REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3117/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Betlach, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva i o protutužbenom zahtjevu za isplatu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1584/2018-2 od 17. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 352/14-77 od 4. srpnja 2018., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj VO stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk ul br [broj ZK uloška], kčbr [katastarska čestica], ulična kuća br. 65, dvorišna kuća i dvorište u [adresa] sa 410 m2:
- [broj poduloška]., 3. etaža 12/100 prizemlje - stambeni prostor u prizemlju dvorišne zgrade ukupne površine 57,04 m2, k. o. [katastarska općina]. Brod
- [broj poduloška]., 4. etaža 9/100 potkrovlje – stamebeni prostor u potkrovlju dvorišne zgrade ukupne površine 47,36 m2, k. o. [katastarska općina]. Brod
a što je tuženik RO dužan priznati tužitelji i izdati tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižnu uknjižbu prava vlasništva, a ukoliko tuženik isto ne učini tada će navedeno u tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju EO da tuženiku TO na ime regresa za plaćene kredite Zagrebačkoj banci d.d. plati iznos od 513.999,12 kn/68.219,40€ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 72.429,79 kn/9.613,08€, počev od 01. ožujka 2012.g., pa do 31. srpnja 2015.g., po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 123/11 i 78/15 – dalje ZOO), a na iznos od 441.569,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2016.g. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2 ZOO, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju EO da tuženiku TO na ime regresa za plaćene kredite Raiffeisenbank Austria dd Zagreb plati iznos od 23.749,54 kn/3.15,21€ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. veljače 2017.g. do isplate po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2 ZOO, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.040,46 kn/801,70€ na ime regresa za plaćene kredite Raiffeisenbank Austria dd Zagreb s pripadajućim kamatnim zahtjevom od 01. ožujka 2014.g. do 09. veljače 2017.g.
V. Nalaže se tužitelju EO da tuženiku TO na ime plaćenih troškova ovrhe plati iznos od 21.375,00/2.837,13€ kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. svibnja 2014.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2 ZOO u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tuženik s kamatnim zahtjevom na ime plaćenih troškova ovrhe od 01. ožujka 2014.g. do 15. svibnja 2014.g.
VII. Svaka strana snosi svoje troškove postupka."
2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:
"Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika prihvaća te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-352/14-77 od 4. srpnja 2018.:
- potvrđuje u toč.II., III. i V. izreke,
- preinačava u toč.I. i VII. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Utvrđuje se da je tužitelj VO stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk ul br [broj ZK uloška], kčbr [katastarska čestica], ulična kuća br. 65, dvorišna kuća i dvorište u [adresa] sa 410 m2:
[katastarska općina]
[katastarska općina]
a što je tuženik RO dužan priznati tužitelju i izdati tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižnu uknjižbu prava vlasništva, a ukoliko tuženik isto ne učini tada će navedenu tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."
Nalaže se tužitelju AO da tuženiku RO naknadi troškove postupka u iznosu 24.400,00 kn u roku 15 dana.
U nepobijanim toč. IV. i VI. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena."
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu na način da ovaj sud prihvati tužbeni zahtjev i odbije protutužbeni zahtjev podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7.1. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.2. Budući da se u ovom sporu radi o protutužbenom zahtjevu koji je u vezi s tužbenim zahtjevom sukladno čl. 189. st. 1. ZPP nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 189. ZPP.
7.3. Isto tako revident neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud u razlozima svoje odluke ocijenio sve žalbene prigovore od odlučnog značenja.
8. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], ulična kuća br. 65, dvorišna kuća i dvorište u [adresa] sa 410 m2, [broj poduloška]., 3. etaža 12/100 prizemlje – stambeni prostor u prizemlju dvorišne zgrade ukupne površine 57,04 m2 i [broj poduloška]., 4. etaža 9/100 stambeni prostor u potkrovlju dvorišne zgrade površine 47,36 m2, koji tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je svojim sredstvima koje je imao od ranije i kreditnim sredstvima ostvarenim kod Zagrebačke banke obavio građevinske radove, platio svu papirologiju za adaptaciju i dogradnju objekta, ugradio PVC stolariju, uveo centralno grijanje te kompletno uredio objekt za obiteljsko stanovanje u dvije etaže, temeljem gradnje i ulaganja u nekretninu koja je sastavni dio roditeljske kuće. Predmet protutužbenog zahtjev je zahtjev tuženika da mu tužitelj isplati novčane iznose koje je tuženik kao jamac i založni dužnik po dva ugovora o kreditu koje je sklopio tužitelj sa Zagrebačkom bankom d.d. isplatio toj banci (513.999,12 kn/ 68.219,40€) i istoj podmirio troškove ovrhe u iznosu od 21.375,00 kn/2.836,95€ te daljnji iznos od 29.790,00 kn/3.953,81€ koliko je kao jamac po kreditu kojeg je tužitelj sklopio sa Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, isplatio toj banci.
