Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2374/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz M., OIB …, koju zastupa punomoćnik F. L., odvjetnik u O., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., Pisarnica R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-30/2019- 93 od 31. siječnja 2024., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 30/2019-93 od 31. siječnja 2024. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku E. o. d.d. Z. da na ime naknade štete isplati tužiteljici A. J. iznos od 10.400,00 eura sa zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to na iznos od 7.500,00 eura počevši od 23. ožujka 2018. pa do isplate, a na iznos od 2.900,00 eura od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi pobliže označenoj u izreci, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 3.487,02 eura sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi pobliže označenoj u izreci, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 8.931,08 eura (preko iznosa od 10.400,00 eura do 19.331,08 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se ne dopušta preinaka tužbe.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom III. izreke i u dijelu u kojem nije uspjela sa troškom te protiv rješenja kojim se ne dopušta preinaka tužbe žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prvostupanjsku presudu i rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine te traži trošak žalbe.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi dana 14. srpnja 2017. kada se vozila kao putnik na mopedu, a automobilom je upravljao osiguranik tuženika reg. oznake RI 674-DH.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da iz zapisnika o očevidu od 24. srpnja 2017. PU PG P. p. p. R. proizlazi da je utvrđeno da je očevid započet 14. srpnja 2017. u 23,12 h, zatim su utvrđene osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, osobine ceste (pregledan zavoj, cesta u nagibu do 8%, poprečni nagib od 1% bez prijelaza za pješake, asfaltni kolnički zastoj gladak, suh, ograničenje brzine 50 km/h, uzdužna razdjelna crta sa kratkom isprekidanom crtom, rijedak promet, vedro, noć i dobro osvijetljen), kao i opis mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih, te je tužiteljica kao sudionik prometne nesreće evidentirana kao putnik na prednjem sjedalu mopeda marke Aprilia, zaštitna kaciga korištena,

-da je iz kaznenog naloga posl.br. K-118/2018-3 od 27. kolovoza 2018. utvrđeno da je okrivljenik Z. S. sudionik prometne nesreće i vozač vozila reg. oznake RI 764-DH proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo u čl. 227. st. 1 i 2 Kaznenog zakona,

-da je iz odštetnog zahtjeva od 22. ožujka 2018. utvrđeno da se tužiteljica putem punomoćnika obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom vezano uz prometnu nesreću od 14. srpnja 2017. i to na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplata iznosa od 118.500,00 kn,

-da je iz odgovora na odštetni zahtjev od 19. lipnja 2018. utvrđeno da je odštetni zahtjev tužiteljice odbijen kao pravno neosnovan sukladno čl. 23. st. 1 točka 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje: ZOOP) jer je tužiteljica dobrovoljno ušla u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka, odnosno tužiteljica je pristala na vožnju s vozačem bez položenog vozačkog dozvola, pod utjecajem psihotropnih tvari, na neosiguranom i neosvijetljenom motociklu, te je tužiteljica bila pod utjecajem psihotropnih tvari, kao i jer liječenje tužiteljice nije završeno,

-da je tužiteljica tužbu preinačila nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik se preinaci usprotivio, pa je sud preinaku tužbe odbio pozivom na odredbu čl. 190 st 1 ZPP, uvažavajući i stav suda drugog stupnja, izražen u odluci posl.br. Gž- 857/2023-3 od 7. rujna 2023.,

-da je odredbom čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, te kako je u ovom slučaju tužiteljica kao suputnik na mopedu aprillia treća osoba, to tuženik kao osiguratelj vozila reg. oznake RI- 674 DH odgovara za štetu tužiteljici po kriteriju objektivne odgovornosti,

-da se u ovom slučaju ne radi se o slučajevima regresa štete, pa da bi bilo bitno tko je kriv za samu prometnu nezgodu, te će se o pitanju krivnje raspravljati u eventualno regresnoj parnici,

- da je zaključak prometnog vještaka S. H. da je, iako moped kojim je upravljao D. N. (neregistriran i bez vozačke dozvole) nije imao upaljeno putno svijetlo, da se osiguranik tuženika pred skretanje kretao brzinom od 20 km/h , kada je moped bio udaljen za oko 22,5 m ispred mjesta sudara, i nalazio se na svojoj desnoj traci u prolasku kraj rasvjetnog stupa , a da gledano iz smjera kretanja osiguranika tuženika moped bi mu upravo dolazio kroz zavoj po lijevoj traci i bio u području preglednosti dijela kolnika koji je osvijetljen javnom rasvjetom, zatim da je prema opažanju djelatnika policije mjesto nesreće bilo dobro osvijetljeno , što uz prikladnu pažnju omogućava zamjećivanje vozila i bez njihovog izvora svjetlosti , da bi s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na sebi desnoj traci osiguranik tuženika mogao prikladnom pažnjom zapaziti nailazak mopeda te s obzirom na iskazanu brzinu prilaska zastajanjem na sebi desnoj traci mogao izbjeći nesreću propuštanjem mopeda,

- da u svom nalazu od 1. lipnja 2021. vještak toksikolog dipl. ing. Z. K. te po uvidu u kvantitativnu analizu krvi i mokraće S. Z. te D. N. u dopuni nalaza od 18. rujna 2021. i 14. ožujka 2022. vještak daje mišljenje da je D. N. u vrijeme prometne nesreće bio pod utjecajem THC-a koji je utjecao na ponašanje i smanjenje vozačke sposobnosti, kojih su učinci euforija, anksioznost, sumnjičavost, paranoidne ideje, osjećaj da vrijeme prolazi sporo, oštećenja sposobnosti upravljanja motornim vozilom jer su refleksi usporeni, procjena vremena i udaljenosti iskrivljena te dolazi do produženog vremena reakcije, a da je osiguranik tuženika Z. S. u vrijeme prometne nesreće 14. srpnja 2017. oko 23,00 h bio u trijeznom stanju,

-da je ocjenom iskaza tužiteljice kao stranke te nalaza i mišljenja vještaka toksikologa, utvrđeno da su 14. srpnja 2017. tužiteljica i D. N., s kojim je bila u vezi nekoliko mjeseci prije prometne nesreće, prethodno isto poslijepodne bili u društvu te konzumirali marihuanu, pa da, dakle, proizlazi da je bila upoznata da je vozač mopeda s kojim je pristala na vožnju pod utjecajem droga,

-da u odnosu pak na spornu činjenicu, je li tužiteljica bila upoznata da D. N. nema položen vozački ispit, kao i je li moped aprillia u vrijeme prometne nesreće bio osiguran, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica doista možebitno i nije bila upoznata da njezin partner nema položen vozački ispit, međutim, da joj nije moglo ostati nepoznato da se vozi na neregistriranom mopedu 14. srpnja 2017.,

-da majka tužiteljice u svom iskazu navodi da je od tužiteljice obaviještena kako D. u garaži rastavlja i sastavlja motore, da se nije mogla izjasniti o vrsti motora na kojem se tužiteljica, njezina kćer vozila sa D. N.,

-da je iz Zapisnika o očevidu razvidno da moped aprillia uopće nije imao registarske oznaku, pa je prvostupanjskom sudu u potpunosti neprihvatljiv i neuvjerljiv iskaz tužiteljice da nije bila upoznata da se vozi na mopedu koji nije propisno osiguran za sudjelovanje u prometu, kada je takav motor u posjedu osobe s kojom je u vezi ( iako samo nekoliko mjeseci),

-da je tužiteljica bila upoznata da je vozač D. N. pod utjecajem THC-a, kao i da vozilo nije osigurano, jer je bila upoznata da njezin partner " rastavlja i sastavlja motore", kao i jer je mogla uočiti da motor nema registarske oznake, ali je unatoč tome pristala na vožnju mopedom,

