REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-459/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB ..., iz Z., , kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., -VII, protiv tuženika 1) V. l. d.o.o., ..., sa sjedištem u Z., , kojeg zastupa zakonski zastupnik, a njega zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., , i 2) V. Š., OIB ..., iz Z., , kojeg zastupa punomoćnica V. Š. O., odvjetnica u Z., , radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika 2) V. Š. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-226/2023-2 od 27. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1523/2018-35 od 28. studenoga 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika 2) V. Š. za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Drugotuženik V. Š. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-226/2023-2 od 27. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1523/2018-35 od 28. studenoga 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, i to "pogotovo što praksa viših sudova nije jedinstvena", pri čemu je ukazano na odluke Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž- 735/2019 od 20. siječnja 2021., Gž-1924/2017 od 27. travnja 2018., Gž-771/2021 od 6. srpnja 2021. Dodatno je ukazano i praksu revizijskog suda izraženu u odlukama broj Rev- 2795/2011, Rev-1509/2015, Rev-2649/1995, Rev-111/1994, Rev-563/2018. čime je sugerirano da pravna shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno ni s pravnim shvaćanjima revizijskog suda.
1.2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:
"1. Je li pravilna i zakonita odluka suda kojom dosuđuje tužitelju novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a u kojoj odluci odgovornost tuženika za neimovinsku štetu temelji isključivo na iskazu tužitelja;
2. Je li pravilan i zakonit zaključak suda u postupku radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a temeljem kojeg je donesena konačna odluka, da je tužitelj pretrpio psihofizičku traumu, iako je na navedenu okolnost proveden samo dokaz saslušanjem tužitelja;
3. Može li sud po slobodnoj ocjeni, bez stručnog znanja, ocijeniti da je tužitelj pretrpio psihofizičku traumu isključivo temeljem iskaza tužitelja, bez provođenja vještačenja po vještaku odgovarajuće struke;
4) Je li valjana odluka suda kojom dosuđuje tužitelju novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u visini kako je tužitelj i zahtijevao ako isto temelji isključivo na iskazu tužitelja;
5) Mora li sud obrazložiti svoju odluku o visini dosuđene pravične novčane naknade temeljem čega je donio odluku da je tužbeni zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa na ime naknade nematerijalne štete osnovan;
6) Je li sud prekoračio tužbeni zahtjev ako, povodom tužbe za naknadu nematerijalne štete zbog objavljenih informacija, raspravlja i utvrđuje jesu li te informacije bile klasificirane kao državna tajna iako to tužitelj ne predlaže utvrditi?"
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije te ga je predložio odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavakom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Prvo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je odgovornost tuženika za naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju utemeljena "isključivo na iskazu tužitelja". Sudovi su, međutim, zaključak o odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj u konkretnom slučaju pretrpio dali na temelju ocjene svih u postupku izvedenih dokaza koje su cijenili kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, a za svoju su ocjenu dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne i dostatne razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. Riječ je dokazima pregledom spornih stranica knjige "Državni udar - Kako su M. i M. rušili T. i hrvatska politika prema BiH", pregledom dokumenta Službe za zaštitu ustavnog poretka Centar Bjelovar Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, transkripta razgovora T.-N. od 1. kolovoza 1997. objavljenog u tjedniku N. od 6. kolovoza 1992., pregledom članka objavljenog u tjedniku G. od 22. studenoga 1996., pregledom članka objavljenog na ....hr od 8. srpnja 2016., pregledom odluke Ustavnog suda RH od 10. ožujka 2020., dopisa Državnog arhiva od 16. ožujka 2022., saslušanjem svjedoka G. R., Ž. K., M. V., Ž. I., I. K., pregledom ostale dokumentacije koja prileži spisu, te saslušanjem tužitelja i drugotuženika V. Š. U takvim okolnostima o odgovoru na pitanje koje polazi od netočne tvrdnje ne ovisi odluka u sporu.
6. Drugo, treće i četvrto pitanje problematiziraju pravilnost postupanja nižestupanjskih sudova kod utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva samo na temelju saslušanja tužitelja kao parnične stranke, a bez provođenja vještačenja po vještaku odgovarajuće struke. Međutim, postupanje nižestupanjskih sudova u tom je smislu u skladu s dugogodišnjom, ustaljenom i stabilnom praksom revizijskog suda prema kojoj je sud u mogućnosti o postojanju duševnih boli zbog objave uvredljivih informacija, donijeti ocjenu i na temelju samog saslušanja stranke, tj. i bez provođenja daljnjih dokaza (tako Rev-2177/2000-2 od 9. studenoga 2000., Rev- 3235/1995-2 od 27. prosinca 2011., Rev-2641/2016-2 od 3. studenoga 2016.). Tome treba dodati da to u svakom slučaju ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pri čemu valja naglasiti da razlozi predmetnog prijedloga ne ukazuju da je bilo posebnih razloga koji su zahtijevali provođenje dokaza odgovarajućim vještačenjem (npr. da je naknada zatražena u enormnom novčanom iznosu i slično). Razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj, a koji se odnose na revizijske odluke, ne ukazuju da je praksa revizijskog suda po ovom pitanju neujednačena.
7. O petom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu zato što to pitanje na posredan način počiva na tvrdnji da sudovi nisu obrazložili odluku o visini dosuđene pravične novčane naknade što je suprotno sadržaju pobijane presude iz koje proizlazi da je tužitelj trpio duševne bolove zbog toga što je objava spornih netočnih informacija (da je bio suradnik UDBA-e i KOS-a, da je bio vrbovan od strane KOS-a kao 19-godišnjak i da je homoseksualac), a tužitelj je utemeljio tužbu na tvrdnji da je oženjen i otac troje djece, uz uvažavanje društvenog konteksta i položaja tužitelja, a zbog toga što su te informacije zbog svog sadržaja itekako mogle izazvati prijekor, prijezir, poniženje te umanjiti ugled i moralno ocrniti, bili takvog intenziteta da opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).
8. Šesto naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što se to pitanje odnosi na problematiziranje prekoračenja tužbenog zahtjeva u vezi s utvrđivanjem činjenice jesu li sporne informacije bile klasificirane kao državna tajna ili ne. Međutim, do prekoračenja tuženog zahtjeva može doći ako je presudom odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili ako je dosuđeno više od onoga što je traženo (arg. iz članka 399. stavka 1. u vezi s člankom 369. stavcima 4. i 5. ZPP). Činjenica, pak, objave informacija iz dokumenata označenih državnom tajnom - strogo povjerljivo, a bez deklasificiranja utvrđivana je u kontekstu primjene odredbe članka 21. stavka 5. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22) jer je tužitelj tužbu utemeljio na tvrdnji da su o njemu objavljene informacije čije objavljivanje nije bilo dopušteno.
9. U naprijed opisanim okolnostima revizijski sud ne nalazi da potrebe razvoja prava u sudskoj praksi opravdavaju dopuštenje revizije. To tim više što ni sam predlagatelj nije naveo koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda, poput primjerice usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.
10. Zbog navedenih je razloga prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 2. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
