen uknjižbom u korist tuženika niti tvrdi da je ovlašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja niti tužbenim zahtjevom traži brisanje takve uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, brisovne tužbe iz članka 129. stavka 1. Zakona zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 108/17 - dalje: ZZK);

4. Je li tužitelj koji je pravna osoba iz odredbe članka 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP), koji svoju tužbu temelji na činjeničnim navodima da je na temelju zakona stekao pravo korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu te da upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika nije istinit jer ne odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, analognom primjenom odredbe članka 129. stavka 1. i članka 130. stavaka 1. i 2. ZVDSP, ovlašten ishoditi i upis stečenoga prava korištenja u zemljišnoj knjizi, tražeći od suda da u toj parnici presudom naloži brisanje prava vlasništva s imena tuženika i upis prava na nekretnini kao društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist tužitelja, prava vlasništva na ime tužitelja?".

3. Tuženik i umješači nisu odgovorili na prijedlog tužitelja.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.

5. Pobijanom su presudom odbijeni tužbeni zahtjevi koje je tužitelj označio kao glavni i sporedni, a kojima je traženo naložiti brisanje prava vlasništva određenog rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Z-393/14 od 29. kolovoza 2017. kojim je dopušten upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čet. zem. 980 orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime SZ te uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja (glavni zahtjev), odnosno brisanje prava vlasništva određenog rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-393/14 od 29. kolovoza 2017. kojim je dopušten upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čet. zem. 980 orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime SZ te uknjižba prava vlasništva kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist tužitelja Borac Travnik d.d. (sporedni tužbeni zahtjev). Pored ovih zahtjeva, tužitelj je postavio i zahtjev kojim traži ovlaštenje na traženje i ishođenje brisanja prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] orto in citta di Trau upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena SZ te uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja, ali je prvostupanjska presuda u tom dijelu ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pa se na taj dio predmetni prijedlog ne odnosi.

6. Navedeni glavni i sporedni zahtjevi su odbijeni jer je zaključeno da za prihvaćanje ovih zahtjeva nisu ostvarene materijalnopravne pretpostavke iz članka 129. stavka 1. ZZK zato što tužitelj nikad nije bio upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine, jednako kao ni njegov pravni prednik.

7. Naznačenim pravnim pitanjima u odnosu na pravomoćni dio pobijane presude predlagatelj nastoji ukazati da navedeni pravomoćno odbijeni zahtjevi uopće ne predstavljaju brisovnu tužbu iz članka 129. stavka 1. ZZK, što, međutim, nije točno. Naime, brisovna tužba je sudska zaštita zbog povrede knjižnih prava nositelja knjižnog prava, koja je učinjena nevaljanim ili neistinitim upisom. Nevaljan je upis kad za njega nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke predviđene u zemljišnoknjižnom pravu, dok je neistinit onaj upis kojim se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja. Njime se upisuje nositeljem knjižnog prava osoba koja nije stvarni, istiniti nositelj upisanog prava, a tužitelj u postupku upravo i tvrdi da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine iako nije njezin stvarni, istiniti vlasnik.

8. U takvim okolnostima o naznačenim pitanjima ne ovisi odluka u sporu, a pitanje o čijem odgovoru ne ovisi odluka u sporu nema potrebno obilježje važnosti koje bi opravdalo dopuštenje revizije. Stoga je u odnosu na naznačena pravna pitanja prijedlog valjalo odbiti i na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 2. ZPP riješiti kao točki I. izreke ovog rješenja (čl. 389.b st. 1. ZPP).

9. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), kao i ustavno pravo na žalbu time da valja naglasiti da je povreda prava na žalbu također vezana uz navode o povredi prava na pravično suđenje, i to njegov aspekt prava na obrazloženu odluku, samo u odnosu na drugostupanjsku odluku. Naime, sudovi su odlučujući o pravima stranaka, kako u prvom, tako i u drugom stupnju, za svoje odluke dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge, a sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ni u kojem dijelu ne upućuju na arbitrarnost niti očitu nerazumnost u odlučivanju o zahtjevu tužitelja pred nižestupanjskim sudovima.

10. Isto se odnosi i na tvrdnje o povredi temeljnog ljudskog prava iz članka 14. Ustava RH kojim se jamči jednakost sviju pred zakonom. Naime, isti izvor (prijedlog i njegovi prilozi) ne upućuju ni na koji način da su sudovi na tužitelja primijenili zakon na drugačiji način nego što je to učinjeno drugim pravnim subjektima u usporedivim okolnostima.

11. Imajući na umu naprijed izneseno, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje, pa ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile osnova za dopuštenje revizije.

12. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil