REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3674/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V., OIB: ... i A. V., OIB: ..., oboje iz P., , oboje zastupani po punomoćnicima B. L. i K. F., odvjetnicima u C., protiv tuženice L. V., OIB: ..., iz G., , zastupane po punomoćnicama J. S. i J. M., odvjetnicama u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-364/2024-2 od 4. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P- 2697/2019 od 16. lipnja 2023., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-364/2024-2 od 4. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P- 2697/2019 od 16. lipnja 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Pitanja glase:
"1. Može li sud donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?"
2. Je li sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku za obaranje presumpcije istinitosti zemljišnih knjiga, kao javnih isprava, dovoljno samo postojanje sumnje ili je parnična stranka koja tvrdi da činjenice u javnoj ispravi nisu istinite, sukladno pravilima o teretu dokaza iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, dužna te tvrdnje dokazati s potrebnom sigurnošću, uvjerljivošću i pouzdanošću? (Rev-659/2021 i Rev-3834/2022).
3. Može li sud, u smislu članka 220. st.2. ZPP-a odbiti izvođenje dokaza predloženog od strane tuženika kojim dokazom se pobija navodi i dokazi tužitelja, odnosno može li sud bez uvida u izvornik isprave, primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ako nije izveo sve predložene dokaze suprotne strane i ako ih nije ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a? U konkretnom slučaju, može li sud odbiti prekid postupka dok se ne riješi prethodno pitanje (valjanosti Ugovora iz 1982. godine) koji je pokrenut na Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pogotovo ako nije odlučio sam rješavati to prethodno pitanje? A time se odbacuje ili potvrđuje opravdana sumnja tuženika u vjerodostojnost Ugovora iz 1982. godine?
4. Je li sukladno načelu kontradiktornosti i jednakosti oružja određeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. Ustava Republike Hrvatske, kao i članka 7. st.3. ZPP-a, sud dužan stranci dopustiti izvođenje svih predloženih dokaza kojima se dokazuje tvrdnja stranke ili osporavaju navodi i tvrdnje suprotne strane?"
5. Je li prvostupanjski sud mogao temeljiti svoju odluku isključivo na iskazu svjedoka predloženih od strane tužitelja, bez njihove kritičke ocijene i bez dovođenja u svezu s ostalim dokazima predloženih od strane tuženika?"
4. U odnosu na prvo naznačeno pitanje treba reći da predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke obzirom da je sud proveo dokazni postupak sukladno odredbama ZPP i odlučio o dokazima sukladno čl. 219. st. 2. ZPP. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba reći da o istom ne ovisi odluka u sporu jer je sud ocijenio da tuženica nije savjesna stjecateljica i da kao takva nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine. U odnosu na treće pitanje predlagateljica polazi od pogrešne procesne pretpostavke da je prvostupanjska odluka donesena prema čl. 221.a ZPP kao i da nije pravilno primijenjena odredba čl. 8. ZPP i čl. 220. st. 2. ZPP. Međutim, o takvom pitanju u kojem se polazi od pogrešnih procesnih pretpostavki ne ovisi odluka o sporu i takvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na četvrto pitanje treba odgovoriti da je sud o dokaznim prijedlozima odlučio sukladno čl. 220. st. 2. ZPP, a tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U odnosu na peto naznačeno pitanje ponovno predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke da sud nije pravilno i zakonito proveo dokazni postupak i ocijenio dokaze stoga o takvom pitanju ne ovisi odluka u sporu. Slijedom iznesenog naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari valjalo je sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Međutim, prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na paušalne navode da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime da je tuženici bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno pravo na pristup sudu što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Slijedom iznesenog predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
