Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4343/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. /OIB:…/ iz S., koju zastupa M. V., odvjetnik iz S., protiv tuženika G. o. d.d. /OIB:…/ sa sjedištem u Z. koga zastupa I. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. & V. d.o.o. iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-494/2019-28 od 24. lipnja 2024., na sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-494/2019-28 od 24. lipnja 2024. pod stavkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-494/2019- 28 od 24. lipnja 2024. u dijelu stavka III. izreke, u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.316,65 eura za razdoblje od 15. rujna 2016. do 5. kolovoza 2019. i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 1.316,65 eura za razdoblje od 15. rujna 2016. do 5. kolovoza 2019. po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-494/2019-28 od 24. lipnja 2024. u dijelu stavka II. izreke kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoje troškove predmetne parnice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.316,65 eura za zateznim kamatama od 6. kolovoza 2019. do isplate (stavak I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 7.963,37 eura sa zateznim kamatama od 4. kolovoza 2016. do isplate (stavak II. izreke) i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.316,65 eura od 4. kolovoza 2016. do 5. kolovoza 2019. (stavak III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 7.299,75 eura / 55.000,00 kuna (stavak I. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnice (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom II. izreke, dijela stavaka III. izreke (tijek zateznih kamata od 15. rujna 2016. do 5. kolovoza 2019.) i rješenja pod stavkom II. izreke kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoje troškove predmetne parnice, žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1 Tužiteljica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanih dijelova prvostupanjskih odluka slijedom žalbenih navoda i zahtjeva trošak premetne parnice.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjskih odluka.

3.1. Tuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije sporno da je u prometnoj nezgodi od 3. kolovoza 2016. (Split Šegedinova 2) krivnjom osiguranika tuženika (osobni automobil marke m. 200 d, registarske oznake i broja ST …, vlasništvo F. B., osigurano kod tuženika po pravilima obveznog osiguranja, kojim je upravljao M. B.) na automobilu tužiteljica (A., S. 3.2. Q. S, automatik, registarske oznake i broja ST …, proizveden 2007.) nastala totalna šteta (8.918,92 eura / 67.199,62 kuna), da je tužiteljici na ime imovinske štete u mirnom postupku isplaćen iznos od 55.000,00 kuna, niti visina dosuđene razlike na ime imovinske štete (daljnji iznos od 1.316,65 eura sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2019. /podnošenja tužbe/ do isplate).

6. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno je pravo tužiteljice na naknadu štete po osnovi "ležarine" (čuvanje vozila) u iznosu od 7.963,37 eura sa zateznim kamatama od 4. kolovoza 2016. do isplate i tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (1.316,65 eura) od 15. rujna 2016. (podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) do podnošenja predmetne tužbe (6. kolovoza 2019.).

7. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.963,37 eura na ime "ležarine" (čuvanje automobila) u bitnome navodeći da je dokumentacija priložena po tužiteljici proturječna sama sebi, iskazu tužiteljice i navodima iz tužbe (točka 26. obrazloženja prvostupanjske presude), odnosno da tužiteljica nije dokazala gdje se oštećeni automobil nalazio prije nego je odvezen vučnom službom na nepoznato mjesto, te od 22. veljače 2017. kada je prema ponudi zaprimljen u Auto-kuću K., niti koliko je vremenski automobil bio u Auto-kući K. (točka 27. obrazloženja prvostupanjske presude), što tužiteljica osporava i tvrdi da se izvođenjem dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka J., odgovorne osobe u Auto- kuće K. d.o.o., neovisno o tome što iako uredno pozvan nije pristupio na ročište, na saslušanju kojeg da je ustrajala, mogle razjasniti za sud sporne okolnosti, a tuženik u odgovoru na žalbu da se osnova i visina te štete ne može dokazivati saslušanjem svjedoka.

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 7.936,37 eura na ime "ležarine" (čuvana automobila), odnosno presumpciju o neosnovanosti tog zahtjeva zakonito izveo iz pravila o teretu dokazivanja.

9. Odredbom članka 1045. stavkom 1. ZOO-a[1] propisano je - tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom članka 1090. ZOO-a - da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koje je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, a što znači da se u slučaju kada je na vozilu nastala totalna šteta i kad je oštećenik zadržao spašene ostatke vozila (što je slučaj u konkretnoj parnici) visina štete utvrđuje u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja, umanjenom za iznos vrijednosti spašenih dijelova, koja u predmetnom slučaju iznosi 67.199,62 kune, od kojeg iznosa je tuženik u mirnom postupka, prema navodima tužiteljice, istoj isplatio iznos od 55.000,00 kuna (razlika od 1.316,65 eura dosuđena stavkom I. izreke predmetne presude koji je pravomoćan).

10. Budući da je tužiteljica zadržala spašene dijelove vozila, da se kako sama navodi odlučila za popravak vozila iz razloga što je po njoj popravak bio moguć, da je vozilo i popravila (ne navodi kada), novcem koji joj je tuženik isplatio na ime totalne štete u 1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

mirnom postupku i da na pravno relevantan način nije dokazala da bi se vozilo nalazilo "malo više od 5 godina u Auto-kući K." na čuvanju, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljici isplaćenim i dosuđenim iznosom u potpunosti nadoknađena imovinska štete na osobno automobili oštećenom u prometnoj nezgodi od 3. kolovoza 2016. i odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica po istoj osnovi potražuje na ime "ležarine" (čuvanja automobila) iznos od 7.936,37 eura sa zateznim kamatama od štetnog događaja do isplate.

11. Naime, iz dokumentacije dostavljene po tužiteljici (ponuda od 28. ožujka 2019.

/list 24. spisa/, radni nalog od 5. lipnja 2020. vezano za lakirerske i limarske radove /list 49. spisa/) iskaza tužiteljice (automobil je oko tjedan dana bio na tehničkom pregledu, potom ga je vučna služba odvezla do auto-kuće, u auto-kući se nalazilo malo više od 5 godina, u međuvremenu je popravljen i nalazi se ispred kuće, ne zna je li zatražena ponuda za čuvanje automobila /list 87. - 88. spisa/), iskaza supruga tužiteljice (vučna služba je izdala račun, Auto-kuća nije, pokušali su popraviti auto s privatnim novcem i novcima koja im je nesporno isplaćen, vozilo se nalazilo u auto- kuću 3 - 4 godine, ne zna kako je u auto-kući obračunavano čuvanje, oni imaju dnevnu tarifu čuvanja, ali ih je zamolio da suprugu ne ovršavaju dok se ovaj postupak ne okonča) i računa vučne službe J. (izdan 19. prosinca 2016.), kako je to zaključio i prvostupanjski sud nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li, a ako jest kada automobil, kako to navodi tužiteljica predan na čuvanje Auto-kući K., ili je predan radi popravka na koji se tužiteljica odlučila ili radi čuvanja, a niti kada je popravljen automobil preuzet iz Auto-kuće.

12. S obzirom na mnogostranu uvjetovanost vrijednosti izvora saznanja putem personalnih dokaza (sposobnost zapažanja, pamćenje, reproduciranje zapamćenog, subjektivni stav svjedoka prema predmetu i strankama i slično) i pod pretpostavkom da bi se iskaz svjedoka J. J. odnosio na "čuvanje automobila", što nije slučaj u predmetnom postupku, s obzirom da tužiteljica i njezin suprug saslušan kao svjedok, za kojeg tužiteljica navodi da je vodio brigu oko automobila, nisu na jasan i nedvosmislen način objasnili sudu gdje se automobil nalazio dok nije bio odvezen u Auto-kuću K., je li i kada odvezen u istu, a ukoliko jest, koliko se vremenski nalazio u Auto-kući, nije bilo za očekivati oslanjanje suda na prikupljene informacije putem tog svjedoka na okolnosti "čuvanja automobila".

13. Prema tome, presumpcija o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.936,37 eura na ime "ležarine" (čuvanja automobila) zakonito je po prvostupanjskom sudu izvedena iz pravila o slobodnoj ocjeni dokaza, na što se svode pravila o teretu dokazivanja, što jest osnova za otklanjanje sudske zaštite po istom zahtjevu (arg. članka 2. stavak 2. ZPP-a), bez navođenja pravnih razloga, a zbog čega se suprotni žalbeni navodi tužiteljice ne mogu prihvatiti.

14. Međutim, opravdano tužiteljica osporava prvostupanjsku presudu u dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.316,65 eura (imovinska šteta) za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva (15. rujna 2019.) do 5. kolovoza 2019. (podnošenja predmetne tužbe).

15. Polazeći od činjenice da u spisu ne postoji dokaz kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku prvostupanjski je sud odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos dosuđene imovinske štete od 4. kolovoza 2016. (štetnog događaja) do 5. kolovoza 2019. (podnošenja tužbe), što tužiteljica osporava i tvrdi da činjenica podnošenja odštetnog zahtjeva (15. rujna 2016.) nije sporna i da joj s obzirom na tu činjenicu pripada pravo na zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

16. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da je za prometnu nezgodu 3. kolovoza 2016. isključivo odgovoran osiguranik tuženika (automobil registarske oznake ST … osiguran kod tuženika po pravilima o obveznom osiguranju) u kojoj je na automobilu tužiteljice nastala totalna šteta i da je tužiteljica 15. rujna 2016. podnijela tuženiku odštetni zahtjev za naknadu imovinske štete (list 10. spisa) na temelju kojeg je tuženik ponudio tužiteljici ukupan iznos od 52.600,00 kuna (28. studenog 2016. 5.600,00 kuna i 21. ožujka 2019. nakon dostavljenog nalaza i mišljenja po tužiteljici - 47.000,00), a nastavno i isplatio ukupan iznos od 55.000,00 kuna.

17. Mjerodavnom odredbom članka 12. ZoOOP-a[2] propisano je - da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (stavak 1.), a ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. toga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor, da oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu (stavak 2.), zatim da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka (stavak 3.) i da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stavak 4.).

18. Prema tome, izbor mjerodavne odredbe vezano za tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete (1.316,65 eura) po prvostupanjskom sudu je pravilan (članak 12. stavak 4. ZoOOP-a), ali ne i njegova primjena u okolnostima konkretnog slučaja, budući da iz očitovanja tuženika proizlazi da mu je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, kao odgovornom osiguratelju dostavljen 15. rujna 2016. (list 10. spisa), a što znači da tužiteljici na iznos imovinske štete (1.316,65 eura) pripada pravo na zateznu kamatu i od 15. rujna 2016. /podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju/ do podnošenja predmetne tužbe /6. kolovoza 2019./ (istovjetno shvaćanjima iskazanim u odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-953/2022-2 od 4. siječnja 2023., Rev-374/2021-2 od 4. srpnja 2023., Rev- 1125/2020-2 od 5. srpnja 2023. i drugima), odnosno da je po prvostupanjskom sudu pogrešno utvrđeno činjenično stanje vezano za tijek zatezne kamate za to razdoblje, a nastavno i materijalno pravo pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je odbijen 2 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 76/2013., 152/2014., u daljnjem tekstu: ZoOOP-a)

zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 15. rujna 2016. do 5. kolovoza 2019. na iznos od 1.316,65 eura (dosuđene imovinske štete).

19. Stoga je preinačena prvostupanjska presude pod stavkom III. izreke tako što je tužiteljici na iznos od 1.316,65 eura dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 15. rujna 2016. do 5. kolovoza 2019., na teret tuženika kao odgovornog osiguratelja po pravilima o obveznom osiguranju u prometu (članak 12. stavak 4. ZoOOP-a, članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

20. Odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjskom rješenja kojom je određeno da tužiteljica sama snosi svoje troškove predmetne parnice je pravilna (članak 154. stavak 4. ZPP-a), a koju ista pobija podredno pobijanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevom pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, s kojim nije uspjela u sporu.

21. Tužiteljici ne pripada trošak žalbe jer nije uspjela sa istom vezano za pobijani dio odluke o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

22. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), zbog čega trošak iste nije dosuđen tuženiku.

23. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak II., članak 166. ZPP-a za stavak III. i IV.) i rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.