REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-122/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Igoru Vretenaru, odvjetniku iz Labina, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB 23057039320, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-769/2021-2 od 13. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3471/2019-19 od 21. travnja 2021., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2.2. Osim toga, predložila je i podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Tužena je u prijedlogu postavila sljedeća pravna pitanja:
"1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Ima li mjesta primjeni članka 502.c ZPP-a u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka donesenih u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
5. Je li prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije odbio tužitelja za isplatu iznosa od kn 24.911,39 kojeg tužitelj potražuje s osnove ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom da je zastara za isplatu iznosa s osnove ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2019. godine, a predmetna tužba je podnesena 14. lipnja 2019. godine sve u skladu s recentnim stavom VSRH izraženog na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine?".
6. U pogledu prvog i drugog pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
7. U pogledu trećeg pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
8. U pogledu četvrtog pravnog pitanja je za primijetiti da o problematici koja se potencira tim pitanjem sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje niti na tome utemeljio svoju odluku, a tužena, priloženo prijedlogu za dopuštenje revizije, nije dostavila dokaz (žalbu) da je tu problematiku uopće osporila u žalbenom postupu (a u tom smislu v. čl. 387. st. 3. ZPP), pa se ne može tek u ovom stupnju postupka pozivati na takvo pitanje.
9. Pravno pitanje koje je naznačeno pod rednim brojem 5. ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP, jer je njegov sadržaj ograničen strogo na okolnosti činjenih utvrđenja ovoga, konkretnog slučaja i nema značajku univerzalnosti u smislu važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava.
10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a – zbog pravnih pitanja koja stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
11. Iako tužena uvodno u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da ga podnosi i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, ona dalje u prijedlogu jasno ne navodi niti obrazlaže u kojima bi se to osobito teškim povredama parničnog postupka ili pogrešnoj primjeni materijalnog prava (koje konkretne odredbe) radilo, a koje bi posljedično dovele do povrede prava zajamčeno Ustavom i Konvencijom, a ni ne naznačuje o kojem bi se tom pravu zajamčenom Ustavnom ili Konvencijom radilo.
12. Ovaj sud ocjenjuje da kroz cjelokupan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužena nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
13. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
O prijedlogu za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije
14. Nije osnovan prijedlog tužene za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga, jer je u ovoj pravnoj stvari predmet spora valjanost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen 2006. godine, dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).
Zagreb, 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