10.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj sin tuženika i da je tijekom 2005., za vrijeme dok je živio u dvorišnoj zgradi u vlasništvu tuženika odlučio izvršiti rekonstrukciju i nadogradnju postojeće dvorišne zgrade u kojoj je u to vrijeme živio sa svojom obitelji, da je u dogovoru s tuženikom koji se nije protivio rekonstrukciji i nadogradnji postojeće dvorišne zgrade, podigao dva kredita kod Zagrebačke banke na iznos od 43.000,00 € i 10.800,00 CHF radi započinjanja radova i da je tuženik u tu svrhu tužitelju dao 15.000,00 €.
10.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev utvrđeno je slijedeće:
- da je tužitelj kao korisnik kredita kod Zagrebačke banke zaključio ugovore o kreditu po kojima je tuženik bio jamac i založni dužnik te je za povrat kredita jamčio svojim nekretninama,
- da je Zagrebačka banka pokrenula ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi naplate duga po tim ugovorima o kreditu na založenim nekretninama tuženika i to pod brojem Ovr-4082/13 i Ovr-163/14,
- da je tuženik da bi spriječio prodaju svojih nekretnina u ovršnom postupku s kupcem CO zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. travnja 2014. koje su bile predmet ovršnog postupka za cijenu od 110.000,00 € time da je JO kao kupac tim Ugovorom bila dužna isplatu kupoprodajne cijene izvršiti na način da isplati potraživanje Zagrebačke banke po kreditu broj: 7102527784 korisnika kredita EO u iznosu od 48.264,32 € i po kreditu broj: 7102739540 korisnika EO u iznosu od 11.027,94 CHF te s osnova troškova ovrhe 17.062,50 kn i 4.412,50 kn,
- da je prema obavijesti Zagrebačke banke od **.**.2017. JO **.**.2014. podmirila ukupni dug po oba kredita korisnika VO i to u iznosu od 388.866,96 kn i 74.078,33 kn ili ukupno 462.945,29 kn uslijed čega je Zagrebačka banka povukla svoj ovršni prijedlog protiv tuženika obzirom joj je u cijelosti podmiren dug iz oba ovršna postupka,
- da je tuženik na ime oba kredita Zagrebačkoj banci pojedinačnim uplatama isplatio ukupno 103.892,80 kn ili sveukupno 566.838,09 kn,
- da je prema provedenom dokazu vještačenjem tuženik kao jamac po kreditu kojeg je tužitelj zaključio s Raiffeisenbank Austria zajedno sa svojom suprugom toj banci ukupno uplatio 23.749,54 kn/68.219,40€) i istoj podmirio troškove ovrhe u iznosu od 21.375,00 kn/ 2.836,95€ te daljnji iznos od 29.790,00 kn/3.953,81€.
11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni i protutužbeni zahtjev i pozvao se na odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZV) navodeći da se prema toj odredbi dogradnjom, nadogradnjom, adaptacijom ne može steći vlasništvo na nekretnini i da se ulaganjem u imovinu druge osobe u pravilu ne stječe stvarno pravni već obvezno pravni zahtjev osim u slučaju kada su vrijednošću uloženih sredstava nastale bitne promjene u stanju i vrijednosti određene nekretnine te je ocijenio da je da izvršena rekonstrukcija i adaptacija dvorišne zgrade tijekom 2005. po svom opsegu i vrijednosti uloženih sredstava takav građevinski zahvat da je stara dvorišna zgrada nakon izvođenja građevinskih radova izgubila svoj raniji identitet i po svojim karakteristikama predstavlja sasvim novi građevinski objekt stoga je zaključio da se u konkretnom slučaju može prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sukladno čl. 153. ZV-a. U odnosu na protutužbeni zahtjev na temelju čl. 120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 513.999,12 kn/68.219,40€ s osnove izvršenih ukupnih uplata Zagrebačkoj banci po dva kredita i iznos od 21.375,00 kn/2.836,95€ s osnova nastalih troškova ovršnog postupka te s osnove uplata po kreditu sklopljenom s Raiffeisenbank Austrija d.d. iznos od 23.749,54 kn/3.152,10€.
12. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na prihvaćanje protutužbenog zahtjeva dok je u odnosu na tužbeni zahtjev koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski je sud istaknuo da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je nekretnina promijenila identitet. Naime drugostupanjski je sud utvrdio da se radi o istoj nekretnini koja je imala istu namjenu i prije adaptacije te da se sukladno čl. 156. st. 1. ZV prema kojem se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Drugostupanjski sud je utvrdio da nije postojao sporazum između tužitelja i tuženika o adaptaciji s namjerom stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja, niti je tužitelj osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu da između stranaka nije postojao dogovor da bi tužitelj adaptacijom i nadogradnjom potkrovlja stekao pravo vlasništva na cijeloj dvorišnoj zgradi stoga tužitelj nije mogao steći vlasništvo na predmetnoj dvorišnoj zgradi niti na temelju čl. 156. st. 1. ZV-a niti na temelju čl. 153. ZV-a. Stoga je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
13. Materijalno pravo u pobijanoj presudi pravilno je primijenjeno i nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Ovaj sud prihvaća razloge navedene u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti na njih poziva na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, kojom je određeno da se u slučaju kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz drugostupanjske presude ako ih prihvaća.
15. Revident u reviziji preispituje činjenična utvrđenja što u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno stoga takve revizijske navode ovaj sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.
16. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se pozvao ovaj sud.
18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić