Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1953/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B. iz Z., OIB:…, (nasljednika iza pok. B. J., …, OIB:…), zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice I. K. D. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., radi utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj P-302/2017-5 od 12. listopada 2017. na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici posl. br. P-302/17-5 od 12. listopada 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao i u pogledu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom da se opozove Ugovor o darovanju sklopljen 18. studenog 2008. između J. B. kao darovatelja i K. I., kao obdarenika, kojim ugovorom je darovatelj obdareniku darovao cijele svoje nekretnine upisane u zk.ul. 299 k.o. B. P. i to kč.br. 37/2 kuća broj 25, gospodarske zgrade i dvorište u B. P. od 888m2 i kč.br. 39/2 voćnjak kod kuće u B. od 241 m2 što je tuženica dužna priznati i dopustiti da se u zemljišno knjižnom odjelu provede brisanje zamljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju i da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18. studenog 2008. kao i da se naloži tuženici naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate. Isto tako, tužiteljica je odbijena i sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom (pogrešno nazvan alternativni) da se utvrdi ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o darovanju sklopljen 18. studenog 2008. između J. B. kao darovatelja i K. I. kao obdarenika, kojim ugovorom je darovatelj obdareniku darovao cijele svoje nekretnine upisane u zk.ul. 299 k.o. B. P. i to kč.br. 37/2 kuća broj 25, gospodarske zgrade i dvorište u B. P. od 882 m2 i kč.br. 39/2 voćnjak kod kuće u B. od 241 m2, a podredno i sve druge pravne radnje povezane sa ovim Ugovorom kao i da se u zemljišno knjižnom odjelu provede brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju i uspostavljanje zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18. studenog 2008. te da se naloži tuženici da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 5.199,50 kn/ 690,09 €[1] .

2. Protiv navedene presude žalila se sada pok. tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugog suca uz trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U ovoj fazi postupka predmet spora je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva da se utvrdi ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o darovanju sklopljen 18. studenog 2008. između J. B. kao darovatelja i K. I. kao obdarenika, kojim ugovorom je darovatelj obdareniku darovao cijele svoje nekretnine upisane u zk.ul. 299 k.o. B. P. i to kč.br. 37/2 kuća broj 25, gospodarske zgrade i dvorište u B. P. od 882 m2 i kč.br. 39/2 voćnjak kod kuće u B. od 241 m2, a podredno i sve druge pravne radnje povezane sa ovim Ugovorom kao i da se u zemljišno knjižnom odjelu provede brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju i uspostavljanje zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18.11.2008.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuju tužitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ujedno se ističe da presuda sadrži jasne razloge o tome zašto je eventualno kumulirani zahtjev neosnovan.

6. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da su pok. tužiteljica J. B. kao darovateljica i I. K. kao obdarenica, sklopile 18. studenog 2008. Ugovor o darovanju, kojim Ugovorom je darovateljica darovala tuženici cijele svoje nekretnine upisane u zk.ul. 299 k.o. B. P. i to kč.br. 37/2 kuća broj 25, gospodarske zgrade i dvorište u B. P. od 882 m2 i kč.br. 39/2 voćnjak kod kuće u B. od 241 m2 (čl. 1. Ugovora), dok obdarenica prima sa zahvalnošću darovanje navedenih nekretnina (čl. 2.) te darovateljica ovlašćuje obdarenicu da na osnovi Ugovora, a bez svakog daljeg pitanja i odobrenja, ishodi u zemljišnim i drugim knjigama, uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz predmetnog ugovora, u svoje ime i vlasništvo obdarenika;

- da iz čl. 4. navedenog Ugovora o darovanju proizlazi da u posjed darovanih nekretnina stupa obdarenik odmah kao i da je tuženica imala ključ predmetne nekretnine;

- da je navedeni ugovor o darovanju proveden u zemljišnim knjigama na temelju rješenja Općinskog suda u Sisku broj Z-7023/08 od 20. studenoga 2008. te da je tužiteljica nastavila živjeti na nekretninama koje je darovala tuženici.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala pretpostavke iz čl. 322. st. 1. ZOO-a, koji propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a na čemu je temeljila činjenične navode tužbe. Naime, na temelju svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud smatra da ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tužiteljice i tuženice dana 18. studenog 2008. je pravno valjan jer je u istom valjano očitovana volja stranaka, činidba je određena, a pobuda za sklapanje ugovora bila je izričita volja tužiteljice da nekretninu daruje tuženici jer ju je voljela i iz razloga što nema supruga niti vlastite djece. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da ugovor koji su tužiteljica i tuženica potpisale nije protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva. Naime, tužiteljica nije postupila u skladu sa čl. 496. ZOO-a, niti je do zaključenja glavne rasprave isto dokazala, a činjenica da se tuženica ne nalazi u posjedu nekretnine nema odlučno značenje jer sama tužiteljica do kraja ovog postupka u tom smislu nije dopunila činjenične navode na kojima temelji tužbeni zahtjev da je ugovor o darovanju sklopljen bez prava predaje u posjed, slijedom čega je odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

8. Najprije valja reći da je prednica tužitelja uz zahtjev za opoziv darovnog ugovora postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora navodeći da je sklopljeni ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva budući da je tuženica znala da tužiteljica ima malu mirovinu i da od toga ne može živjeti, a ugovor da je potpisala isključivo zbog obećanja tuženice da će je uzdržavati i brinuti se o njoj, na koju okolnost je prednica tužitelja predložila izvođenje dokaza i koji dokazi su izvedeni na te okolnosti.

9. Isto tako, proizlazi da je prednica tužitelja tek u podnesenoj žalbi istaknula činjenične navode da je Ugovor o darovanju ništav jer u konkretnom slučaju tuženica nije ušla u posjed darovane nekretnine odnosno da se radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje u posjed, slijedom čega je takav ugovor morao biti zaključen u formi javnobilježničkog akta u smislu odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98 i 16/07 - dalje ZJB). Međutim, na održanom ročištu 7. rujna 2017. prednica tužitelja je predložila izvođenje dokaza na okolnost da je prednica tužitelja osiromašila i to upitom kod Liječnika opće prakse, kao i da se dopunski sasluša tužitelj na okolnost da isti pruža tužiteljici tuđu pomoć i njegu dok ne i dokaze na okolnost da je ništav predmetni ugovor bez prave predaje u posjed.

10. U odnosu na navode iz ukidne odluke Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev- 1071/2022 od 27. veljače 2024. proizlazi da iz rezultata dosadašnjeg postupka proizlazi da nije sa sigurnošću utvrđeno je li tuženica bila u neposrednom posjedu cijele predmetne nekretnine obzirom je zajedno sa suprugom vršila, djelomično adaptaciju i popravke iste. Kao što je već istaknuto prednica tužitelja nije predložila tijekom postupka, a niti u žalbi izvođenje dokaza na okolnost da je Ugovor o darovanju ništav zbog toga što nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, kao i da nije uslijedila predaja u neposredan posjed već je takve činjenične tvrdnje istaknula tek u žalbenom postupku nakon čega ponovo nije predložila dokaze na te okolnosti.

11. Najprije valja reći da ne postoji zakonska definicija prave predaje no, zakonsku formulaciju "prava predaja" ili traditio vera ili effectiva treba tumačiti kao nešto više od obične tradicije. Način ili modus na koji se stječe neposredan posjed tradicijom može biti fizička predaja (traditio de manu ad manum i traditio longa manu) i predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica), dok pod pravom predajom očitovanjem (traditio per declarationem) dolaze u obzir traditio brevi manu i/ili constitutum possessorium.

12. Ugovor o darovanju je sklopljen suglasnošću volja, tj. kada obdarenik prihvati darovateljevo obvezivanje na predaju dara bez protučinidbe. Suglasnost volja ugovornih strana da se izvrši darovanje znači da na strani darovatelja mora postojati namjera da učini darovanje, a na strani obdarenika da prihvati darovanje. Volja ugovornih strana za zaključenje svakog ugovora pa tako i volja za sklapanje Ugovora o darovanju mora biti izjavljena riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o postojanju volje darovatelja da prepusti dar bez protučinidbe obdareniku.

13. Odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, a prema čl. 15. st. 1. ZV-a samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.

14. Posjed se, dakle, prenosi predajom stvari ili sredstva tako da stjecatelj zadobiva faktičnu vlast na stvari, a predaja je izvršena tada kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari. Predaja, kao faktičan čin, se sastoji se od prednikovog voljnog čina predaje i slijednikovog voljnog čina primanja stvari, tako da ona iziđe iz prednikove faktične vlasti i dođe u faktičnu vlast slijednika.

15. Stoga, u ovoj pravnoj stvari darovateljeva volja da preda stan faktično je očitovana u trenutku sklapanja ugovora te osim predajom ključeva (traditio symbolica), još i činjenicom da je tuženica zajedno sa suprugom vršila djelomičnu adaptaciju i popravke predmetne nekretnine kao i uređivanje okućnice te same kuće, čime je tuženica došla u položaj da može izvršavati efektivnu faktičnu vlast glede darovane stvari i samim time je stekla položaj neposrednog posjednika. Kako će tuženica nakon sklapanja ugovora dalje raspolagati i posjedovati darovanu nekretninu, ne može poništiti darovateljev voljni i faktični čin predaje posjeda i tuženičin čin stupanja u posjed u trenutku sklapanja ugovora. Stoga, činjenica da posjedovno stanje nije promijenjeno ne mijenja ovom ugovoru karakter realnog Ugovora o darovanju jer rezultati izvedenih dokaza ukazuju upravo na to da je prava volja darovatelja da daruje predmetnu nekretninu tuženici u neposredan posjed u trenutku sklapanja ugovora i da je tuženica primila darovanje te stupila u posjed stana, jasno manifestirajući svoj posjed samostalnim i nesmetanim dolaskom u darovanu nekretninu. To što je tuženica nakon stupanja u neposredan posjed predmetne nekretnine očitovala svoju volju i dopustila pok. tužiteljici da nastavi stanovati u kući, time nije izgubila neposredni posjed već je time uspostavljen odnos neposrednog suposjeda za koji je bitno da je uspostavljen voljom tuženice, a nakon što je darovateljica očitovala voljni i faktični čin predaje posjeda i nakon što je kao vlasnica prestala posjedovati predmetnu nekretninu.

16. Ugovorom o darovanju nije ugovoren nikakav uvjet, niti je predaja u posjed ostavljena za neko buduće vrijeme već je tuženica u trenutku sklapanja ugovora stupila u posjed nekretnine, a pok. tužiteljica ostankom u kući nije na bilo kakav način ograničila njezin neposredni posjed, niti je za sebe ugovorom zadržala pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja već mirno prihvatila da se tuženica uknjiži i zemljišnoknjižno kao vlasnica predmetne nekretnine.

17. Stoga, već i izražena volja daroprimatelja da darodavac nastavi držati nekretninu tj. stanovati u kući, nakon što je već upisao nekretninu u zemljišnim knjigama kao svoje vlasništvo, potvrđuje činjenicu predaje darovane nekretnine daroprimcu bez koje darodavac ne bi mogao nastaviti stanovati u predmetnoj kući nakon izvršenog darovanja i prihvata darovane nekretnine po daroprimcu. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-635/2022 od 7. ožujka 2023.).

18. Slijedom navedenog, u okolnostima spora, kao što je ovaj, Ugovor o darovanju nije morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u smislu čl. 482. st. 2. ZOO-a odnosno prema čl. 53. st. 1. t. 2. Zakona o javnom bilježništvu, jer se radi o ugovoru iz čl. 482. st. 1. ZOO-a s pravom predajom stvari u neposredan posjed daroprimca, slijedom čega nije osnovan niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

19. Daljnji žalbeni navodi tužitelja odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl.

8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. 20. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

21. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tužitelju ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu u cijelosti. (čl. 154. st. 1. ZPP).

22. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.