Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-423/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice V. M. iz S., OIB:… te 2. tužiteljice N. T. iz Z., OIB:…, obje zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku u S.¹, protiv tuženice B. O. iz Z., (B., …) OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u S.,² radi uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi i dopuni žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1569/2018 od 15. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tužiteljica V. M. te N. T. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-1569/2018 od 15. prosinca 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužiteljice koji glasi:

"1. Time što je, a nakon što joj je u ovršnom postupku Općinskog suda u Supetru Ovr-30/11 od 16. veljače 2011.g. i baš temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Supetru P-530/06 od 20.06.2007. porušen i uklonjen bespravno izgrađen zid na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. 107 Z.U. 3075 k.o. Bol, koji zid je u vještvu i skici sudskog vještaka za geodeziju D. B. "S.¹, 18.11.2004.god." koja čini sastavni dio te pravomoćne i ovršne presude označen kao zid označen dužinama između točaka "J-K-L-M-J", dužine 1,20 m i prosječne širine 0,25 m i obojan zelenom bojom, kao i porušen i uklonjen bespravno izgrađen zid na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. 214 Z.U. 573 k.o. B., koji zid je u vještvu i skici sudskog vještaka za geodeziju D. B. "S.¹, 18,.11.2004. god." koja čini sastavni dio te pravomoćne i ovršne presude označen kao zid označen dužinama između točaka "A- B-C-D-A", dužine 3,85 m i prosječne širine 0,25 m, tužena je, u namjeri ponovnog zaprječivanja tužiteljicama pristupa s javnog puta označenog kao čest. zem. 6106 k.o. B., pa preko čest. zgr. 106 k.o. B., u vlasništvu tužiteljica na predmetno zemljište tužiteljica označeno kao čest. zgr. 107 Z.U. 3075, k.o. B., i prolaz tim zemljištem prema jugu i daljnjoj nekretnini u vlasništvu tužiteljica označenoj kao čest. zem. 214 k.o. Bol, kao i zaprječivanja dijela predmetnog zemljišta tužiteljica označenog kao čest. zem. 214 Z.U. 573, k.o. B., započela, a zatim i dovršila djelomičnu dogradnju ovrhom porušenog zida prema zapadu i postavljenim bijelim drvenim vratima tužiteljica, te neposredno iza tih vrata tužiteljica zapriječila pristup i prolaz na i preko predmetnog zemljišta tužiteljica označenog kao čest. zgr. 107 Z.U. 3075, k.o. B., i čest. zem. 214 Z.U. 573, k.o. B., postavljanjem pregrade od željezne građevinske mreže (tzv. "mate"), složenih građevinskih betonskih blokova, dasaka, kanti, starog namještaja, i drugog otpadnog materijala, kao i postavila željeznu građevinsku mrežu (tzv. "matu") , valovitu pokrovnu ploču, blokete i drugi otpadni materijal uz krajnji istočni zid tužiteljičine tzv. "jerule" za cvijeće, te posadila oleandre i druge biljke, a koje zemljište je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. M. dipl. ing. geod. zaprimljenog kod suda 02.07.2021.g., i Dopuni vještva zaprimljenog kod suda 03.11.2021.g., označeno kao lik "A", površine 4,65 m2, omeđen dužinama između točaka 9-10-11-8-9 i obojan narančastom bojom i kao lik "B", površine 10,85 m2 i obojan plavom bojom, koji nalaz i mišljenje i Dopuna vještva čine sastavni dio ove presude, tužena je uznemirila tužiteljice u vršenju njihovih vlasničkih prava na njihovim nekretninama označenim kao čest. zgr. 107 Z.U. 3075 i čest. zem. 214 Z.U. 573, sve k.o. B., pa je dužna u roku od 15 dana i u cijelosti o svom trošku, te prema pravilima građevinske struke uspostaviti prijašnje stanje na način da kumulativno: a) poruši prema zapadu dograđeni dio ovrhom Općinskog suda u Supetru Ovr- 30/11porušenog zida na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. 107 Z.U.3075, k.o. B., koji zid je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. M. dipl. ing. geod. zaprimljenog kod suda 02.07.2021.g., prikazan dužinama između točaka L-M-J-K-L, u dužini od 1,20 m i prosječnoj širini od 0,25 m, s odvoženjem otpada na gradski deponij, te time ponovo uspostavi prolaz u punoj dužini od 1,20 m. b) ukloni i odveze na gradski deponij željezne građevinske mreže (tzv. "mate") , složene građevinske betonske blokove, daske, kante, stari namještaj i drugi otpadni materijal, kao i zasađene oleandre i drugo raslinje, a kojima je zapriječila i zaposjela predmetne nekretnine tužiteljica označene kao čest. zgr. 107 Z.U. 3075, k.o. B., i čest. zem. 214 Z.U. 573, sve k.o. B., detaljno prikazane u Dopuni vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. M., dipl. ing. geod. zaprimljenog kod naslova 02.07.2021.g., kao Lik "A" omeđen dužinama između točaka 8-9-10-11-8, površine 4,65 m2, obojan narančastom bojom (dio čest. zgr. 107) i kao Lik "B" omeđen dužinama između točaka 8-11-2-1-7-8, površine 8,86 m2, obojan plavom bojom (dio čest. zem. 214) i preda to zemljište u posjed tužiteljicama, slobodan od osoba i stvari, te se ubuduće kloni svakog takvog ili sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužiteljica na njihovim nekretninama."

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 15.680,00 kn/ 2.081,09 €[1] .

2. Protiv navedene presude žale se tužiteljice zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), iako sadržajno proizlazi da se žale i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlažu preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka. U dopuni žalbe od 30. prosinca 2021. tužiteljice nadopunjuju žalbene navode.

3. Žalba i dopuna žalbe su neosnovane.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica za prestankom uznemiravanja prava vlasništva i uspostavom prijašnjeg stanja i to rušenjem prema zapadu dograđenog porušenog zida te uklanjanjem i odvozom na gradski deponij željezne građevinske mreže (tzv. "mate"), složene građevinske betonske blokove, daske, kante, stari namještaj i drugi otpadni materijal, kao i zasađene oleandre i drugo raslinje, a kojima je zapriječila i zaposjela predmetne nekretnine tužiteljica. Dakle, radi se o vlasničkoj tužbi zbog uznemiravanja koja je regulirana odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP).

5. Donošenjem pobijane presude i postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje tuženik ističe u žalbi. Naime, žaliteljice u žalbi ističu da pobijana presuda ima čitam niz propusta, netočnosti, nelogičnih zaključaka te promašenih ocjena i utvrđenja odnosno nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude, dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, a ne postoje niti drugi nedostaci, zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sadržajno ukazuju tužiteljice u žalbi.

6. Nadalje, u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Naime, tužiteljice žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističu žaliteljice.

7. Prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da tužiteljice tužbeni zahtjev temelje na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Supetru posl. broj P – 530/06 od 20. lipnja 2007. kojom je predniku tužene, njenom suprugu, sada pok. V. O., naloženo da u roku od 15 dana i u cijelosti o svom trošku prema pravilima građevinske struke poruši i ukloni zid izgrađen na zemljištu tužitelja označenom kao čest. zgr. 107 Z.U. 3075 k.o. B., te se ubuduće kani svakog takvog ili sličnog pačanja u vlasnička prava tužitelja, te na pravomoćnom rješenju o ovrsi Ovr- 30/11 od 16. veljače 2011. kojom je tuženoj, kao sljednici V. O. naloženo da postupi onako kako je to naloženo gore citiranom presudom jer da je tuženica ponovno uznemirila tužiteljice u njihovom vlasničkom pravu na predmetnoj nekretnini čest. zgr. 107 k.o. B., na način da je započela, a zatim i dovršila dogradnju ovrhom porušenog zida prema zapadu i postavljenim bijelim drvenim vratima tužiteljica;

- da su tužiteljice vlasnice i posjednice jednog skupa čestica koji se sastoji od: k.č.br. 105 zgr. stojna kuća, bez naznake površine, upisano u zk.ul.br. 3075 k.o. B. gdje je uknjiženo suvlasništvo M. R., V. M. i N. T. na ravne dijelove, a ondje se nalazi njihova obiteljska kuća na adresi na kojoj se nalazi i njihova obiteljska kuća na adresi B. …, zatim k.č.br. 107 zgr. peć, bez naznake površine, upisano u zk.ul.br. 3075 k.o. B. gdje je uknjiženo suvlasništvo M. R., V. M. i N. T. na ravne dijelove, te k.č.br. 106 k.o. Bol, za koju nije utvrđeno stanje upisa u zemljišnoj knjizi, k.č.br. 214 k.o. B., za koju nije utvrđeno stanje upisa u zemljišnoj knjizi, k.č.br. 216 k.o. B., za koju nije utvrđeno stanje upisa u zemljišnoj knjizi, dok je tuženica vlasnica i posjednica skupa čestica koji se sastoji od k.č.br. 219 k.o. B., za koju nije utvrđeno stanje upisa u zemljišnoj knjizi, te k.č.br. 217 k.o. Bol, za koju nije utvrđeno stanje upisa u zemljišnoj knjizi, na kojoj se nalazi i njena obiteljska kuća, kao i k.č.br. 218 k.o. B., za koju nije utvrđeno stanje upisa u zemljišnoj knjizi,

- da između tih skupova čestica jedne i druge strane postoji jedan pojas zemljišta koji je na skici mjernika B. od 18. studenoga 2014. (list 13 spisa) identificiran kao istočni dio k.č.br. 107, 106, 214 i 216 čija širina varira oko jedan metar, negdje više, negdje manje i to zid obojan plavom bojom, takozvani dugi zid, dužine 11,75 m, prosječne širine 0,40 m, na zk. č. 216 k.o. B., zatim zid takozvani mali zid (najkraći zid), obojan zelenom bojom dužine 1,20 m, prosječne širine 0,25 m izgrađen na č. zgr. 107 k.o. Bol, takozvani srednji zid, obojan crvenom bojom prosječne dužine 4,05 m, prosječne širine 0,25, izgrađen na č. zem. 214. k.o. B. te žičana ograda položena uz zid obojan crvenom bojom dužine cca 4 m i nalazi se na čestici zem. 214. k.o. B..;

- da prema skici mjernika B. od 18. studenog 2004. takozvani mali zid (najkraći zid) označen je slovima J-K-L-M-J dužine 1,20 m, prosječne širine 0,25 m, takozvani srednji zid na skici mjernika B. od 18. studenoga 2004. označen slovima A-B-C-D-A prosječne duljine 4.05 m, prosječne širine 0,25 m, i takozvani dugi zid na skici mjernika B. od 18. studenoga 2004. označen slovima E-F-G-H-E, kao i zid između srednjeg i dugog koji među strankama nije sporan;

- da je sporna površina između posjeda stranaka identificirana u nalazu vještaka A. M. od 26. listopada 2021. kao dio k.č.br. 107 površine 4,65 m2 i kao dio k.č.br. 214 površine 10,85 m2 (list 109 spisa);

- da su M. R. te tužiteljice tužile 1998. prednika tuženice radi uklanjanja kratkog, srednjeg i dugog zida sa spornog zemljišta te je presudom Općinskog suda u Supetru, poslovni broj P-530/06 od 20. lipnja 2007., pravomoćnom 7. ožujka 2008., nakon što je u tom dijelu potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4735/07 od 7. ožujka 2008, pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na kratki zid te je tuženiku naloženo da ga poruši i ukloni, dok su nepravomoćno tužiteljice pod točkom II. izreke odbijene s tužbenim zahtjevom u odnosu na srednji i dugi zid (listovi 6-12 spisa, te listovi B1-C4 u spisu sud prvog stupnja Ovr-30/11);

- da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi Ovr- 30/11 od 16. veljače 2011. tuženici, kao sljednici V. O. naloženo da postupi onako kako je naloženo citiranom presudom poslovni broj P-530/06 od 20. lipnja 2007., pravomoćnom u dijelu 7. ožujka 2008., jer da je tuženica ponovno uznemirila tužiteljice u njihovom vlasničkom pravu na predmetnoj nekretnini čest. zgr. 107 k.o. B., na način da je započela, a zatim i dovršila dogradnju ovrhom porušenog zida prema zapadu i postavljenim bijelim drvenim vratima tužiteljica;

- da je vještak za geodeziju utvrdio da se na mjestu u ovršnom postupku porušenog zida još uvijek nalaze drvena bijela vrata tužiteljica, odnosno da je na tom dijelu nekretnine stanje identično stanju kakvo je bilo nakon provedene ovrhe;

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da izvedenim dokazom očevidom na licu mjesta proizlazi da se na mjestu u ovršnom postupku porušenog zida još uvijek nalaze drvena bijela vrata tužiteljica, odnosno da je na tom dijelu nekretnine stanje identično stanju kakvo je bilo nakon provedene ovrhe, a isto tako, na očevidu na licu mjesta nisu predlagale da se na okolnost eventualne dogradnje zida prema drvenim vratima vještak o tome očituje, odnosno da u svojoj skici prikaže to mjesto dogradnje, pa tužiteljice nisu niti dokazale da bi tuženica poduzimala ikakve radnje na mjestu porušenog zida, slijedom čega u tom dijelu zahtjev tužiteljica nije osnovan. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u kojem se navodi da je tuženica neposredno iza bijelih drvenih vrata tužiteljica zapriječila prolaz preko predmetnog zemljišta tužiteljica označenog kao čest. zgr. 107 k.o. B., postavljanjem pregrade od željezne građevinske mreže (tzv. "mate"), složenih građevinskih betonskih blokova, dasaka, kanti, starog namještaja i drugog otpadnog materijala, kao i postavila željeznu građevinsku mrežu (tzv."matu"), valovitu pokrovnu ploču, blokete i drugi otpadni materijal, uz krajnji istočni zid tužiteljičine "jerule" za cvijeće, čime da je uznemirila tužiteljice, prvostupanjski sud je zaključio da se stari suhozid nastavljao na suhozid koji je dijelio čest. zem. 216 tužitelja i čest zem. 219 u vlasništvu tužene, pa da je očito da je ipak služio kao granica posjeda, a ne kao omeđenje prolaza, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen jer je utvrđeno da su zidovi sagrađeni na približno istom mjestu gdje su se ranije nalazili stari suhozidi koji su prema utvrđenima tijekom postupka zaista predstavljali granice posjeda. Naime, iz dokaza izvedenih tijekom postupka i to očevida na licu mjesta gdje je neposrednim opažanjem utvrđeno da sporni dio čest. zem. 214 i čest. zem. 107, koji je od zemljišta u posjedu tužiteljica odvojen jednim dijelom betonskim zidom kojega su izgradili tužitelji, drugim dijelom starim suhozidom, u naravi predstavlja sastavni dio okućnice tuženice koja se nalazi na terenu više razine od razine terena tužiteljica, (zbog čega je kao potpora i izgrađen stari suhozid), na kojem dijelu se nalaze stabla maline, oleandar i druge poljoprivredne kulture koje tuženica obrađuje, zatim iz iskaza svjedoka N. M. i N. Š. koji su potvrdili da je u posjedu spornog dijela nekretnine bila tuženica još od prije Domovinskog rata čemu tužitelji odnosno njihovi pravni prednici otac Lj. i majka M. nisu progovarali, iz priloženih fotografija, proizlazi da se tuženica nalazila u posjedu spornog dijela nekretnina još od prije Domovinskog rata pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 2018., što je vremensko razdoblje duže od 30 godina, slijedom čega je mogla postaviti pregrade od željezne građevinske mreže, blokete i drugi materijal na dio nekretnine koje je posjedovala kao zakoniti, pošten i istinit samostalni posjednik jer je taj dio stekla dosjelošću, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke te odbija tužbeni zahtjev.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tužiteljice žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

11. U odnosu na žalbene navode da unatoč presuđenom pravomoćnim presudama Općinskog suda u Supetru P-530/06 od 20.lipnja 2007. i P-571/10 (ex P-530/06) od 12. rujna 2012. i provedenim ovršnim postupcima te uspostavom u prijašnje stanje, tuženica ponovo uznemirila tužiteljice u njihovom vlasničkom pravu na njihovim nekretninama označenim kao čest. zgr. 107 i čest. zem. 214, obje k.o. B., štoviše uzurpacijom i stupila u nezakonit posjed, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, nakon što je u ovršnom postupku porušen zid na mjestu kojega su tužiteljice postavile lancem i katancem zaključavana bijela drvena vrata, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta, na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 107 k.o. B., gdje je vještak za geodeziju utvrdio da se na mjestu u ovršnom postupku porušenog zida još uvijek nalaze drvena bijela vrata tužiteljica, odnosno da je na tom dijelu nekretnine stanje identično stanju kakvo je bilo nakon provedene ovrhe, slijedom su žalbeni navodi tužiteljica u tom dijelu neosnovani.

12. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljice vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 107 k.o. B. dokazale zemljišnoknjižnim izvatkom, slijedom čega je na tuženici bio teret dokaza da je dio nekretnine iza betonskog zida stekla izvanknjižno.

13. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, valja reći da iako je presudom Općinskog suda u Supetru, P-571/10 od 12. rujna 2012. (prije spis P-530/06) prihvaćen tužbeni zahtjev da je tuženica obvezana porušiti i ukloniti zidove izgrađene na čest. zem. 216. i 214. k.o. B., a koji su u skici vještaka za geodeziju D. B. od 18. studenog 2004. označeni slovima E-F-G-G-E (obojen plavom bojom) odnosno A-B- C-D-A (obojen crvenom bojom) te joj zabranjeno buduće uznemiravanje, pri čemu je pitanje vlasništva tuženice rješavano kao prethodno pitanje, neosnovani su navodi da sud ne bi mogao u predmetnom postupku odlučivati o spornom pitanju vlasništva odnosno za utvrđenja suda u drugom postupku koja su rješavana kroz prethodna pitanja ne postoji vezanost ovog suda.

14. U predmetnom sporu se radi o jednom drugom uznemiravanju u kojem sud nije vezan ranijim odlukama o prethodnom pitanju uz ranijih predmeta. Stranačke istine iz jednog predmeta ne moraju biti istovjetne s onima iz drugog, niti odluka o prethodnom pitanju iz jednog predmeta, u konkretnom slučaju tko je vlasnik spornog pojasa zemljišta, vezuje sud u drugom postupku. Jer odredba čl. 12. st. 2. ZPP glasi:

Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

15. Naime, druga bi stvar bila da je o spornom vlasništvu vođena parnica u kojoj bi pitanje vlasništva i uknjižba u zemljišnim knjigama bili osnovni zahtjev. Odluka u tom sporu vezala bi i sud pri odlučivanju o predmetnoj actio negatoria – tužbi zbog uznemiravanja po čl. 167. ZV. Međutim, niti iz isprava u sudskom spisu, niti iz izjava stranaka tijekom ovog postupka, nije razvidno da bi se takav vlasnički spor između stranaka ikad vodio odnosno da postoji pravomoćna odluka o tome.

16. Stoga žalbeni razlozi tužiteljica da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrdio ishode postupaka u predmetima suda prvog stupnja poslovni broj P-571/10 (nastavak postupka P-530/06, te odluka Županijskog suda u Splitu Gžx-363/2013) niti ovršnog postupka Ovr-3823/15, a koji se prema navodima iz tužbe odnose na srednji zid i njegovo uklanjanje u ovrsi, nisu osnovani. Jer da su i točne tvrdnje žalitelja, to nije od utjecaja na ishod ovog predmeta uznemiravanja vlasništva iz istog razloga zbog kojeg nije odlučna niti pravomoćna odluka pod točkom I. izreke presude suda prvog stupnja poslovni broj P-530/06 od 20. lipnja 2007. kako je navedeno.

17. U odnosu na daljnje žalbene navode, valja još reći da su izvedeni i drugi dokazi koje potanko analizira sud prvog stupnja, a koji također ukazuju na zaključak da je sporni pojas zemljišta bio odavno u posjedu tuženice i njenih prednika. Tako npr. svjedok N. M. iskazuje da je još prije Domovinskog rata, po nalogu V. O. (prednika tužene) gradio zid na čest. zem. 214 (u nalazu vještaka prikaza roza bojom) čemu da je nazočio i pok. Lj. R. (prednik tužiteljica) koji se tome nije protivio dok je zid u nastavku na čest. zgr. 107 postojao od ranije te nije nakon izgradnje zida postojala mogućnost pristupa sa posjeda tužitelja i nitko od R. (tužiteljice) nikada nije mogao pristupiti na dio iza zida koji je bio u posjedu tuženice. Navedeno potvrđuje i iskaz N. Š. koja je u svom iskazu navela da joj je poznato da između prednika stranaka nikada nije postojao spor o načinu korištenja predmetnih parcela, iako vidljiva međa nije postojala sve dok N. M. na njoj nije izgradio zid koji je rađen po nalogu rođaka tužitelja i pok. supruga tuženice V. O., a nitko od tužitelja se nije protivio izgradnji tog zida odnosno potvrđuje da prednici tužiteljica Lj. i M. R. nisu prigovarali kada je N. M. izgradio zid (na čest. zgr. 107 op.a.).

18. Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, pravilno prvostupanjski sud konstatira da iz rezultata provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženica zajedno sa svojim pravnim prednicima mnogo duže od 20 godina bila u posjedu spornih dijelova k.č.br. 214 i čest. zgr. 107 k.o. Bol (prema skici vještaka B., sadržajno sporni pojas zemljišta), pa je vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine stekla dosjelošću, čime je dokazala i to da ima pravo poduzimati ono što uznemirava tužiteljice, zbog čega je pravilno tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti odbijen.

19. Osim toga, valja dodati kako iz izvedenih dokaza proizlazi kako je kameni suhozid sagrađen 1960. te kako posjed tuženice i njenih prednika na spornom zemljištu traje barem od isteka te godine. Taj posjed je pošten jer se poštenje pretpostavlja po čl. 18. st. 5. ZV (ali i po odredbama OGZ i ZOVO), a niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na zaključak da bi prednici tuženice, prije no što su započeli sporovi oko graničnog zemljišta 1998, kad su ga stekli, nisu znali, niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Pretpostavka poštenja na strani tuženičinog pretka V. O. prestala je kad su ga prvi put tužili M. R., V. M. i N. T. 1998. Ali između isteka 1960. i 1998. proteklo je razdoblje od 37 godina samostalnog (vlasničkog) posjedovanja spornog zemljišta pa je stoga V. O. još 1980. ispunio pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine izvanrednim dosijedanjem i to prema odredbama OGZ, odnosno ZOVO koji je tad bio na snazi.

20. Naime, sva pravna pravila i zakoni koji su bili na snazi između 1945. do danas regulirali su pretpostavke za stjecanja vlasništva dosjelošću na u osnovi jednak način. To su najprije bila pravna pravila §§ 1451., 1452., 1453. i 1480. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 01. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj: 73/91), korigirana načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960. prema kojima je na nekretninama 20 godina "maksimalni rok održaja", a zakonitost tužitelj nije dužan dokazivat jer se pretpostavlja. Od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. na snazi su odredbe iz čl. 28., i druge, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj: 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), a od 1. siječnja 1997. do danas na snazi su odredbe čl. 159. ZVDSP.

21. Dakle, dokazano je kako je prednik tuženice V. O. ostvario zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću spornog zemljišta najkasnije 1. siječnja 1981. i to prema odredbama čl. 28. st. 4. ZOVO, u svezi s čl. 30. st. 1. i 2. ZOVO, te s čl. 72. st. 2. i 3. ZOVO. Kad je V. O. preminuo … 2007. to njegovo izvanknjižno vlasništvo prešlo je na njegovu slijednicu, udovicu B. O. tuženicu. Stoga je sud prvog stupnja u pravu kako tuženica nije mogla uznemiravati vlasništvo tužitelja građenjem nove ograde između ranije kratke i srednje, te odlaganjem pokretnina na tom prostoru, jer nije gradila na zemljištu tužiteljica već na svom, pa nije niti osnovan zahtjev tužiteljica da ukloni one pokretnine, ograde i željezne mreže koje je ondje postavila i odložila. Stoga je temeljem čl. 167. st. 1. i 2. ZV valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na prestanak uznemiravanja vlasništva jer je tuženica dokazala da je izvanknjižna vlasnica spornog zemljišta – fizički odvojenog dijela čestica k.č.br. 107 i 214 k.o. B., prema identifikaciji mjernika B. od 18. studenoga 2004.

22. Daljnji žalbeni navodi tužiteljica odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl.

8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. 23. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tužitelju ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).

24.Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu i dopunu žalbe tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

25. Zahtjev tužiteljica za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjele te je stoga valjalo, sukladno čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.