Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-308/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: T. P. M. iz S. B., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u S. B., kao nasljednice prvotnog tužitelja T. P. iz S. B., protiv tuženika: Grad S. B., OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-212/2022 od 13. svibnja 2024. godine, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2024. godine
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-212/2022 od 13. svibnja 2024. godine na način da se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" Utvrđuje se da je tužiteljica T. P. M. iz S. B., OIB:…, vlasnica nekretnine upisane u z.k.ul…. k.o. S. B., kč.br…. – Garaža na T. sa 16 m2, što je tuženik Grad S. B.,OIB:…, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice T. P. M. iz S. B., OIB:…, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te se nalaže tuženiku Gradu S. B., OIB:… naknaditi tužiteljici T. P. M. iz S. B., OIB:… troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja (13. svibnja 2024.) pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja E. u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je tuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
5.1. Prvostupanjski sud je, naime, na temelju izvedenih dokaza u pobijanoj presudi utvrdio – da je u zemljišnoj knjizi tuženik uknjižen kao vlasnik sporne nekretnine – garaže oznake kč.br…. upisane u z.k. ul…. k.o. S. B., površine 16 m2, da je navedena kat. čestica osnovana 1969. godine od kada je u katastarskom operatu kao posjednik upisan I. M., da je nekretnina u zemljišnoj knjizi ranije bila upisana kao društveno vlasništvo, da je otac tužiteljice T. P. nesmetano i kontinuirano posjedovao spornu garažu od 1973. godine pa do smrti 2021. godine, a sada da je u posjedu tužiteljice, da tužiteljica nije dokazala da je predmetnu garažu njezin prednik stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od upisanog katastarskog posjednika I. M., da je posjed prednika tužiteljice bio pošten od 1973. godine do 2014. godine, kada je radi provođenja postupka legalizacije, prednik tužiteljice saznao za upis prava vlasništva tuženika, kao i da je pok. T. P., temeljem rješenja o nasljeđivanju broj …, od 21. veljače 2022. godine Javnog bilježnika R. M. iz S. B., naslijedila tužiteljica.
5.2. Polazeći od navedenih utvrđenja, a kako je prednik tužiteljice bio u poštenom i samostalnom posjedu sporne garaže od 1973. godine – prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica dokazala da je putem svojeg prednika i osobno bila u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine više od 40 godina, tj. da je predmetnu nekretninu stekla na temelju izvanredne dosjelosti, pa je primjenom odredbe članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.
6. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Suglasno odredbi članka 159. stavka 3. ZV, samostalni posjednik nekretnine koje mu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je odredbom stavka 4. toga članka ZV propisano da će samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tek pošto je njegov pošten i samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 3. tog članka, odnosno, protekom 40 godina.
8. Budući je u postupku utvrđeno da je prednik tužitelja bio u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine od 1973. godine, te da je do 8. listopada 1991. godine predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu - računajući vrijeme potrebno za dosjelost prema izvornoj odredbi članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96; dalje: ZV/96) - prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja je bila na snazi od 1. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine (kada je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97, U-I-235/97,U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenoga 1999. godine; „Narodne novine“ br. 137/99; ukinuta kao neustavna) – počev od 1973. godine pa do 17. studenog 1999. godine nije protekao rok od 40 godina iz članka 159. stavka 4. u vezi stavka 3. ZV. Stoga prednik tužiteljice nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, jer suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, rok za stjecanje vlasništva dosjelošću u primjeni izvorne odredbe članka 388. stavka 4. ZV/96 teče samo do 17. studenoga 1999. godine.
8.1. Ujedno, nije protekao rok od 40 godina iz članka 159. stavka 4. ZV ni računajući vrijeme potrebno za dosjelost od 8. listopada 1991. godine pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu – 8. veljače 2021. godine.
8.2. Naposljetku, valja navesti i to, da je sud prvog stupnja ispravno zaključio da tužiteljica nije dokazala da je posjed sporne garaže njenog oca bio zakonit i time kvalificiran (pa da je rok za dosjelost 20 godina), jer ne samo da nije utvrđeno postojanje kupoprodajnog ugovora, nego nije dokazano ni izvanknjižno vlasništvo garaže navodnog prodavatelja I. M.
9. Slijedom navedenog, jer u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 159. stavka 4. u vezi članka 3. ZV za stjecanje prava vlasništva prednika tužiteljice na spornoj nekretnini dosjelošću, pa tako ni za stjecanje prava vlasništva tužiteljice temeljem nasljeđivanja iza smrti svog oca, to se pravilnom primjenom materijalnog prava - tužbeni zahtjev ukazuje neosnovan.
10. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je uvažiti te prvostupanjsku presudu - u odluci o glavnom zahtjevu - temeljem članka 373. točke 3. ZPP preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva.
11. Budući je prvostupanjska presuda preinačena, trebalo je temeljem članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.
11.1. Tuženik, koji je uspio u parnici, zahtijevao je trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu (str. 64 spisa) i na žalbu (str. 82 spisa), koji nisu određeno postavljeni – u novčanom iznosu, pa su takvi zahtjevi kao neodređeni odbijeni (članak 164. stavak 2. ZPP), dok tužiteljici, s obzirom na parnični neuspjeh, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka (članka 154. stavak 1. ZPP).
12. Stoga je, o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka, odlučeno kao u točki II. izreke.
U Šibeniku, 24. rujna 2024. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić,v.r.