-da je iskaz svjedoka D. N. sud ocijenio neistinitim i u odnosu na tvrdnju da toga dana nije koristio opijate ( a niti tužiteljica), jer je suprotno utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka,

-da neovisno od toga je li istinit iskaz svjedoka D. N. da je upoznao tužiteljicu sa činjenicom da motor nije osiguran, i da vozački ispit nije položio, sud je već ranije utvrdio da činjenica kako je tužiteljica mogla uočiti da motor kojim se pristala voziti nema registarske tablice, pa prvostupanjski sud smatra da dolazi u primjenu odredba čl. 23. st. 1. toč. 4. ZOOP,

-da se iskaz svjedoka D. N. može promatrati kao nevjerodostojan u dijelovima kojima otklanja vlastitu odgovornost nastanku prometne nesreće, imajući u vidu da je odgovornost za štetu nastalu tužiteljici kao putniku sudarom motornih vozila solidarna, te da se tek u regresnoj parnici ima utvrditi krivnja i odgovornost za štetu svakog od vozača,

-da se u ovoj parnici ne odlučuje o međusobnoj krivnji vozača sudionika prometne nesreće od 17. srpanj 2017., niti ocjenjuje stupanj njihove međusobne (su)odgovornosti , dakle je li do prometne nesreće došlo krivnjom jednog ili drugog sudionika nesreće, te u kojem omjeru, jer to može biti predmet eventualno regresnih parnica, već da je za odštetnu odgovornost prema tužiteljici kao putniku na motornom vozilu odlučno da se radi o šteti prouzročenoj pogonom dvaju motornih vozila,

-da je odredbom čl. 23 st. 1. t. 4 ZOOP propisano da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata,

- da je odgovornost tuženika neprijeporna pozivom na odredbu čl. 1069. st. 3 ZOO, kao objektivna odgovornost prema trećim osobama za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila, ali da je tužiteljica bila upoznata da moped aprillia nije osiguran od automobilske odgovornosti, ali je opet na vožnju takvim neosiguranim vozilom pristala, pa prvostupanjski sud ocjenjuje doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 35%, pozivom na odredbu čl. 1092. ZOO

-da iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je tužiteljici bilo poznato da je D. N. upravljao mopedom koji nije osiguran, ali da je kao suputnik dragovoljno pristala na vožnju neregistriranim mopedom bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, pa prvostupanjski sud smatra da dolazi u primjenu odredba čl. 23. st. 4 ZOOP te ocjenjuje doprinos šteti na strani tužiteljice u omjeru od 35 %,

-da je u odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica zaštitnu kacigu nije nosila iz Zapisnika o očevidu od 17. srpanj 2017. utvrđeno kako je tužiteljica zaštitnu kacigu koristila, a isti zaključak proizlazi i iz mišljenja vještaka sudske medicine,

-da je u odnosu na visinu štete neimovinsku i imovinsku izveden dokaz medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice, te da su ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđene sve štetne posljedice koje je tužiteljica trpjela vezano uz štetni događaj od 14. srpnja 2017,

-da je temeljem odredbe čl. 1100 st. 1. i 2 ZOO tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo djelomično usvojiti i dosuditi tužiteljici po osnovi fizičkih bolova iznos od 1.600,00 eura, straha iznos od 2.000,00 eura, naruženosti iznos od 4.500,00 eura, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 5.000,00 eura, temeljem odredbe čl. 1093 st. 2. ZOO po kriteriju tuđe pomoći njege iznos od 2.400,00 eura, po kriteriju pojačane prehrane iznos od 500,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 16.000,00 eura, pa umanjeno za suodgovornost tužiteljice nastanku štete u iznosu od 35 % , da tužiteljici pripada iznos od 10.400,00 eura ( 65% od 16.000,00 eura),

-da je preostali zahtjev za nadoknadu štete u iznosu od 8.931,08 eura (preko iznosa od 10.400,00 eura do 19.331,08 eura) neosnovan,

-da je primjenom odredbe čl. 1103. ZOO tužiteljici priznato pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. ožujka 2018. na iznos od 7.500,00 eura, a na iznos od 2.900,00 eura od presuđenja do isplate, kako je to tužiteljica i zatražila.

7. Nije sporno da je tužiteljica dana 14. srpnja 2017. stradala u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake RI 674-DH za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika temeljem čl. 22. ZOOP sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari i (neregistrirano) vozilo moped kojim je upravljao D. N. Također nije sporno da je tužiteljica stradala vozeći se kao putnik na neregistriranom mopedu koji je sudjelovao u predmetnoj nezgodi i da je tužiteljica pretrpjela štetu ( u spornoj visini) prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila.

8. Sporna je, po žalbama stranaka, prije svega pravna osnova za ocjenu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici, o čemu ovisi i ocjena osnovanosti prigovora tuženika o isključenju prava tužiteljice na naknadu štete, podredno prigovora tuženika s osnova doprinosa tužiteljice zbog pristanka na vožnju s vozačem pod utjecajem opojnih sredstava-droge i nenošenja, odnosno, nepravilnog kopčanja zaštitne kacige te je, po žalbi i tužiteljice i tuženika, sporna visina dosuđene neimovinske štete. Po žalbi tuženika je sporna visina dosuđene naknade za tuđu pomoć (pogrešno utvrđen broj sati i visina cijene sata od 5 eura) i sporan je dosuđeni tijek zatezne kamate na neimovinsku štetu od 23. ožujka 2018. Sporna je, po žalbi tužiteljice, i odluka prvostupanjskog suda kojom nije dopuštena preinaka tužbe.

9. Isto tako sporna je primjena odredbe čl. 23. st. 1. toč. 4. u vezi odredbe čl. 22. ZOOP, odnosno čl. 1069. i 1092. ZOO, na koje odredbe se prvostupanjski sud pozvao prilikom odlučivanja o odgovornosti tuženika i doprinosu tužiteljice.

10. Odredbom čl. 22. st. 1. ZOOP, u glavi III Zakona, pod nazivom „Osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama“, podnaslov „Obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, osigurateljno pokriće i izdavanje potvrde o odštetnim zahtjevima“, propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama toga Zakona.

10.1. Odredbom čl. 23. st. 1. točka 4. ZOOP, koja odredbe je unesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 76/2013.), pod naslovom „Isključenje iz osiguranja“, propisano je da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata, a prema točki 5. pravo na naknadu štete nema ni suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako ured dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata

10. 2. Odredbom čl. 1069. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a prema stavku 3. za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a prema stavku 2. kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

11. Osnovani su žalbeni navodi i tuženika i tužiteljice da se citirane odredbe ZOOP i ZOO ne mogu primijeniti na način na koji ih je prvostupanjski sud primijenio jer se međusobno isključuju.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica mogla uočiti da motor kojim se pristala voziti nema registarske tablice, smatra da dolazi u primjenu odredba čl. 23. st. 1. toč. 4. ZOOP, koja odredba propisuje da pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu.

13. Vezano za odredbu čl. 23. st. 1. toč. 4. i 5. ZOOP, koja pravi razliku između neregistriranog (toč. 4. ) i neosiguranog vozila (toč. 5. ), valja reći da su Pravilnikom o registraciji i označavanju vozila („Narodne novine“ broj 151/2008., 89/2010., 104/2010., 83/2013., 52/2015., 45/2016.) u vezi odredbe čl. 242. Zakona o sigurnosti na cestama („Narodne novine“ br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015.), na snazi u vrijeme štetnog događaja, bili propisani uvjeti i način registracije te je bilo propisano da će nadležno tijelo registrirat vozilo ako vlasnik vozila priloži, između ostalog, dokaz o plaćenim propisanim obvezama vezano za obvezno osiguranje (čl. 3. st. 1. toč. 2.).

