REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3525/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-9/2022-2 od 14. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-149/2020-22 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-9/2022-2 od 14. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-149/2020-22 od 26. travnja 2022.
2. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravno pitanje kojim problematizira način obračuna dodatka za posebne uvjete vojne službe – treba li isti obračunati na ukupno ostvarene sate rada ili ga obračunati u postotku od osnovice koja je fiksna, a sve vezano za čl. 139. u svezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15,50/16, 30/18, 125/19) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19).
3. Predlagateljica smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je drugostupanjska odluka u ovom predmetu u suprotnosti sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj U-I- 2776/2017 od 19. prosinca 2017. te odlukama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž R-20/2023 od 16. ožujka 2023., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-62/2023 od 15. siječnja 2024. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-691/2019 od 20. srpnja 2020., a da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda i koje bi se moglo pojaviti u većem broju predmeta.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode iz prijedloga za dopuštenje te je predložio prijedlog odbaciti, a podredno odbiti.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odluke na koje se tuženica pozvala nisu odgovarajući razlozi postavljenog pitanja.
6. Naime, u navedenom rješenju Ustavnog suda RH kao niti u navedenim odlukama županijskih sudova nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pravno pitanje koje se odnosi na način obračuna dodatka za posebne uvjete vojne službe. Tako se u odluci Ustavnog suda RH radi o rješenju kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15 i 50/16), u odlukama Županijskog suda u Rijeci i Splitu predmet spora je naknada za prekovremeni rad te je navedeno da je isplatom vojnog dodatka isključena mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću i sl., dok je u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž R-20/2023 predmet spora naknada za godišnji odmor te je izraženo shvaćanje da tužitelju treba dodatak za vojnu službu uračunati kao sastavni dio redovne plaće u naknadu za godišnji odmor. 7. Budući da tuženica za postavljeno pravno pitanje nije izložila odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ocijenjeno je da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.
8. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a prijedlog za dopuštenje odbiti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil