REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5253/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja HERBALETA d.o.o., Štaglinec, Štaglinec 5a, OIB 17900902113, kojeg zastupa punomoćnik Sonja Dušić Poljak, odvjetnica u Koprivnici, protiv tuženika SAJAM `99 d.o.o., Zagreb, Velikopoljska 9M, OIB 31704623066, kojeg zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-933/2021 od 9. lipnja 2022., 24. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-933/2021 od 9. lipnja 2022. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-933/2021 od 9. lipnja 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Serda Pavlović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1631/2020 od 23. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 10.202,50 kuna sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.662,50 kuna sa zateznim kamatama od 23. listopada 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), a ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.012,50 kuna sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.900,00 kuna u roku petnaest dana (točka III. izreke).
2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u dijelu kojim je platni nalog održan na snazi i njemu naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi kako je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio da bi izvod iz otvorenih stavaka bio vjerodostojna isprava u smislu Zakona o računovodstvu i Ovršnog zakona, a o tome pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge. U vezi s tim smatra kako nije bilo moguće nastaviti ovaj postupak na temelju te isprave koja ne sadrži sve što je potrebno da bi se mogla smatrati vjerodostojnom. Tvrdi da je onemogućen u iznošenju činjenica i dokazivanju svoje tvrdnje da tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika plaćanje u novcu, jer su se stranke dogovorile da će svoje međusobne tražbine ispunjavati prijebojem, a ne plaćanjem, kao i da sud nije obrazložio zašto nije izveo dokaz saslušanjem stranaka koji je tuženik predložio upravo radi utvrđivanja činjenice da su stranke dogovorile promjenu načina i vremena ispunjenja međusobnih obveza. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari, s tim da tu odluku posebno pobija u smislu tijeka zateznih kamata na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi do plaćanja, tvrde da je protivna članku 164. stavku 4. Zakona o parničnom postupku i da to ujedno predstavlja žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev ili da tu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi utvrđenja činjeničnog stanja i donošenja nove i zakonite odluke „neopterećene žalbenim razlozima“.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 10.202,50 kuna na temelju računa broj 1546-TIV1-1 od 31. svibnja 2019. koji je tužitelj izdao tuženiku na ime naknade za izvršenu uslugu prijevoza robe na relaciji Kefenrod (Savezna Republika Njemačka) - Velika Mlaka (Republika Hrvatska). Tuženik se u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjama da račun nema svojstvo ovršne isprave jer nije potpisan od strane odgovorne osobe, zatim je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, ali i tvrdio da su stranke ugovorile jednogodišnji rok dospijeća od uredno preuzetog posla i uredno izdanog računa, kao i ispunjenje tražbine kompenzacijom. Nakon što je tužitelj priložio dokaze o naručenom i uredno obavljenom međunarodnom prijevozu robe cestom, tuženik nije osporio vjerodostojnost tih isprava, ali je i dalje ostao kod svojih tvrdnji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da su netočne tvrdnje tuženika o tome da račun nije potpisan od strane ovlaštene osobe, da je prigovor promašene pasivne legitimacije proturječan tvrdnjama tuženika o tome da su stranke imale dogovor o plaćanju kompenzacijom i s dospijećem od godinu dana, te posebno da je tuženik po predmetnom računu ostvario pravo na odbitak pretporeza, pa je u skladu s odredbom članka 221.a stavka 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenice da predmetna tražbina ne postoji, na tuženiku koji u prilog tome nije predložio nikakve dokaze. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održao na snazi u odnosu na glavni dug i dio troškova ovršnog postupka.
8. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno onome što tvrdi žalitelj, presuda sadrži valjane razloge o svim bitnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
9. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer time što nije izveden dokaz saslušanjem stranaka, tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Osim toga, netočne su tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije naveo razlog za odbijanje toga dokaza, jer suprotno proizlazi iz točke 15. obrazloženja presude.
10. Tvrdnje žalitelja o tome kako izvod iz otvorenih stavaka nije vjerodostojna isprava, (koje žalitelj opširno obrazlaže u žalbi) potpuno su irelevantne za odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer je rješenje o ovrsi doneseno na temelju računa kao vjerodostojne isprave. Osim toga, te tvrdnje su proturječne tuženikovim navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi.
11. Irelevantne su i tvrdnje o postojanju dogovora o zatvaranju međusobnih tražbina kompenzacijom kao razlogom zbog kojega žalitelj smatra da tužitelj nema pravo tražiti plaćanje „u novcu“. Kompenzacija (prijeboj) nije način ispunjenja nego jedan od ostalih načina prestanka obveze kako to jasno proizlazi iz odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Da bi dokazao da je tužiteljeva novčana tražbina koja je predmet ovoga spora prestala na taj način, tuženik je trebao istaknuti prigovor prijeboja ako ima dospjelu novčanu tražbinu prema tužitelju. U suprotnom njegov prigovor je paušalan i prvostupanjski sud nije trebao izvoditi nikakve dokaze radi utvrđivanja da su stranke dogovorile plaćanje kompenzacijom, jer ta činjenica ne može utjecati na postojanje tuženikove obveze.
12. U odnosu na troškove ovršnog postupka, žalitelj netočno tvrdi da je platni nalog održan na snazi i za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer iz izreke pobijane presude proizlazi da kamate teku od istog dana, ali od 2021. godine, a rješenje o ovrsi je doneseno 2020. godine. Doduše, iz obrazloženja odluke o troškovima u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate, proizlazi da je u tome dijelu izreka proturječna razlozima, jer prvostupanjski sud priznaje pravo tužitelju na zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate pozivajući se na odredbu članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), ali s obzirom na to da je samo tuženik podnio žalbu, drugostupanjski sud ne bi mogao preinačiti ovaj dio presude na njegovu štetu (članak 374. ZPP-a).
13. Osnovano žalitelj smatra da je rješenje o ovsi ukinuto (u dijelu u kojem je bila određena ovrha) i da bi se o svim troškovima postupka, trebalo odlučivati zajedno s odlukom o glavnoj stvari, kako je to propisano člankom 164. stavkom 4. ZPP-a, ali to ne isključuje pravo tužitelja na zatezne kamate na troškove od dana kada su ti troškovi učinjeni u smislu članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona. S druge strane, odluka o troškovima postupka nije nepravilna i nezakonita samo zato što je sud o jednom dijelu troškova odlučio tako da je platni nalog održao na snazi.
14. U svemu ostalom, odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita po osnovanosti (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i visini (članak 155. ZPP-a).
15. Kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 24. rujna 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086c-e8421
Kontrolni broj: 0325b-fd63f-9e7f3
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
