REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-284/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B. (OIB: ...) iz O., , drugotužiteljice M. B. E. iz Njemačke, M., te trećetužitelja I. B. (OIB: ...) iz Z., , svi zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i p. u O., protiv tuženika H. t. d.d. (OIB: ...), Z., , radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za ponavljanjem postupka završenog presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 536/07-2 od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o j e :

Odbija se prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su putem prvostupanjskog suda podnijeli prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-689/04.

1.1. Predlagatelji traže da se ponovi postupak pred revizijskim sudom iz razloga predviđenog odredbom 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP, navodeći da su došli do saznanja o novim činjenicama i stekli mogućnost upotrijebe novih dokaza u ovom postupku, kojih nije bilo pri odlučivanju o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3682/06 od 7. prosinca 2006.

2. Općinski sud u Osijeku je po prijedlogu tužitelja za ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka od 9. prosinca 2019. donio rješenje poslovni broj Pr- 689/2004 od 15. rujna 2020. kojim je odbio prijedlog kao neosnovan.

3. Po žalbi tužitelja na prvostupanjsko rješenje Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž R-1302/2020-2 od 11. siječnja 2021. ukinuo to rješenje ocijenivši da je prvostupanjski sud izašao izvan granica ovlaštenja određenih odredbama čl. 427. i čl. 428. ZPP te je vratio spis prvostupanjskom sudu na daljnji postupak sa uputom da dostavi spis ovome sudu radi donošenja odluke po prijedlogu tužitelja od 9. prosinca 2019., jer se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, pozivom na odredbu čl. 428. st. 1. ZPP.

4. Popratnim izvješćem od 8. ožujka 2021. dostavljen je spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi donošenja odluke po prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka.

5. Razmatrajući prijedlog tužitelja, a postupajući sukladno odredbi čl. 428. ZPP u svezi s čl. 361. ZPP ovaj sud je utvrdio da je predmet ovog spora tužbeni zahtjev kojim tužitelji kao nasljednici pok. A. V. B., bivšeg radnika tuženika, traže da im tuženik isplati utuženu svotu za koju smatraju da je pripala predniku tužitelja na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu sklopljenog između njega kao radnika i tuženika kao poslodavca.

6. U postupku koji je prethodio ovom u bitnom je utvrđeno:

- da je sada pok. A. V. B. bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme,

- da su pok. A. V. B. i tuženik sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu prema kojem A. V. B. prestaje ugovor o radu 31. ožujka 2003., s tim da mu pripada naknada kao otpremnina u bruto iznosu koji odgovara sumi od 25 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u tri protekla mjeseca te naknada u bruto iznosu od 12 mjesečnih bruto plaća radnika isplaćenih za siječanj 2003.,

- da je A. V. B. umro te mu nije isplaćena navedena ugovorena svota koju tužitelji potražuju kao njegovi nasljednici.

7. Prvostupanjski je sud na temelju utvrđenih činjenica, presudom poslovni broj Pr- 689/704 od 15. prosinca 2004. prihvatio tužbeni zahtjev, a koju presudu je potvrdio drugostupanjski sud, uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju riječ o Sporazumu o prestanku ugovora o radu i isplati otpremnine, koja predstavlja dodatnu zahvalnost i solidarnost za protekli rad, a da nije riječ o otpremnini koju ima na umu odredba čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), koja predstavlja obeštećenje radnika i oblik pomoći dok ne nađe novo zaposlenje, stoga činjenica da je prednik tužitelj umro 7 dana prije Sporazumom utvrđenog dana prestanka ugovora o radu ne utječe na valjanost tog Sporazuma, niti je time Sporazum raskinut, pa po ocijeni nižestupanjskih sudova tužiteljima, kao nasljednicima, pripada otpremnina utvrđena Sporazumom.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješavajući po reviziji tuženika presudom poslovni broj Revr-536/07 od 23. prosinca 2008. prihvatio istu kao osnovanu te preinačio nižestupanjske presude i odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Svoju ocjenu ovaj sud obrazlaže zaključkom da kako je prema Sporazumu radni odnos trebao prestati 31. ožujka 2003., ali budući da je prednik tužitelja umro prije toga, tako do prestanka ugovora o radu nije došlo sporazumom radnika i poslodavca sukladno odredbi čl. 103. toč. 5. ZOR-a, već smrću radnika sukladno odredbi čl. 103. toč. 1. ZOR-a, pa stoga prednik tužitelja nije stekao pravo na otpremninu te to pravo ne može predstavljati njegovu ostavinsku imovinu koju tužitelji potražuju u ovom postupku.

9. Tužitelji u prijedlogu za ponavljanje postupka smatraju da novu činjenicu i novi dokaz koji je prikladan za donošenje povoljnije odluke za tužitelje pred ovim sudom predstavlja pravomoćno rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-58/19 od 21. listopada 2019. kojim je riješeno da ostavinsku masu iza pok. A. V. B. čine novčana sredstva na ime otpremnine koju je on ostvario na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 10. ožujka 2013. sklopljenim s H. t. d.d. te da se nasljednicima imenuju tužitelji.

10. Po ocjeni ovoga suda, pravomoćno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O-58/19 od 21. listopada 2019., doneseno u postupku naknadno pronađene imovine, a na koje se pozivaju tužitelji u prijedlogu, ne predstavlja razlog iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP za ponavljanje postupka. Prvenstveno iz razloga jer je ovaj sud u svojoj presudi poslovni broj Revr-536/07 od 23. prosinca 2008. zauzeo pravno shvaćanje vezano uz osnovanost prava na otpremninu tužitelja (da prednik tužitelja nije stekao pravo na otpremninu na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 10. ožujka 2013., pa to pravo ne može predstavljati njegovu ostavinsku imovinu koju tužitelji potražuju u ovom sporu), a nadalje i iz razloga jer se navedeno rješenje o naknadno pronađenoj imovini na koje se pozivaju tužitelji kao razlog za ponavljanje postupka pred ovim sudom temelji isključivo na njihovim izjavama kao zakonskih nasljednika iza pok. A. V. B., kojima su oni svjesno disponirali ponukani svojim interesima u ostavinskom postupku, zanemarujući ranije donesenu presudu ovoga suda i shvaćanje izraženo u njoj.

11. S obzirom da nije osnovan razlog iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 428. ZPP odbiti prijedlog za ponavljanje postupka i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil