Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4121/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja D. H., OIB: …, K., i II. tužitelja A. H., OIB: …, K., zastupani po punomoćniku A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. M. S. e, OIB: …, A., P., zastupano po punomoćniku N. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i R. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6444/2022-17 od dana 3. svibnja 2024., dana 23. rujna 2024.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6444/2022-17 od 3. svibnja 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
"I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim.
II. Po pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se ustupiti Općinskom sudu u R.."
2. Protiv tog rješenja žalbu su izjavili tužitelji zbog svih žalbenih razloga te traže naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženi u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku-dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19 i 80/22). Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Tužitelji su dana 6. prosinca 2022. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu.
7. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda i to iz razloga jer je samim Ugovorom o jednokratnom kreditu ugovoreno da je za sve sporove vezane uz taj ugovor nadležan Okružni sud F. ili sud u Hrvatskoj nadležan za prebivalište zajmoprimca (ovdje tužitelja) te da je prebivalište zajmoprimca (ovdje tužitelja) na području općine K., a ne na području Grada Z..
8. Uvidom u Ugovor o jednokratnom kreditu vidljivo je da su stranke ugovorile da je da je za sve sporove vezane uz taj ugovor nadležan Okružni sud F. ili sud u Hrvatskoj nadležan prema prebivalištu zajmoprimca.
9. Imajući u vidu navedeno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nije mjesno nadležan za rješavanje ovog spora jer je prema prebivalištu zajmoprimca mjesno nadležan sud u R., i to Općinski sud u R..
10. Pravilno je sud prvog stupnja na ugovor sklopljen 13. srpnja 2007., dakle prije stupanja Republike Hrvatske u Europsku Uniju, primijenio čl. 49. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91 i 88/01; dalje: ZRS-a).
Prema čl. 49. ZRS-a stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nije riječ o sporu za koji postoji, prema odredbama ovoga zakona ili drugog zakona Republike Hrvatske, isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske ili ako je barem jedna stranka državljanin Republike Hrvatske ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
11. Kako je riječ o izaberivoj nadležnosti, tužitelji su isključivo ovlašteni odlučiti kojem će sudu od dva moguća koja su predviđena prorogacijskom klauzulom podnijeti tužbu u sporu u vezi s predmetnim ugovorom, a to nije sud kojemu su podnijeli tužbu.
12. Pri tome treba istaknuti da ugovorna odredba prema kojoj se mjesna nadležnost ugovora prema prebivalištu korisnika kredita ne predstavlja nepoštenu ugovornu odedbu jer u konkretnom slučaju ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Upravo je u korist potrošača ugovaranje mjesno nadležnog suda prema prebivalištu potrošača. Zbog toga je nevažno je li se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo ili ne i je li bila unaprijed formulirana od strane trgovca ili ne i je li na nju potrošač mogao utjecati.
13. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba istaknuti i to da se mjesna nadležnost određuje odmah poslije primitka tužbe, a to ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate (čl. 15. st. 1 i. 2. ZPP-a).
Tužitelji nisu dali navode iz kojih bi proizlazila mjesna nadležnost suda u Z., a niti su sudu bile poznate činjenice temeljem kojih bi mogao zaključiti da bi taj sud bio mjesno nadležan. Zbog navedenoga su bespredmetni žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da prema njihovom prebivalištu treba biti nadležan sud u Z.. Prema navodima tužitelja iz tužbe i sukladno činjenicama koje su sudu bile poznate u trenutku donošenja odluke o nadležnosti sud prvog stupnja je pravilno odredio da je mjesno nadležan sud na čijem području tužitelji imaju prebivalište.
14. Pogrešno je i pozivanje tužitelja na primjenu čl. 60. ZPP-a jer je tom odredbom propisana mogućnost podnošenja tužbe sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi stalno zastupništvo za Republiku Hrvatsku ili sjedište tijela kome je povjereno da obavlja njezine poslove dok u konkretnom slučaju nema stalnog zastupništva odnosno tijela u smsilu čl. 60. ZPP-a. Osim toga, ta odredba nije primjenjiva kada su stranke ugovorile nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, s tim da su u konkretnom slučaju ugovorile nadležnost suda mjesno nadležnog prema prebivalištu tužitelja.
15. Slijedom svega prethodno navedenoga, prvostupanjsko rješenje je potvrđeno primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
16. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
17. Sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog spora pa je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan primjenom čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu, 23. rujna 2024.
Sutkinja:
Mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
