REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2319/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Joži Hitrecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische banka d.d., OIB 23057039320, Jadranski Trg 3a, Rijeka, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 3259/2019-38 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. zbog pravnog pitanja koje u suštini glasi:

„Da li uračunavanjem izvršenih uplata u izračun konverzije korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati punu restituciju (isplatu) kako bi se ispravile posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu?“.

II. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?“.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su i tužitelj i tuženik.

2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje postavio dva opširna pravna pitanja koja se u suštini svode na pitanje navedeno u izreci.

3. Tuženik je u prijedlogu naznačio pravna pitanja:

„1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih ugovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?

4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl. br. VTS Pž-7129/13 i pod posl. br. VTS Pž-6632/17?

5. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?

6. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba li u pravilu prilikom djelomičnog uspjeha stranaka uzimati u obzir kako tužiteljev, a tako i tuženikov uspjeh u parnici primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno da li pri odlučivanju o troškovima postupka treba uzimati kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u parnici?“.

3.1. Tuženik je podnio i prijedlog za dopuštenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.

4. Na prijedloge nije odgovoreno.

5. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22

– dalje: ZPP), jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova u odnosu na pobijanu odluku (Županijski sud u Šibeniku posl. br. Gž-457/2018 od 15. lipnja 2020., Županijski sud u Splitu posl. br. Gž- 1619/2020 od 20. listopada 2020., Županijski sud u Vukovaru posl. br. Gž-85/2017 od 13. studenoga 2018., Županijski sud u Varaždinu posl. br. Gž-1654/2017 od 12. studenoga 2018., Županijski sud u Karlovcu posl. br. Gž-1310/2015 od 5. listopada 2016. i Županijski sud u Splitu posl. br. Gž-1487/2022 od 6. listopada 2022.), a revizijski sud o tom pitanju još nije zauzeo shvaćanje.

6. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na prijedlog tužitelja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Prema ocjeni ovoga suda, a postupajući prema odredbi čl. 387. ZPP peto postavljeno pitanje kojim tuženik problematizira pitanje negativne razlike anuiteta s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope kod izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, a koje je navedeno u izreci ovog rješenja je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na pravno shvaćanje koje je revizijski sud izrazio u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

8. U odnosu na preostala pitanja tuženika smatra se da je u odnosu na njih prijedlog povučen. Naime, prvo, drugo i četvrto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/2018 od 17. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

8.1. Od odgovora na treće naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, jer tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu u kontradiktornom postupku ispitivali okolnosti koje su prethodile sklapanju konkretnog ugovora o kreditu. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i zaposlenice tuženika ZZ i IZ.

8.2. Od odgovora na šesto pitanje također ne ovisi odluka u ovom sporu obzirom da nižestupanjski sudovi nisu niti odlučili o tuženikovom trošku parničnog postupka, a tuženik je propustio predložiti sudu donošenje dopunske presude sve u skladu sa čl. 339. ZPP.

9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u odnosu na prijedlog tuženika riješeno kao u izreci.

10. Zaključno, nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije jer se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug