REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2977/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. OIB ... iz P., , J., koju zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & P. u Z., protiv I. tuženika I. M. OIB ..., II. tuženika B. M. OIB ... i III. tuženice F. M. OIB ..., svi iz M. (K.), , koje zastupa T. M.- Š., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu Gž Ob- 224/2023-3 od 8. studenog 2023. kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu P- 256/2020-26 od 29. lipnja 2023., na sjednici 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu i protiv dijela kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen dio zahtjeva tužiteljice.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici nisu odgovorili.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica kao predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pitanja koja ocjenjuje važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:
„1.) Na koji način sud donosi odluku o troškovima parničnog postupka kada je više tuženika zastupano po istom punomoćniku, te je u odnosu na jednog usvojen tužbeni zahtjev a u odnosu na ostale odbijen? Odnosno, može li sud naložiti naknadu cjelokupnog parničnog troška tuženicima u odnosu na koje je odbijen tužbeni zahtjev iako su svi tuženici (i onaj u odnosu na kojega je usvojen tužbeni zahtjev) zastupani po istom punomoćniku?
2.) Na koji način je sud dužan primjenjivati članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku kada tužitelj uspije u dokazivanju osnovanosti tužbenog zahtjeva no djelomično uspije u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva? Odnosno, na koji način je sud dužan uspjeh u dokazivanju osnovanosti tužbenog zahtjeva uračunavati u postotak uspjeha u postupku?
3.) Je li sud dužan obrazložiti zašto je zauzeo stav da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima? Odnosno, je li sud dužan djelomični uspjeh u parnici u približno jednakim dijelovima prikazati matematičkim izračunom?
4.) Može li u sporu radi utvrđenja bračne stečevine koji je pokrenuo jedan bračni drug biti donesena odluka samostalno samo u odnosu na treću osobu?
5.) Ukoliko nešto prema stavu suda ne proizlazi iz spisa (konkretno u predmetu tužiteljice jesu li ili nisu pokretnine odvojive od nekretnine), a bitno je za donošenje odluke u sporu, je li sud dužan na tu okolnost provoditi predložene dokaze i utvrditi činjenično stanje?“.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova ulaganja u nekretninu. Nižestupanjski sudovi cijene djelomično osnovanim zahtjev tužiteljice i to u odnosu na treće tuženicu kao vlasnicu nekretnine i dosuđuju iznos prema izračunu vrijednosti ulaganja koji se odnosi na tužiteljicu, dok u odnosu na ostale tuženike se odbija zahtjev, a drugostupanjski sud preinačuje u afirmativnom dijelu prvostupanjsku odluku i to za iznos koji se odnosi na vrijednost pokretnina na spornoj nekretnini i odbija i taj dio zahtjeva, s obrazloženjem da je to bračna stečevina te da ne proizlazi iz sadržaja spisa da su te pokretnine neodvojive od nekretnine.
5. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužiteljica iznosi svoje pravno shvaćanje o predmetu spora i o odluci o troškovima postupka.
6. U odnosu na prvo i četvrto pitanje navodi razloge kako o pojedinom postavljenom pravnom pitanju nema prakse ovog suda, da praksa viših sudova nije jedinstvena, odnosno da odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u predmetu tužiteljice odstupaju od dosadašnje prakse drugostupanjskih sudova. Poziva se na rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž-1191/2020-2 od 10. rujna 2020. (prvo pitanje) i Gž-70/2007 od 22. svibnja 2007. (četvrto pitanje). U odnosu na drugo pitanje navodi da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a u odnosu na treće i peto pitanje izražava svoje nezadovoljstvo pristupom u rješavanju.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
8. U navedenom smislu tužiteljica naznačenim razlozima u prijedlogu zapravo potvrđuje da u vezi postavljenih pitanja ne postoji različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, izuzev kada se poziva na odluke Županijskog suda u Varaždinu. Međutim praksa na koju se ona poziva nije podudarna procesnim i materijalno pravnim situacijama u ovom predmetu (tužiteljica osobito ispušta iz vida da je u pogledu pokretnina zahtjev za isplatu odbijen jer je zaključeno da su one bračna stečevina i odvojive stvari, dakle da je prvenstveno moguć stvarno pravni zahtjev). Isto tako se ne radi ni o situaciji da odluka odstupa od prakse ovog suda niti da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Tako navedeni razlozi nisu razlozi važnosti u smislu odredbe 385.a st.1. ZPP zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
9. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Tužiteljica u prijedlogu navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva i na djelotvoran pravni lijek. Razlozima koji se navode u prijedlogu i kojima ona u biti izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom, nije učinjeno vjerojatnim da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Stoga, razmatrajući prijedlog tužiteljice u smislu odredbe čl. 385a. st.1. ZPP ovaj sud je zaključio da navedena pitanja nisu važna u smislu kako to zahtijeva odredba čl. 385.a st.1. ZPP, pa je u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, revizija je u tom dijelu odbačena, te je riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
