REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3605/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Auto-market „Gustović“ trgovina d.o.o., Bjelovar, A. Šenoe 10, OIB 73920623391, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv 1. tuženice OIĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 242/2024-2 od 4. travnja 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-404/2023-60 od 11. prosinca 2023., na sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-242/2024-2 od 4. travnja 2024. u kojem je povodom žalbe tužitelja ista odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na mirno uživanje prava vlasništva.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23.- dalje: ZPP).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Ta odredba određuje da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Iako tužitelj prvenstveno, u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, naznačuje pitanja:
„1. Da li je ovdje tužitelj nepošten posjednik samo zbog toga što je kada je davao odgovor na tužbu u predmetu Naslovnog suda P-176/94 pri davanju toga odgovora po ocjeni suda tada saznao da se radilo o kupovini nacionaliziranih nekretnina iako je u sadržaju istog toga podneska u kojem je davao odgovor na tužbu navedeno i da je znao da se već ranije radilo o odobrenoj prodaji istih tih nacionaliziranih nekretnina kao i da li jedan podatak iz istog podneska, tj. podatak da je po ocjeni suda ovdje tužitelj tada saznao da je kupio nacionalizirane nekretnine, koji se uzima kao rok za njegovu nepoštenost posjeda, ima prednost u odnosu na podatak iz istog podneska da je znao da se radilo o već ranije odobrenoj prodaji tih nekretnina, za koje nacionalizacija inače nije niti bila upisana u zemljišne knjige, kao i činjenicu da se nepošten posjed ne presumira, kao i zašto takav podatak ima prednost kod donošenja odluke ?
2. Da li se suprostavljeni privatni interes trećih osoba u odnosu na vlasnika i posjednika nekretnine može sastojati u tome da se tim trećim osobama sudskom odlukom ista ta nekretnina koju je prednik tih trećih osoba prodao i naplatio praktično vrati u vlasništvo čime se treće osobe dvostruko naplaćuju za istu stvar a vlasnik praktično ostaje bez imovine?“,
on prijedlog koncipira i u smislu odredbe st. 2. tog članka, kada obrazlažući historijat postupka navodi da je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo vlasništva jer da je „ostao bez imovine koja je bila njegovo mirno vlasništvo“.
5.1. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su utvrdili da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na onim dijelovima nekretnine koje su bile nacionalizirane sada pokojnoj CI, prednici tuženika, koja nacionalizacija nije bila provedena u zemljišnim knjigama, zatim da je CIĆ CI bez obzira na činjenicu nacionalizacije prodala 16. prosinca 1974. spornu nekretninu Elektrotehni SET Ljubljana, a oni 1991. tužitelju, da je Organ nadležan za imovinsko pravne poslove donio Zaključka o obustavi postupka radi otuđenja nacionalizirane stambene zgrade [adresa] u [adresa], 1976., jer da je imao u vidu da je postignut društveni cilj, tj. nacionalizirani dio stambene zgrade u [adresa]. : „ da je od strane prodavateljice CIĆ, koja je jedina bila upisana kao gruntovni vlasnik, prodan društvenom sektoru, a što je osnovni cilj samog postupka nacionalizacije“, da je bez obzira na činjenicu prodaje sporne nekretnine (i isplate) CI podnijela zahtjev za povrat nekretnine, da su prvotno navedeni ugovori pravomoćno poništeni, no da je ta presuda preinačena po ovom sudu i odbijen je tužbeni zahtjev, potom da su ugovori pravomoćno utvrđeni ništavim.
5.2. Nižestupanjski sudovi cijene da je tužitelj za nacionalizaciju poslovnih prostora, koje je kupio, „ ... saznao u predmetu prvostupanjskog suda broj P-176/94 kada je dao odgovor na tužbu 14. ožujka 1994. i da se od tada tužitelj smatra nepoštenim posjednikom. To iz razloga, jer je u tužbi u predmetu P-176/94 navedeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-757/90 od 16. studenog 1992. djelomično poništen kupoprodajni ugovor između CI i Elektrotehne Set Ljubljana od 16. prosinca 1974. iz razloga što prodavatelj CI u vrijeme prodaje nije bila vlasnik dijela nekretnina koje su bile nacionalizirana imovina i nije mogla s njima raspolagati.“. Kako da od 16. prosinca 1974. do 14. ožujka 1994. nije proteklo dvadeset godina, koji rok dosjelosti da se primjenjuje na pravni odnos, cijene tužbeni zahtjev neosnovanim.
5.3. Drugostupanjski sud je naznačio u odnosu na žalbene navode tužitelja da mu je presudom povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.) da
„ ... ovaj drugostupanjski sud je u ranijoj odluci koja je povodom revizije ukinuta izrazio pravno stajalište da se u predmetnom slučaju tužitelju računa u rok dosjedanja i vrijeme prije 8. listopada 1991., a sve imajući u vidu činjenicu da je prednica tuženika CI poslovne prostore koji su bili nacionalizirani prodala, da joj je prednik tuženika za to isplatio tržišnu cijenu za koju je kupila nekretninu u [adresa] te vodeći se o prihvatljivoj i poštenoj ravnoteži između zahtjeva, općeg interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca te odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1667/18-4 od 6. srpnja 2022. kojom je ukinuta presuda ovog suda takvo stajalište nije prihvatio, jer je tužitelju kao stjecatelju prava vlasništva i posjedniku suprotstavljen privatni interes trećih osoba, a to su tuženici, kojima je pravomoćnom odlukom dane u vlasništvo nacionalizirane nekretnine.“.
6. Imajući u vidu iznesena utvrđenja i pravna shvaćanja te činjenicu da upravo tužitelj u sadržaju prijedloga navodi i to da je znao da se već ranije radilo o odobrenoj prodaji istih tih nacionaliziranih nekretnina, koja nacionalizacija nije niti bila upisana u zemljišne knjige, kao i činjenicu da se nepošten posjed ne presumira, onda je za zaključiti da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na mirno uživanje prava vlasništva.
7. Kako se on na navedeno pozivao i u nižestupanjskom postupku, na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe, za naznačena pitanja, uzima da je prijedlog povučen.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