14. Iz navedenog proizlazi da vozilo može biti osigurano, a neregistrirano, ali ne može biti registrirano, a neosigurano.

15. Međutim, tužiteljica zahtjev za naknadu štete nije postavila prema tuženiku kao osiguratelju (neregistriranog) mopeda nego kao osiguratelju vozila koje je sudjelovalo u nesreći i koje je, prema tvrdnjama tužiteljice, istu i skrivilo, pa se u konkretnom slučaju, vezano za odgovornost tuženika za štetu, ne primjenjuje odredba čl. 23. st. 4. ZZOP-a.

15.1. Odredbom čl. 1045. st.1 . ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, prema stavku 2. predmnijeva se obična nepažnja (st. 2.) i prema st. 3. za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom čl. 1069. st. 1. ZOO propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

15.2. S obzirom da je sud vezan na činjeničnu osnovu navedenu u tužbi, a nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (čl. 186. st. 3. ZPP), postupajući sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud mora izvršiti pravnu kvalifikaciju tužbenog zahtjeva i na činjenični supstrat predmeta primijeniti one materijalnopravne odredbe koje proizlaze iz takve pravne kvalifikacije spora.

16. Imajući u vidu sve navedeno, prvostupanjski sud je, zbog pogrešnog pravnog pristupa da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 23. st. 4. ZZOP-a, propustio utvrditi pravnu osnovu odgovornosti tuženika za predmetnu štetu na temelju činjeničnog supstrata tužbe, pa su osnovani žalbeni navodi i tužiteljice i tuženika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo. 16.1. Stoga je slijedom svega navedenog na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet tome sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu imajući pri tom u vidu i ostale žalbene prigovore stranaka, pa tako i u odnosu na visinu neimovinske štete te tuđu pomoć.

18. Pri tom treba reći da iz sadržaja odredbe čl. 19. st. 1. ZOO i čl. 1100. ZOO i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da institut povrede prava osobnosti, kako je propisan ZOO, je uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, kakav je bio propisan odredbom čl. 198. do čl. 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u smislu da je sada, povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se nadoknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah i duševni bolovi, koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih kriterija za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni kriteriji se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada, već se na temelju tih kvalifikatornih kriterija, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1430/2017-2 od 12. listopada 2022.).

19. Nadalje, na temelju odredbe čl. 190 st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. ovog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (izmjena unesena odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku/Narodne novine 70/2019./, koja odredba se primjenjuje u ovom sporu na temelju odredbe čl. 117. st. 2. istog Zakona), odredbom stavka 3. ovog članka propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

20. Tužiteljica je u tužbi potraživala iznos od 145.650,00 kn, a nakon provedenog vještačenja i pozivom na činjenicu da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja praksa o visini naknade neimovinske štete koje se primjenjuje na sve postupke u tijeku, tužiteljica potražuje ukupan iznos od 149.379,00 kn (list 263 spisa).

21. S obzirom da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti da li je tužiteljica sve do trenutka dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke mogla pravilno označiti visinu svog tužbenog zahtjeva budući ne raspolaže potrebnim znanjima medicinske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće medicinsko vještačenje, te da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", kao i odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP, kako to tužiteljica obrazlaže u žalbi na rješenje, za sada se prvostupanjsko rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe ne može ispitati, pa je primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP isto valjalo ukinuti.

22. U odnosu na odluku broj Gž-857/2023 od 7. rujna 2023. Županijskog suda u Splitu, na koju se prvostupanjski sud pozvao prilikom odlučivanja o dopuštenosti preinake tužbe ovdje tužiteljice, valja reći da se ne radi o činjenično i pravno identičnoj situaciji jer su u istom slučaju izmjene Orijentacijskih kriterija Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike u odnosu na iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete donesene prije podnošenja tužbe i prije zaključenja prethodnog postupka, pa činjenična situacija nije primjenjiva na konkretni slučaj.

23. S obzirom da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari i ukinuto rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

24. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj, v.r.