REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3825/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S., OIB ..., iz S., , kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika M. M., OIB ..., iz S., , kojeg zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2151/2023-2 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-356/2017 od 29. svibnja 2023., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2151/2023-2 od 15. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-356/2017 od 29. svibnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava u sudskoj praksi, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda u odnosu na prvo naznačeno pitanje (Rev-819/2020-3 od 26. siječnja 2021. i Revx-588/2018-2 od 19. svibnja 2020.) te neujednačene prakse drugostupanjskih sudova u odnosu na drugo naznačeno pitanje (ukazano je na rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx- 307/2013 od 12. rujna 2013.).
1.1 Pored toga, predlagatelj smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko prava na pravično suđenje i to u aspektu povrede prava na obrazloženu odluku zbog toga što drugostupanjski sud nije odgovorio na sve odlučne žalbene navode.
2. Pitanja koje je tuženik naznačio u prijedlogu glase:
1. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja;
2. Postoji li odgovornost tuženika po pravilima objektivne odgovornosti kao vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi izvor podzemne vode koji se aktivirao uslijed velikih oborina u podrumu njegove kuće za štetu koja je nastala izlijevanjem izvorske vode iz podruma i slijevanjem i plavljenjem nekretnine na nižoj razini na kojoj su bile zasađene povrtne kulture?
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Prvo naznačeno pitanje polazi od tvrdnje da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a u obrazloženju ovog pitanja tuženik se poziva na svoju žalbu podnesenu protiv prvostupanjske presude. Međutim, žalbu ne dostavlja, iako je odredbom članka 387. stavkom 3. ZPP upućen da žalbu treba priložiti prijedlogu. Osnova za ocjenu revizijskog suda o važnosti nekog pravnog pitanja je, u smislu odredbe članka 389.b ZPP, sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i njegovih priloga, odnosno ono što je revizijskom sudu dostavljeno. Kako revizijskom sudu uz predmetni prijedlog nije dostavljena žalba tuženika protiv prvostupanjske presude, to znači da ono što je ovom sudu uz prijedlog dostavljeno ne daje osnovu za zaključak da je prvo naznačeno pitanje važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP.
7. Ni drugo naznačeno također nema potrebno obilježje važnosti zbog toga što je kao razlog važnosti istaknuta drugostupanjska ukidna odluka donesena upravo u konkretnom predmetu, kojom je prvostupanjski sud dobio uputu za daljnje postupanje, a naznačeno pitanje u osnovi ukazuje da prvostupanjski sud nije postupio po uputi žalbenog suda u vezi s utvrđivanjem pravno relevantnih činjenica o kojima ovisi ocjena odgovornosti tuženika za štetu koju tužitelj trpi. To, međutim, neovisno o uputnosti ukidne odluke drugostupanjskog suda kao razlogu važnosti za dopuštenje revizije, nije točno. To stoga što je u postupku utvrđeno da je propuštanje tuženika da sagradi adekvatan zid kako voda ne bi prodrla u podrum obiteljske kuće odnosno propust tuženika da poveže otjecanje vode s izvora u prirodni kanal kojeg tuženik nije ni održavao, dovelo do toga da se voda predmetne prigode u većoj količini slila nekontrolirano s tuženikove nekretnine u plastenik tužitelja i uzrokovala mu štetu koju potražuje u ovom postupku.
8. Slijedom naprijed navedenog, valja zaključiti da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog tuženika u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.
9. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH).
10. Naime, odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama izložili razloge zbog kojih smatraju da je tuženik odgovoran za štetu koju tužitelj trpi u predmetnom štetnom događaju, i to upravo u visini novčanog iznosa koji je tužitelju dosuđen. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na vjerojatnost povrede prava tuženika na pravično suđenje.
11. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
12. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
