REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1076/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jakovu Bačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. u Zadru, protiv 1-tuženika EB i 2-tuženice IB, oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Jeleni Ćurković Gošović, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1463/2022-2 od 14. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-13/2022 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1463/2022-2 od 14. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-13/2022 od 2. lipnja 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

3.1. Naime, prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu obzirom su sudovi utvrdili da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o postojanju usmenog dogovora, a sud je izveo dokaze koje je na tu okolnost (utvrđenja da postoji između stranaka usmeni dogovor) tužitelj predložio. Odgovor na drugo postavljeno pitanje daje odredba čl. 221. st. 1. ZPP, stoga niti ono nije važno za odluku u sporu. U odnosu na treće postavljeno pitanje koje polazi od ugovorne odgovornosti za štetu valja reći da također nije važno obzirom nije utvrđeno da ugovor postoji. Četvrto postavljeno pitanje također nije važno za odluku o sporu obzirom je predmet spora izgubljena zarada, a o vraćanju ostvarene koristi u slučaju upotrebe tuđe stvari u svoju korist tuženik po prvi puta iznosi u prijedlogu za dopuštenje revizije slijedom čega nižestupanjski sudovi uopće o tome nisu raspravljali, iz čega proizlazi da u vezi s ovim pitanjem stranka nije iscrpila dopušten pravni put.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković