Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: P-484/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja J. D., OIB … iz S., F. L. …, kojeg zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica iz S., protiv tuženika G. S., OIB …, R. …, S., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz Z., nakon održane i zaključene glavne rasprave 2. rujna 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja I. V., odvjetnici iz S. i punomoćnice tuženika M. M., odvjetnici iz S., dana 20. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku G. S. O.: …, S., R. …da plati tužitelju J. D. O.: … na ime naknade za oduzeti suvlasnički dio kčbr.1238/2 k.o. Sisak Stari iznos od 2.143,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 20. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja J. D. a koji glasi:
" Nalaže se tuženiku G. S. O.: …, S., R. … da plati tužitelju J. D. O.: 31695768944 na ime naknade imovinske štete iznos od 95,58 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku G. S. O.: …, S., R. … da plati tužitelju J. D. O.: … na ime naknade za oduzeti suvlasnički dio kčbr.1238/2 k.o. Sisak Stari iznos od 2.056,31 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana. "
kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku G. S. O.: …, S., R. … da nadoknadi tužitelju J. D. O.: … prouzročeni parnični trošak u iznosu od 350,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. rujna 2024. pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj J. D., OIB … iz S., F. L. … (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu 17. svibnja 2023. tužbu protiv tuženika G. S., OIB …, R. …, S. (dalje: tuženik), radi obvezno-isplata. U tužbi tužitelj navodi da je tužitelj suvlasnik stambene zgrade sa dva ulaza, koja se nalazi u S., U. F.. L. … i …, izgrađena na kčbr. 1238/2 k.o. Sisak Stari i to u 1/16 dijela, s kojim je povezan posebni dio –stan broj 14 – dvosobni stan u II. katu desno, od 2 sobe, kuhinje, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,44 m2 i drvarnica u podrumu broj 4 na kbr. 17, a upisana u zk. ul. br. 5389 zemljišne knjige koju vodi Zemljišno knjižni odjel Sisak. Tužitelj ističe da na temelju Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste NC 250 od 12. prosinca 2017. izrađenog od strane tvrtke GeoMediator d.o.o. iz Petrinje, na dijelu katastarske čestice 1238/2 u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku pod brojem Z- 5869/2020 dana 12.06.2020. god. izvršen je upis nerazvrstane ceste NC250. Prema Geodetskom elaboratu i Prijavnom listu to je učinjeno u dvije faze. U prvoj fazi kčbr. 1238/2 koja se sastojala od dvorišta površine 749 m2 i stambene zgrade od 334 m2 je cijepana na kčbr. 1238/2 od ukupno 415 m2 (stambena zgrada od 345 m2, dvorište od 37 m2 i dvorište od 33 m2) i kčbr. 1238/3 od ukupno 666 m2 (nerazvrstana cesta). U drugoj fazi, novonastala kčbr. 1238/3, pored susjednih čestica je poništena i spojena u kčbr. 1249/2 kao nerazvrstana cesta NC 250 od 3833 m2 i upisana u novi zk.ul. br. 5670 k.o. Sisak Stari kao javno dobro u općoj uporabi, uz uknjižbu prava vlasništva za korist G. S. i zabilježbu da nekretninom upravlja G. S.. Tužitelj tvrdi da je na opisani način tužitelju i ostalim suvlasnicima kčbr. 1238/2 oduzet njezin dio površine 666 m2. Na oduzetom dijelu čestice nalazilo se 16 parking mjesta, koje su suvlasnici izgradili u vlastitom aranžmanu i koristili dugi niz godina. Kad su započeli građevinski radovi na zgradi Euroherca na susjednoj kčbr. 1232/1, približno 2007. postavljena je i ograda uz zapadnu među kčbr. 1238/2 sa kčbr. 1240/2 te je uređen parking za suvlasnike zgrade F. L. … i … Suvlasnici su parking obnovili 2018. na način da su sada parkirna mjesta bila postavljena ukoso sa postavljenim rampama na svako parkirno mjesto te su bila označena brojčanim oznakama od 1 do 16. Na ovaj način suvlasnici su koristili ovaj dio svoje kčbr. 1238/2 sve do upisa nerazvrstane ceste NC 250 u zemljišne knjige 12. lipnja 2020.. Tada je od strane tuženika uklonjena ograda i parking, osim tri parkirna mjesta koja se nalaze uz istočno pročelje zgrade, koja nisu na trasi nerazvrstane ceste, nego bočno uz zgradu, ali su i ta parkirna mjesta oduzeta od suvlasnika temeljem Geodetskog elaborata i upisa u zemljišne knjige 12. lipnja 2020.. Navodi da je razvidno da su tužitelj i ostali suvlasnici kčbr. 1238/2 oduzeti dio koristili kao parking sve do oduzimanja u lipnju 2020. kada im je prekinut
posjed i uživanje nekretnine u njihovom vlasništvu. Na opisani način tužitelj je nedvojbeno oštećen i trpi štetu i to ne samo da je oštećen oduzimanjem dijela nekretnine nego i oduzimanjem parkinga. Od oduzimanja tužitelj mora plaćati i parking (s obzirom da se radi o centru grada i sva parkirališna mjesta u blizini njegove zgrade se naplaćuju) čija cijena je određena temeljem Odluke Grada Siska o organizaciji i načinu naplate parkiranja u G. S. (Službeni glasnik Sisačko-moslavačke županije 7/2014 i 10/2019) Pravilnikom o naplati parkiranja u G. S. (Službeni glasnik G. S. 20/2015 5/2022 i 24/2022) u iznosu od 40,00 kn/ 5,30 € mjesečno kao cijena povlaštene parkirališne karte za fizičke osobe – stanare. Ističe da je cijena nekretnina u građevinskom području, u centru Siska kreće se između 100 € i 150 €/m2. Nekretnina u Ulici F. L. … se nalazi u strogom centru S., tako da bi se ova cijena odnosila i na oduzeti dio nekretnine tužitelja. Kako je oduzeto ukupno 666 m2 u vrijednosti od oko 66.600,00 €/501.797,70 kn, a tužitelj je suvlasnik u 1/16 dijela, njemu bi pripadala naknada od najmanje 4.200,00 €/31.644,90 kn. Tužitelj navodi da je od lipnja 2020. tužitelj morao plaćati parkiranje, jer mu je oduzeto njegovo parkirališno mjesto koje se nalazilo na oduzetom dijelu nekretnine, pa uslijed toga, tužitelj trpi i materijalnu štetu u vidu troška za parkirališnu kartu u iznosu od 63,60 €/479,19 kn godišnje, odnosno od 22. studenog 2021. do danas u ukupnom iznosu od 95,58 €/720,15 kn. Parkirališna karta, kao i automobil glasi na ime tužiteljeve izvanbračne supruge N. Ž., a oboje stanuju u stanu u S., F. L. ... Tužitelj ističe da se tužitelj putem e-maila obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu prije podnošenja ove tužbe, ali se tuženik na njegov zahtjev nije očitovao. Slijedom navedenog predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu za oduzeto zemljište u iznosu od 4.200,00 eur te materijalnu štetu u iznosu od 95,58 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, kao i troškove ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 28. lipnja 2023. tuženik prvenstveno ističe kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik navodi da je tužitelj u suvlasnik nekretnine k.č.br. 1238/2, upisane zk.ul.br. 5389 k.o. Sisak Stari, i to 14. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) STAN BROJ 14 - dvosoban stan u II. katu desno, od 2 sobe, kuhinje, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,44 m2 i drvarnica u podrumu broj 4 na kbr. 17. Tuženik ističe da je tužitelj naveo da je izradom Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste NC 250 od 12.12.2017. godine izrađenog od strane tvrtke GeoMediator d.o.o. iz Petrinje, na dijelu katastarske čestice 1238/2 u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku pod brojem Z-5869/2020 od 12.06.2020.godine izvršen upis nerazvrstane ceste NC250. Nesporno je da je temeljem navedenog Geodetskog elaborata došlo do cijepanja k.č.br. 1238/2 k.o. Sisak Stari na k.č.br. 1238/2 i novoformiranu k.č.br. 1238/3. Nakon provedenog postupka parcelacije k.č.br. 1238/3 je spojena u k.č.br. 1249/2 k.o. Sisak Stari kao nerazvrstana cesta NC250 i upisana u novi zk.ul.br. 5670 k.o. Sisak Stari kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu G. S.. Međutim, u ovom konkretnom predmetu ističe da je sporan zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu za oduzeti suvlasnički dio. Prije svega, tuženik ističe prigovor zastare te da je potraživanje tuženika u potpunosti neosnovano i na zakonu neutemeljeno. Zakon o cestama (Narodne novine broj 84/11), stupio je na snagu 28. srpnja 2011. godine te između ostalog uredio je pravni status, način korištenja i razvrstavanja javnih cesta i nerazvrstanih cesta. Nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu te se upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a sve sukladno odredbi članka 102. Zakona o cestama. Kat. čestica br. 1238/2 k.o. Sisak Stari, na kojoj su suvlasnici stambene zgrade Ul. F. L. … iscrtali parkirna mjesta, stupanjem na snagu Zakona o cestama faktični je postala dio javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi čime je prestalo dotadašnje vlasništvo ranijih vlasnika tog dijela nekretnine. Rok zastare tražbine tužitelja počeo je teći danom konačnog reguliranja pravnog statusa nerazvrstanih cesta, a to je dan stupanja na snagu Zakona o cestama, odnosno 28. srpnja 2011. godine te je rok istekao 28. srpnja 2016. godine. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždin u svojoj odluci, posl. br. Gž 251/2020 od 19.04.2021. godine. U navedenoj odluci tuženik navodi da je sud zaključio kako izgradnjom nerazvrstane ceste preko dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja, taj dio nekretnine je postao dio javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi čime je prestalo dotadašnje vlasništvo tužitelja na tom dijelu nekretnine pa tužitelj više nije ovlašten zahtijevati povrat istoga. Prema tome, tuženik tvrdi da je tužitelj zakasnio s postavljanjem zahtjeva za naknadu za oduzeti suvlasnički dio te imovinsku štetu te se predmetna tužba ima odbaciti kao nepravovremena. Nadalje, navodi da je odredbom članka 101. st. 1. Zakona o cestama nerazvrstana cesta definirana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Ističe da je stavkom 6. istog članka zakona određeno je da će se nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Tvrdi da je predmetna cesta u ulici F. L. … izgrađena, odnosno rekonstruirana do stupanja na snagu Zakona o cestama, odnosno ista se koristila za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika do stupanja na snagu navedenog zakona. Štoviše ista cesta postoji više od 40 godina te se koristila kao takva za promet vozila. Slijedom navedenog, a posebice imajući u vidu gore citiranu zakonsku regulativu, tuženik ističe kako je provedeni postupak parcelacije te stvaranje nove kat. čestice br. 1249/2, koja je proglašena nerazvrstanom cestom, odnosno javnim dobrom u općoj uporabi, u potpunosti bilo provedeno u skladu sa zakonom. Zakonom o cestama isključeni su privatnopravni subjekti kao nositelji prava vlasništva nekretnina koje su u naravi ceste i predstavljaju javno dobro u općoj uporabi te takve ceste mogu biti isključivo u vlasništvu države, time da osim države pravo vlasništva na dijelu cesta mogu, na temelju samog zakona, steći i jedinice lokalne samouprave. Upravo takav stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu, u svojoj odluci, posl. br. Gž Zk-766/2021 od 25.10.2021. godine. Tuženik navodi da čak štoviše, sam tužitelj u predmetnoj tužbi navodi kako na oduzetom dijelu čestice nalazilo 16 parking mjesta, koje su suvlasnici iscrtali u vlastitom aranžmanu. Iz navedenog tuženik navodi da proizlazi kako oduzeti dio katastarske čestice nije niti bila predviđena kao parking, već su je suvlasnici zgrade sami pretvorili u parking mjesta, a što isti potvrđuju dostavljajući u spis i troškovnik za izradu predmetnih parkirnih mjesta te dobavu i ugradnju parkirnih rampi i lokota. Jednako tako, tuženik ističe da iz fotografija dostavljenih uz tužbu, sasvim je jasno vidljivo kako su parkirna mjesta napravljena bočno uz samu zgradu i to na južnoj kolničkoj traci, odnosno iz istih fotografija proizlazi kako je predmetna ulica dvosmjerna. Međutim s obzirom na položaj napravljenih parkirnih mjesta, dvosmjerna vožnja u toj ulici ni na koji način nije moguća. Konačno, tuženik tvrdi da tužitelj ničime nije obrazložio temeljem kojeg točno izračuna je došao do iznosa kojeg potražuje, odnosno iznosa od 4.200,00 EUR na ime naknade za oduzeti suvlasnički dio, kao niti iznosa od 95,58 EUR na ime naknade imovinske štete. Iako tužitelj navodi kako se cijena nekretnina u građevinskom području u centru Siska kreće između 100 i 150 EUR, isti s druge strane na dostavlja baš nikakve dokaze kojima bi isto potkrijepio, već se takvi zaključi izvode iz paušalnih navoda tužitelja. Prema tome, čak i kada potraživanje tužitelja ne bi bilo zastarjelo (a što je!), isto je u svakom slučaju neutemeljeno i u cijelosti neosnovano. S obzirom na sve gore istaknuto, tuženik u prvom redu ističe kako bi tužbu tužitelja trebalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a da se tužitelj obveže na snošenje troškova postupka s pripadajućom zateznom kamatom.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u vlasnički list (str. 5-6 i 41- 48 spisa), geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste NC 250 od 12. prosinca 2017. godine (str. 9-35 spisa), fotografije parkinga (str. 36-39 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 40 spisa), troškove iscrtavanja parkirnih mjesta, otoka i oznaka, dobavu i ugradnju parkirnih rampi s pripadajućim lokotima i ključevima (str. 49-74 spisa), odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja u G. S. (str. 75-81 spisa), javni natječaj za prodaju nekretnina u vlasništvu G. S. (str. 82-89 spisa), zahtjev za isplatu oduzetog dijela kčbr. 1238/2 k.o. Sisak Stari (str. 90 spisa), rješenje OS Sisak, ZK odjel Sisak posl. br. Z-5869/2020 od 12. prosinca 2020. (str. 91-93 spisa), fotografiju s Google Maps-a (str. 103 spisa), obrazac PPK za N. Ž. (str. 133 spisa), saslušao svjedoke T. P., N. Ž. i tužitelja kao stranku, saslušao svjedoke Z. O. i Ž. T., nalaz i mišljenje sudske vještakinje D. K.-Končar.
4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj suvlasnik nekretnine k.č.br. 1238/2, upisane zk.ul.br. 5389 k.o. Sisak Stari, i to 14. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) STAN BROJ 14 - dvosoban stan u II. katu desno, od 2 sobe, kuhinje, balkona, pomoćnih prostorija u površini od 61,44 m2 i drvarnica u podrumu broj 4 na kbr. 17 te da je izradom Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste NC 250 od 12. prosinca 2017. godine, izrađenog od strane tvrtke GeoMediator d.o.o. iz Petrinje, na dijelu katastarske čestice 1238/2 u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku pod brojem Z-5869/2020 od 12. lipnja 2020.godine izvršen upis nerazvrstane ceste NC250. Nesporno je da je temeljem navedenog Geodetskog elaborata došlo do cijepanja k.č.br. 1238/2 k.o. Sisak Stari na k.č.br. 1238/2 i novoformiranu k.č.br. 1238/3. a nakon provedenog postupka parcelacije k.č.br. 1238/3 je spojena u k.č.br. 1249/2 k.o. Sisak Stari kao nerazvrstana cesta NC250 i upisana u novi zk.ul.br. 5670 k.o. Sisak Stari kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu G. S..
6. Sporno je ima li tužitelj pravo tražiti naknadu za oduzeto zemljište kao i pravo na naknadu štete zbog prigovora zastare, a sporna je i osnovanost kao i visina kako naknade za oduzeto zemljište tako i štete.
7. Razmatrajući prigovor zastare sud navodi da se u konkretnom slučaju u odnosu na zahtjev tužitelja, a koji se odnosi na isplatu naknade za oduzeto zemljište, kao i u odnosu na imovinsku štetu u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO)
8. Naime, u smislu čl. 214. st. 1. ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a st. 2. istog čl. zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
U smislu čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a st. 2. da ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi.
U smislu čl. 216. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
U smislu čl. 230. st. 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a st. 2. istog čl. u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U smislu čl. 241. st. 1. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a u smislu čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
9. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetnu tužbu ovom sudu podnio dana 17. svibnja 2023. godine i to kao zahtjev za naknadu imovinske štete kao naknade štete za oduzeto zemljište u visini vrijednosti takvog zemljišta tako i naknade stvarne štete kao troška cijene javnog parkirališta (a temeljem čl. 1045. i 1046. ZOO) za razdoblje od 22. studenog 2021. pa do podnošenja tužbe. U odnosu na cijenu parkiranja vidljivo je da od dana nastanka troška pa do podnošenja tužbe nije istekao zastarni rok iz čl. 230. ZOO, slijedom čega ovaj sud smatra da u tom dijelu zahtjeva tužitelja je neosnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja (naknade imovinske štete) budući da od dana nastanka štete pa do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od tri godine.
10. U odnosu na zahtjev tužitelja da se tužitelju isplati naknada za oduzeto zemljište ovaj sud ističe slijedeće:
U smislu Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav RH) čl. 16. st. 1. slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, pravi poreda te javni moral i zdravlje. U smislu st. 2. istog čl. svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
11. Zakon o cestama (Narodne novine broj : 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, 133/23, dalje: ZC), a koji je stupio je na snagu 28. srpnja 2011. godine uređen je pravni status, način korištenja i razvrstavanja javnih cesta i nerazvrstanih cesta.
U smislu čl. 102. st. 1. i 2. ZC nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu te se upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Dakle, kat. čestica br. 1238/2 k.o. Sisak Stari je tek upisom u zemljišne knjige postala nedvojbeno neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno konkretno tuženika.
Nadalje, čl. 131. st. 1. ZC je propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste, a st. 6. istog članka zakona određeno je da će se nerazvrstane ceste iz stavka 1. upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Čl. 133. st. 1. propisano je da nerazvrstana cesta iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. tog Zakona evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.
12. Citirane odredbe ZC, suprotno navodima tuženika, ne ukazuju na činjenicu točnog trenutka saznanja o oduzimanju zemljišta tužitelju (a i drugim suvlasnicima) temeljem navedene odredbe, a obzirom na specifičnosti konkretnog slučaja, a to da u konkretnom slučaju sporni dio oduzetog zemljišta se odnosi na parkirna mjesta koja su uredili i koristili suvlasnici stambene zgrade, a nije bilo niti označeno niti korišteno u javnoj uporabi (označavanjem naplate parkiranja ili na drugi način označavanjem da se radi o javnom parkiralištu). S druge strane sam upis u zemljišne knjige neotuđivog vlasništva tuženika temeljem odredaba ZC nije bio i trenutak stupanja na snagu ZC.
13. Dakle, suprotno navodima tuženika, u kojima navodi da rok zastare tražbine tužitelja je počeo teći danom stupanja na snagu Zakona o cestama, odnosno 28. srpnja 2011., ovaj sud ističe da u konkretnom slučaju trenutak stupanja na snagu ZC, nije i ne može biti trenutak saznanja za činjenicu da je dio čestice, a na kojem se nalaze sporna parkirna mjesta i koja parkirna mjesta su uredili za vlastite potrebe upravo sami suvlasnici zgrade (ističući pritom da se samim stupanjem na snagu ZC faktično stanje na terenu nije promijenilo niti je tužitelj, kao suvlasnik ima razloga sumnjati da je stanje promijenjeno, a kako je to činjenično u odluci Županijski sud u Varaždin u svojoj odluci, poslovni br. Gž 251/2020 od 19. travnja 2021. godine, a kojom je utvrđeno kako izgradnjom nerazvrstane ceste preko dijela nekretnine u vlasništvu tamo tužitelja, taj dio nekretnine je postao dio javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi čime je prestalo dotadašnje vlasništvo tužitelja na tom dijelu nekretnine pa tužitelj više nije ovlašten zahtijevati povrat istoga, slijedom čega se ne radi o istovjetnim činjenicama pa time niti trenutku saznanja o oduzimanju, pa stav iz citirane odluke nije primjenjiv na predmet ovog postupka) a obzirom na činjenicu da niti se stupanjem ZC predmetna cesta gradila niti su uređivana parkirna mjesta od strane jedinice lokalne samouprave već je takvo stanje na terenu bilo i ranije (što i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se predmetna nerazvrstana cesta kao takva koristila preko 40 godina) kada su tužitelj i ostali suvlasnici, uredili parkirališna mjesta na svojoj čestici i ista neometano koristili.
14. Dakle, u konkretnom slučaju je jedino osnovano i opravdano kao trenutak saznanja tužitelja za oduzimanje njegovog zemljišta (suvlasnog dijela) pa time i prava na naknadu za tako oduzeto zemljište, utvrditi trenutak kada je tužitelj bez sumnje saznao (pa tako i ostali suvlasnici) da mu je zemljište faktički oduzeto bez mogućnosti da im se vrati, odnosno kada su saznali da nekretnine ne mogu vratiti u posjed i takve je zadržati – odnosno trenutak kada su raspolagali ili mogli raspolagati svim relevantnim podacima dostatnim za spoznaju o elementima potrebnim za utvrđivanje tražene naknade kao i o tuženiku kao osobi odgovornoj za istu. Početak tog roka ne može se vezati tek i samo za izdavanje uporabne dozvole za izgrađenu prometnicu već taj rok je u svakom slučaju započeo teći u svakom je slučaju kada je cesta dovedena u stanje prema kojemu su tužitelj sa sigurnošću mogao zaključiti da mu je nekretnina nepovratno oduzeta (pa tako i Vrhovnog suda RH u svojoj odluci Rev-1032/22 od 11. listopada 2022.)
15. Radi utvrđenja činjenica vezanih za sam obim ali i trenutak saznanja za štetu, kao i štetnika, sud je saslušao svjedoke T. P., N. Ž., Z. O., Ž. T., kao i tužitelja kao stranku.
16. Saslušan kao svjedok T. P., djelatnika tuženika, je iskazao da tužitelja poznaje iz viđenja. Svjedok T. P. je iskazao da mu nisu poznate okolnosti oko predmeta ovog postupka niti oduzimanje čestica koja se nalazi u F. L. niti je osobno sudjelovao u postupcima vezanim za česticu koje su predmet ovog postupka. Nakon što je svjedoku predočena fotografija sa str. … spisa, svjedok navodi da mu je poznata ista cesta, da se nalazi u S. između zgrade E. i stambene zgrade te da se tom cestom može voziti. Svjedok T. P. je iskazao da o iscrtanim parkirnim mjestima, koji se nalaze na fotografiji, zna samo da se ta parkirna mjesta nalaze na fotografiji, no ne zna tko ih je označio. Dodaje da u vrijeme izgradnje zgrade Euroherca je ista dionica bila zatvorena zbog gradilišta te su zbog istog gradilišta postaviti ogradu na toj cesti. Navodi da aktualno nisu iscrtana parkirna mjesta kako je vidljivo na fotografiji koja se nalazi na str. 39 spisa već je takvo stanje bilo ranije kada je cesta bila jednosmjerna, ali ne zna točno kada, a aktualno da je stanje promijenjeno te je sada cesta dvosmjerna. Ističe da istoj cesti aktualno postoje parkirna mjesta, no samo na strani ceste na kojoj se nalazi zgrada Euroherca te tvrdi da se aktualno nalaze parkirna mjesta, no bočno, do stambene zgrade kako je to vidljivo na fotografiji 38. spisa i koja parkirna mjesta su u spisu na fotografijama označena sa a, b, i c.
17. Dakle, iz iskaza svjedoka P. ovaj sud nije mogao utvrditi relevantne činjenice jer svjedoku nisu bile poznate okolnosti tko je i kada iscrtavao parkirališna mjesta, niti kada je sporna čestica oduzeta suvlasnicima, niti su mu poznate činjenice kada i tko je na koji način označio parkirna mjesta.
18. U svome iskazu svjedokinja N. Ž. je iskazala da sa tužiteljem živi već 30 godina, a od toga 10 godina živi s njim na adresi F. L. ... Svjedokinja N. Ž. je iskazala da, kada je došla živjeti sa tužiteljem, na spornoj čestici se nije nalazila cesta već se nalazila ograda koja je bila pozicionirana između policije i stambene zgrade u kojoj živi tužitelj. Svjedokinja N. Ž. tvrdi da iza zgrade, suprotno od ulaza F. L. …i … ,su se nalazila parkirna mjesta a koja parkirna mjesta su koristili stanari stambene zgrade F. L. … i … budući da je to bila njihova čestica. Svjedokinja Ž. je iskazala da ne zna tko je označio ta parkirna mjesta. Iskazala je kako joj je poznato da je Ministarstvo obrane prodavalo stanove toj zgradi te kada su stanari kupili te stanove od Ministarstva obrane otkupili su i dio te čestice, između ostalog i tužitelj kao suvlasnik zgrade, odnosno vlasnik posebnog djela, koji sada još otplaćuje tu nekretninu. Iskazala je da ta parkirna mjesta nije koristila svjedokinja Ž. već tužitelj. Naime, svjedokinja Ž. pojašnjava da kada su tužitelj i ona odlučili kupiti auto, kupili su auto na ime svjedokinje, jer je svjedokinja imala pravo na povlasticu, slijedom čega auto glasi na svjedokinju, no tužitelj ga koristi te je tužitelj parkirao taj auto na parkirna mjesta koja su se nalazila iza zgrade. Svjedokinja N. Ž. je iskazala kako su u međuvremenu taj auto prodali te su kupili drugi na ime svjedokinje, a koji su u međuvremenu preveli na tužitelja. Svjedokinja N. Ž. je iskazala da ne zna koje su registarske oznake toga auta. Svjedokinja ističe da ta parkirna mjesta, koja su se nalazila iza zgrade, je G. S. oduzeo suvlasnicima te se sada na tom mjestu nalazi cesta. Svjedokinja N. Ž. iskazala je da se to desilo prije godinu, dvije ili tri koliko je njoj poznato. Navela je da samo zna da to dugo traje te se oni, suvlasnici zgrade navlače već 4 ili 5 godina sa gradom. Ističe da tužitelj sada parkira vozilo na javni parking i plaća mjesečnu kartu odnosno, dok je auto bio na svjedokinji, ta karta je plaćena na njezino ime, a sada na ime tužitelja. Svjedokinja N. Ž. je iskazala kako je auto prenesen na tužitelja unazad nekih šest mjeseci. Svjedokinja N. Ž. je navela da ne zna koliko iznosi cijena te parkirne karte jer ju kupuje tužitelj. Svjedokinja N. Ž. je iskazala da, dok su bila parkirna mjesta iza zgrade suvlasnici, nisu plaćali parking jer je to bilo njihovo te su koristili kao svoje ta parkirna mjesta. Navela je da, osim parkirnih mjesta koja su se nalazila iza zgrade, su sa bočne strane zgrade suvlasnici imali tri parkirna mjesta koja su također koristila kao svoja, no u međuvremenu su i ta parkirna mjesta oduzeta suvlasnicima. Ističe da su se parkirna mjesta, koja je opisivala iza zgrade F. L. … i … kao i bočno te zgrade nalazila na čestici suvlasnika stambene zgrade 15 i 17. Svjedokinja tvrdi da joj je poznato da su suvlasnici stambene zgrade 15 i 17 dopustili pravo prolaska u korist Euroherc osiguranju i njegovih djelatnika koji se nalazio do tih parkirnih mjesta iza zgrade jer u protivnom djelatnici Euroherca ne bi mogli dolaziti vozilom do zgrade Euroherca.
19. Osnovom iskaza svjedokinje Ž., iskaz koje sud smatra danim logično i istinito (protivno sud nije imao razloga utvrditi, a sama činjenica da svjedokinja Ž. živi s tužiteljem ne potvrđuje automatski da je dala lažan iskaz niti je to sud imao razloga zaključiti) ovaj sud je utvrdio da iza zgrade, suprotno od ulaza F. L. … i …, su se nalazila parkirna mjesta, a koja parkirna mjesta su koristili stanari stambene zgrade F. L. .. i … budući da je to bila njihova čestica, dok svjedokinji nije bio poznato tko je označio ta parkirna mjesta. U svom iskazu svjedokinja je iskazala da je tuženik G. S. oduzeo suvlasnicima ta parkirna mjesta te se sada na tom mjestu nalazi cesta, a što se desilo prije godinu, dvije ili tri koliko je njoj poznato. Isto tako navodi da samo zna da to dugo traje te se suvlasnici zgrade navlače već 4 ili 5 godina sa gradom. Dakle, svjedokinja Ž. samu kronologiju događaja nije mogla točno precizirati te tako navodi da je nekretnina tužitelju oduzeta prije nekih godinu, dvije do tri, a da se suvlasnici sa gradom (tuženikom) natežu već četiri ili pet godina. Kako iz tako neprecizno (kronološki) iskaza svjedokinje Ž. nije bilo moguće utvrditi točan i konačan (a koji konačan trenutak, prema stavu ovog suda-vidi toč. 14. ove presude, je upravo trenutak saznanja tužitelja za štetu) trenutak saznanja tužitelja da mu je čestica nepovratno oduzeta, ovaj sud je ovu činjenicu u konačnici utvrdio temeljem čl. 221.a ZPP temeljem tereta dokaza kao i objektivnih dokaza u spisu. U odnosu na visinu štete koja se odnosi na štetu zbog cijene parkirne karte koju je nakon oduzimanja zemljišta, tužitelj morao plaćati, svjedokinja, osim činjenice da je upravo tužitelj koristio vozilo koje se vodilo na imenu svjedokinje Ž., nije znala točno reći u kojem iznosu je takva parkirna karta plaćana niti točno kada.
20. U svom iskazu svjedok Z. O. je iskazao da se 1996. doselio u zgradu na adresi F. L. …, S. i to kada je kupio stan od Ministarstva obrane. Svjedok O. je iskazao kako je kupovinom stana u toj zgradi postao suvlasnikom 1/16 djela na jednoj čestici koja je bila u naravi dvorište, koliko se sjeća površine od oko 600-700 m2. Iskazao je da se radilo o površini koja se nalazila jednim djelom ispred, a jednim djelom iza zgrade i jednim djelom bočno. Nadalje svjedok O. je iskazao da suvlasnici nisu točno znali međe, ali su naknadno angažirali mjernika, no sada ne zna točno kada, ali prije dvadesetak godina, možda nešto i manje koji je obilježio gdje se nalaze granice njihove čestice. Svjedok O. je iskazao da sada ne zna točno jesu li oni tog mjernika angažirali prije nego li je Euroherc osiguranje odnosno Adriatic gradilo svoju zgradu. Naime, svjedok O. je naveo da kada je Euroherc osiguranje odnosno Adriatic započelo s radovima izgradnje poslovnog objekta, odnosno poslovne zgrade, izvođač radova nije razgovarao s nikim, osim sa vlasnicima zemljišta, a u svrhu izvođenja radova i korištenja čestice u svrhu izvođenja radova pa su tako ti izvođači vodili razgovore sa predstavnicima njih kao suvlasnika. Naveo je da to dvorište, kojeg su oni bili suvlasnici u 1/16 djela, je u naravi bila travnata površina, a djelom je bilo asfaltirano odnosno bila je asfaltirana cesta tako da suvlasnici mogu kao stanari prolaziti, a tako i djelatnici T-com-a. Iskazao je da ne zna tko je to asfaltirao, možda T-com, ali nije siguran. Svjedok O. je naveo da tu cestu su uglavnom koristili suvlasnici i T-com-ovi radnici jer je u to vrijeme bilo preko 200 radnika T-com-a. Svjedok O. je iskazao da ta cesta o kojoj svjedok govori i koja je bila asfaltirana nije bila u površini kao što je danas već je bila upola uža, a do njihove zgrade je bila površina travnata u širini od bar dva metra te su bili betonski ivičnjaci te su na toj površini imali svoje šahte i tu su ostavljali drvo za ogrjev jer su se u to vrijeme masovno svi grijali na kruta goriva odnosno na drva. Naveo je da ta cesta, odnosno taj asfaltirani dio površine dvorišta vodio je od četvrte ulice F. L. pa do zgrade T-com-a, a kod koje zgrade je T-com imao svoj ulaz iz K. ulice. Iskazao je da, osim što su stanari i djelatnici T-com-a koristili tu cestu, mogao je i netko drugi koristiti ako je baš želio tuda proći. Svjedok O. je naveo da su tom cestom mogla prometovati vozila koja se kreću u suprotnom smjeru no obzirom da su stanari svoja vozila ostavljali bočno iza zgrade tada se moglo samo tom cestom proći jedno vozilo, no svakako se prometovalo tuda. Svjedok O. je iskazao da su se tu ljudi vozili kada su imali potrebe, no nikada to nije bila glavna prometnica niti se tu po redovitom tijeku stvari prometovalo. Koliko se sjeća, naveo je da u to vrijeme su tamo bila obilježena parkirna mjesta, ali na suprotnoj strani zgrade i bilo je čak obilježeno jedno parkirno mjesto za invalide, ne zna tko je to obilježio, možda T-com ili grad. Iskazao je da ispred njihove zgrade odnosno glavnog ulaza su se također nalazila parkirna mjesta koja su bila popločena betonskim kockama, a sam prilaz do tih parkirnih mjesta je bio asfaltiran. Svjedok O. je naveo da kada su stanari po geodetu konačno utvrdili granice njihovoga dvorišta utvrdili su da je dio malih parkirališta koji se nalazio ispred zgrade nalazio unutar granica njihovog dvorišta, ali oko toga nisu radili probleme. Svjedok O. je iskazao da između zgrade i tog parkirališta ispred glavnog ulaza se nalazila površina zemljišta po kojem je išla pješačka staza a ostatak tog zemljišta je bila travnata površina, a koju su suvlasnici koristili za njihove osobne potrebe, primjerice za odlaganje kada bi im došla dostava pokretnina (namještaj). Naveo je da ispred glavnog ulaza njihove zgrade se nalazio i prostor gdje su stajali kontejneri za otpad no ti kontejneri su stajali na drugom zemljištu, a ne u njihovom dvorištu. Svjedo O. je iskazao kako aktualno, sa prednje strane zgrade odnosno ispred glavnog ulaza zgrade, se ništa nije promijenilo osim što ta površina zemljišta više nije njihova kao suvlasnika zgrade već im je oduzeto od G. S. iako na toj površini se ne nalazi nikakva cesta. Svjedok O. je naveo da sa bočne strane njihove zgrade do ulice F. L. (4. ulici) ranije se nalazio travnjak na kojem su suvlasnici zgrade sadili breze i koja površina je ulazila u njihovo dvorište te su upravo suvlasnici zgrade tu površinu prenamijenili u tri parkirna mjesta, a koja parkirna mjesta su asfaltirana, postavljeni su ivičnjaci, šahte i odvodi, a koje radove je izvodio izvođač Metalotehna koja je radio radove na izgradnji zgrade osiguravajućeg društva. Naime, svjedok O. je iskazao kako njihovi predstavnici suvlasnika su ispregovarali sa izvođačima radova, koji su izvodili radove na izgradnji zgrade osiguravajućeg društva, te su dogovorili da će oni njima izgraditi ta tri parkirna mjesta i šahte na djelu našeg dvorišta odnosno travnate površine, a kao uslugu za to što je taj izvođač radova njih godinu dana maltretirao odnosno suvlasnici su im dopustili da na njihovoj čestici postave dizalicu te su također postavili svoje kontejnere, kao i građevinski materijal, sve na dio njihove čestice odnosno njihova čestica je bila puna građevinskog materijala koji su oni koristili za izgradnju zgrade osiguravajućeg društva. Isto tako, naveo je da je dogovoreno sa suvlasnicima stambene zgrade, taj izvođač radova je proširio postojeću cestu odnosno asfaltiranu površinu tako da je ista proširena na travnatu površinu na kojoj su suvlasnici držali drva u širinu od cca. 2 metra, možda nešto manje i na kojem djelu zemljišta su imali svoje šahte i koja cesta je proširena koliko god je dugačka zgrada. Isto tako, iskazao je da im je taj izvođač radova asfaltirao površinu ispred samog ulaza u zgradu, radi se o velikoj površini od 7-8 m2 te im je također napravio odvode na ulaz, taj dio nije sporan i nije im oduzet ispred samog ulaza zgrade te su i dan danas suvlasnici tog djela zgrade. Svjedok Oreščanin je iskazao da u vrijeme izvođenja radova na izgradnji zgrade osiguravajućeg društva, a u dogovoru sa suvlasnicima, izvođač radova je postavio ogradu na spornu cestu te se tu nije moglo niti prolaziti više niti se mogao tko parkirati i tu ogradu nitko treći nije dirao niti micao te osim izvođača radova površinu unutar ograde nije koristio nitko osim izvođača radova sve je to bilo po prethodnom dogovoru suvlasnika njihove stambene zgrade. Naveo je da radove na izgradnji zgrade osiguravajućeg društva bili su čini mu se negdje 2006., 2007. godine, a trajali su negdje godinu dana. Iskazao je da nakon što su radovi završeni između sebe su suvlasnici napravili raspored korištenja parkirnih mjesta, s time da osim tri parkirna mjesta bočno su postojala i parkirna mjesta iza zgrade na proširenom djelu ceste te su suvlasnici pozvali Hrvatske ceste da obilježe na tom djelu bočna parkirališna mjesta i za to su ih platili iz sredstava pričuve. Svjedok O. je naveo da mu je pripalo jedno parkirno mjesto bočno od zgrade i to parkirno mjesto broj 3 (gdje su se ranije nalazile breze). Svjedok O. je iskazao da su nakon toga se cca 13 godina parkirali na ta parkirna mjesta prema njihovom prethodnom dogovoru i ispred tih parkirnih mjesta su stavili znak da se radi o privatnom parkingu i nikad tih 13 godina to nitko nije osporio niti je itko tražio da plaćaju parkirna mjesta odnosno korištenje istih. Naveo je kako su onda u jednom trenutku su predstavnici suvlasnika počeli pregovore sa T-com-om i osiguranjem a u cilju toga da bi oni nama plaćali kao suvlasnicima neku simboličnu naknadu za to što su svakodnevno koristili njihovu nekretninu. Iskazao je kako nikakav dogovor nije postignut već je tada nastala tarapana. Naime, Svjedok Oreščanin je naveo da su suvlasnici dobili rješenje iz katastra da je tu sada nerazvrstana cesta i da to više nije njihovo već je to vlasništvo G. S.. Koliko se sjeća, iskazao je da je to bilo 2021. godine. Svjedok O. je naveo da je čuo od drugih stanara njihove zgrade da je bio oglas u prostorijama G. S. ili obavijest, ne zna sada točno da će postupak ići vezano za nerazvrstanu cestu no nikakav poziv svjedok O. kao suvlasnik nije dobio da sudjeluje u tom postupku, nije se svjedoka kao suvlasnika stambene zgrade i sporne čestice pitalo što niti da se očituje. Svjedok O. je iskazao da tek kada je dobio rješenje, a što je bilo 2021. svjedok O. je saznao da je ta površina sada nerazvrstana cesta i da to više nije od svjedoka. Nakon tog rješenja, naveo je da je bio mišljenja da ima mjesta za dogovor sa G. S., da se ta površina koristi kao nerazvrstana cesta te da parkirna mjesta koja su koristili i dalje koriste suvlasnici bez ikakve naknade no takvog dogovora nije bilo već je G. S. i na parkirna mjesta koja su se nalazila iza zgrade i koje su stanari koristili i gdje su se bočno parkirali stavio znak da je tu sada zabranjeno zaustavljanje i parkiranje a na tri parkirna mjesta koja su se nalazila bočno od zgrade i gdje je svjedok O. imao jedno parkirno mjesto su stavili znak da se radi o naplatnom parkirnom mjestu. Iskazao je da su se još tri parkirna mjesta nalazila s druge strane ceste suprotno od njihove zgrade te su i tamo stavili znak da se naplaćuje parking. Svjedok O. je naveo da nakon toga suvlasnicima nije bilo moguće parkiranje kod njihove zgrade, a da ne plate parkiranje. Svjedok O. je iskazao da on plaća kao suvlasnik koji živi u toj zgradi povlaštenu mjesečnu kartu za jedno vozilo u iznosu 5,30 eura. Svjedok O. je iskazao da više nema drva odnosno da se sada grije na plin. Iskazao je kako ljudi sada, koji se griju na drva, nemaju baš mjesta za odlaganje drva za ogrjev jer sad samo malo površine ispred zgrade pripada njima kao suvlasnicima. Svjedok O. je naveo da na kraju, kada im je zemljište oduzeto, za koje oduzimanje je svjedok bio skeptičan jer je mislio da nije moguće povrijediti pravo privatnog vlasništva nekakvim Zakonom o nerazvrstanim cestama no ispostavilo se da je taj zakon iznad svih te je svjedok O. i nakon toga mislio da ima pravo na kompenzaciju za njegovo privatno vlasništvo a koje ne mora nužno biti novčana naknada već davanje na korištenje bez naknade parkirno mjesto no ni to se nije dogodilo i svjedok O. aktualno plaća parking a nikakvu naknadu za oduzeto zemljište nije dobio od nikoga. Naveo je da nakon što je Euroherc završio radove na zgradi, da je ograda koja se nalazila do prometnice F. L. maknuta, no da je i s druge strane postojala ograda do strane T-com-a, a ta ograda je i nakon završenih radova osiguravajućeg društva ostala na tom mjestu, a koja ograda u hitnim slučajevima se mogla pomaknuti, no tu ogradu u tih 13 godina nitko drugi nije micao niti se tu prolazilo sa vozilima od strane drugog kućanstva i nije bilo prometno zbog te ograde. Iskazao je da sva parkirna mjesta koja su izgrađena za suvlasnike i označena po nalogu suvlasnika koristili suvlasnici od čini mu se 2008. godine. Svjedok O. je iskazao da je tri parkirna mjesta, koja su bila označena i izgrađena na suprotnoj strani ceste od zgrade suvlasnika, izgradio izvođač radova na zgradi osiguravajućeg društva po dogovoru sa suvlasnicima, a sva parkirna mjesta, pa i tri koja se nalaze sa bočne strane zgrade je iscrtao i označilo Trgovačko društvo Hrvatske ceste po nalogu suvlasnika zgrade i za što su suvlasnici zgrade i platili cijenu.
Nakon što se svjedoku O. predočena fotografija sa str. 36 spisa, svjedok je iskazao da to nije ograda koja je ostala nakon završenih radova na zgradi osiguravajućeg društva već je to bila ograda metalna (stupovi) sa žicom u sredini, visoka 2 metra, a nalazila se na mjestu gdje se na fotografiji na listu 36. nalaze "barikade". Svjedok navodi da je "barikade" postavio Komunalac Sisak. Dodaje da je metalna ograda o kojoj je iskazivao stajala cca. 13 godina odnosno tamo je bila do prije cca 2 godine. Dodaje da je tu ogradu postavio izvođač radova na zgradi osiguravajuće kuće u dogovoru sa suvlasnicima stambene zgrade u kojoj živi svjedok.
21. U svome iskazu svjedok Ž. T. je iskazao da je kao kućni majstor srednje škole, dobio na korištenje stan u O. ulici u S., a koji je naknadno stan kao HRVI mijenjao sa RH 1992. godine za stan u ulici F. L. … i naknadno je taj stan u F. L. i otkupio te je sada isti vlasništvo svjedoka. Svjedok Ž. T. je iskazao da je otkupom stana postao i suvlasnik zemljišta koje se nalazi ispod zgrade i oko zgrade, a kojeg zemljišta je svjedok bio suvlasnik u 1/16 djela. Naveo je da, kada je svjedok došao u tu zgradu, to zemljište oko zgrade je u naravi uglavnom bilo asfaltirano i sa jedne i druge bočne strane zgrade odnosno čela zgrade se nalazila površina koja je bila travnata i u to vrijeme nije bila asfaltirana a na kojoj travnatoj površini su suvlasnici držali drva za ogrjev. Svjedok T. je iskazao da sa zadnje strane zgrade, do Euroherc osiguranja tj. T-com-a, je ta površina bila u cijelosti asfaltirana i suvlasnici su ju koristili za parkiranje, no ta površina se nikad nije koristila za prometovanje već je samo povremeno rijetko tu i tamo netko znao zaobići semafor. Naime, svjedok Ž. T. je iskazao da na toj čestici, gdje se nalazi zgrada u kojoj je svjedok Ž. T. otkupio stan, je to bila zgrada od Republike Hrvatske i do koje se nalazila nekretnina Hrvatskog Telekoma, a nekretnina na kojoj je naknadno izgrađena zgrada osiguravajućeg društva je također bila u vlasništvu RH i nalazila se preko puta zgrade svjedoka, slijedom toga i vlasništva RH. Iskazao je da se po tim česticama nije moglo prolaziti sve do 1997. ili 1998. godine te se također nije moglo doći do Telekoma kao što se to danas može doći i policija se nalazila na porti. Svjedok Ž. T. je iskazao da se radilo o strateškim objektima te se tuda nije moglo prolaziti. Naveo je da, kada se radila zgrada Euroherc osiguranja prije 13 godina, glavni inženjer izvođača Tehnika gradnja je postigao dogovor sa suvlasnicima zgrade da oni postave kontejnere za potrebu gradnje na njihovu česticu odnosno dvorište te da ograde gradilište sa jedne i druge strane slijedom čega su oni postavili žičanu ogradu. Iskazao je da je jedna ograda koja se nalazila do prometnice F. L. odnosno 4. ulice tamo bila postavljena sve vrijeme gradnje odnosno 4 godine od početka gradnje zgrade osiguravajućeg društva, a druga ograda koja se nalazila na ulazu na česticu T-com-a je tamo stajala sve do prije, čini mu se dvije i pol godine kad je došlo pravomoćno rješenje da se suvlasnicima oduzima zemljište. Svjedok Ž. T. je naveo da u to vrijeme, dok je ta ograda stajala, tu asfaltiranu površinu su koristili suvlasnici stambene zgrade za parkiranje. Svjedok pojašnjava da uslijed građevinskih radova dotadašnja asfaltirana površina je bila oštećena slijedom čega je po dogovoru sa suvlasnicima Tehnika gradnja kompletno tu asfaltiranu površinu skinula i nanovo asfaltirala te im je napravila šahte, a kao uslugu za korištenje njihovoga zemljišta i takav je bio dogovor između njih. Svjedok Ž. T. je iskazao da je dobio informaciju da će G. S. provesti postupak oduzimanja zemljišta gdje su suvlasnici imali parkirna mjesta te je svjedok Ž. T. u svezi toga zatražio savjet pravnika te mu je rečeno da postavi ogradu. Naime, naveo je da je ograda bila postavljena još prije 13 godina od strane Tehnike gradnje, no svjedok Ž. T. je dobio savjet da ogradu postavi na među njihove čestice, što je svjedok Ž. T. i učinio, no to je rezultiralo time da je svjedoka T-com tužio za smetanje posjeda koji je u konačnici završio svjedoku na štetu. Iskazao je da je nakon toga ograda vraćena na mjesto gdje ju je postavila Tehnika gradnja. Svjedok Ž. T. je naveo kako je on, nakon šest mjeseci, ponovno ogradu stavio na njihovu među, a na izlaz T-com-a, a što je rezultiralo ponovno sudskim postupkom. Svjedok Ž. T. je iskazao da je u konačnici ogradu po sudskom rješenju morao maknuti kada je Komunalac došao sa pravomoćnim rješenjem da je to zemlja G. S. i svjedok Ž. T. mora maknuti ogradu. Naveo je da je to bilo prije nekih 2,5 godina. Iskazao je da parkirna mjesta na koja su se suvlasnici parkirali i koja su se nalazila na nekretnini suvlasnika stambene zgrade, su sada naplatna parkirnih mjesta i svjedok također mora kupovati mjesečnu kartu, no svjedok kao 100% HRVI ne mora plaćati već koristi mjesto za invalide. Svjedok Ž. T. je naveo da je G. S. oduzeo suvlasnicima i zemljište koje se nalazilo na čelu zgrade, a po dužini zgrade su ostavili samo pola metra širine zemlje suvlasnicima oko zgrade tako da svjedok mora šetati psa po javnoj površini. Svjedok Ž. T. je iskazao da su suvlasnici napravili ivičnjake, rizole, označili parkirna mjesta a ista parkirna mjesta sada naplaćuje G. S..
22. Iskaz svjedoka O. i T. ovaj sud smatra danim logično i istinito a kako su iskazi istih u bitnom suglasni, sud nije imao razloga sumnjati u istinitost njihovih iskaza. Tako je osnovom iskaza istih svjedoka ovaj sud utvrdio da kada, kada su svjedoci, kao suvlasnici sporne čestice svaki u 1/16 dijela, postali suvlasnici tog dijela (kao i vlasnici posebnog etažnog dijela svaki) da je čestici na kojoj se nalazila stambena zgrada, pripadalo i dvorište ukupne površine cca 600-700 m2. Utvrđeno je da su suvlasnici zgrada u ulici F. L. (… i …) angažirali i mjernika a radi utvrđivanja točnih granica vlasništva suvlasnika na spornoj čestici, a koji mjernik je po angažmanu suvlasnika i izašao na lice mjesta i označio granice i po kojim granicama su suvlasnici i koristili dijelove čestice kao svoje (a koji su sada sporni). Ono što oba svjedoka potvrđuju je da je i prije oduzimanja spornog zemljišta od strane tuženika, u tom dijelu se nalazila cesta (za koju ne znaju tko ju je izgradio), no oba svjedoka potvrđuju da se, sve do prije 2,5 godine, ista cesta nije koristila javno bez ograničenja, već, kako to svjedok T. navodi, u vrijeme kada je vlasništvo bilo RH, nije bilo omogućeno javno korištenje te ceste već samo za potrebe RH, a kasnije, kako potvrđuju i svjedok O. i T., prije nekih 13 godina, kada su se izvodili radovi na poslovnoj zgradi osiguranja, promet je bio ograničen samo za potrebe gradilišta i samih suvlasnika i to postavljanjem zaštitne ograde u dogovoru sa izvođačem radova i samih suvlasnika. Da su suvlasnici spornu površinu koristili kao svoju i misleći da je ista njihova potvrđuju i svjedok T. i svjedok O., te navode da su suvlasnici, u dogovoru sa izvođačem radova na poslovnoj zgradi osiguranja, izgradili tri parkirna mjesta i označili iste kao takve, a i proširili postojeću cestu na dio zemljišta na kojem je do tada bila travnata površina ispred zgrade suvlasnika (i na kojem su nastavno sami suvlasnici angažirali i platiti iscrtavanje parkirnih mjesta, bočno) i na kojoj su do tada držali drva, te su izradili i pripadajuće rubnike i šahte, odnosno suvlasnici su iste naručili a izvođač radova na poslovnoj zgradi osiguranja je izveo takve radove u dogovoru sa suvlasnicima, a kao kompenzacija za to da su za vrijeme izvođenja radova imali kontejnere kao i materijale na zemljištu suvlasnika, a koja je sada predmet ovog postupka. Oba svjedoka navode da nitko suvlasnicima zgrade F. L. …i … nikada nije osporavao niti ograničavao njihovo pravo i korištenje parkirališnih mjesta, koja su koristili kao svoja i kao takva su ih i označili, sve do rješenja 2021. a kada su suvlasnici obaviješteni da im je taj dio čestice oduzet te da je to sada javna cestas (i kada su i saznali za tu činjenicu kao to u svom iskazu potvrđuje svjedok O.) radi javne ceste, a do tada isti (što u svome iskazu ističe svjedok T.) nisu smatrali, unatoč informacijama koje su neslužbeno dobili, da im se njihovo vlasništvo može bez ikakvog pitanja oduzeti i bez ikakve naknade (koje svjedocima nije isplaćena za oduzeti dio). Svjedoci T. i O. potvrđuju da dok prije 2,5 godina nije došlo rješenje da se sporni dio zemljišta oduzima i da isti postaje javna cesta itko nije obavijestio suvlasnike niti ih je tražio kakvo dopuštenje, da će im njihovo vlasništvo biti oduzeto. Osim iznesenog i svjedok O. i T., unatoč isticanju tuženika, navode da se cestom, a koja je ranije postojala ispred zgrade suvlasnika, nije slobodno niti neograničeno kretalo javno, već za potrebe zgrada (stambenih i poslovnih) a svjedok T. (što potvrđuje i svjedok O.) da se na toj cesti nalazila naprije (prije 13 godina) ograda koja je ograničavala ulazak svih osim za potrebe radilišta i suvlasnika, a naknadno nakon što je takva ograda maknula sa strane ceste F. L., da je ipak ograda ostala do zgrade sada HT, te da se istom dionicom nije moglo nesmetano kretati, što zbog te ograde što zbog ograde koju je postavio sam svjedok T., a koja ograda je u konačnici uklonjena po odluci suda tek prije nekih 2,5 godina. Oba svjedoka i O. i T. potvrđuju da su parkirna mjesta koja su po njihovom nalogu sagrađena i označena, suvlasnici među sobom podijelili te koristili dugi niz godina kao vlastita, a da ih u tom nitko nije sprječavao niti ograničavao, sve do prije 2,5 godina kada je konačno došlo rješenje da im je zemljište oduzeto i kada su na parkirna mjesta postavljene oznake da se radi o javnim parkirnim mjestima i da se parkiralište naplaćuje i od kada svi suvlasnici su dužni plaćati parkiralište (osim oslobođenih po zakonu kako je to i svjedok T. kao HRVI). Dakle, osim navoda tužitelja, iz iskaza saslušanih svjedoka T. i O., suvlasnika stambene zgrade u kojoj je suvlasnik i tužitelj, utvrđeno da suvlasnici, sve do prije 2,5 godina kada su dobili rješenje da se sporna nekretnina upisuje kao javna prometnica, nisu znali, konačni i faktično, da im je njihovo vlasništvo oduzeto. Iz iskaza svjedoka O. utvrđeno je da isti sada mora plaćati parkirnu kartu, i to u mjesečnom (povlaštenom) iznosu od 5,30 eur.
23. U svome iskazu tužitelj kao stranka je iskazao da je u stambenoj zgradi F. L. …, kao pripadnik gardijske brigade, dobio pravo na otkup stana, a koji stan, kao časnik HV, je tužitelj i kupio, sada ne zna točno, čini mu se 1999. ili 2000..Tužitelj je naveo da okolnosti vezane za tu nekretninu mu poznate i od ranije a iz razloga što slučajno u toj zgradi živi njegova sestra i šogor koji je aktualno jako bolestan (imao je moždani udar) slijedom čega ih nije predlagao kao svjedoke u ovom postupku. Tužitelj je iskazao da prilikom otkupa stana u toj zgradi je postao suvlasnik dvorišta na toj adresi i to je u 1/16 djela, a koje dvorište je u to vrijeme bilo nepravilnog oblika odnosno tako je bilo iscrtano u katastarskom planu. Naveo je da na spornom djelu nekretnine, u vrijeme kada je tužitelj kupio stan, se nalazila travnata površina koja je bila omeđena betonskim rubnikom, a nakon te površine se doduše nalazila neka cesta asfaltirana a koja je bila puno uža nego aktualno i na kojoj cesti su stanari stambene zgrade F. Lovrića 15 i 17 ostavljali svoja vozila bočno na jednoj strani ceste. Iskazao je kako je takvo stanje bilo sve dok Euroherc osiguranje nije gradilo svoju zgradu 2005., 2006. ili 2007., sada ne zna točno i kada je Euroherc prilikom te gradnje proširio tu cestu te su označili parkirna mjesta. Iskazao je da na djelu čestice, na kojoj se sada nalaze bočno parkirna mjesta, a u spisu su na fotografiji str. 38 i označena a, b i c, se prije gradnje zgrade Euroherca nalazila travnata površina pa kada je Euroherc gradio zgradu i u znak zahvalnosti zato što su im suvlasnici stambene zgrade dopustili korištenje djela čestice suvlasnika za potrebe gradnje, na toj travnatoj površini asfaltirali tri parkirna mjesta te osim toga sa suprotne strane ceste, do zgrade tada Hrvatskog Telekoma još dodatna tri parkirna mjesta za suvlasnike stambene zgrade, a koja parkirna mjesta se djelom vide na fotografiji na str. 36 spisa, no tada su se nalazila ravno poredana i to ako se gleda fotografija sa desne strane. Nadalje, tužitelj je naveo da na fotografiji str. 36 su vidljiva vrata garaže od zgrade HT-a i u početku 2018. ili 2019. suvlasnici su pokušali dogovor i to na način da pokušaju ostvariti određenu naknadu za korištenje svoje čestice od strane HT-a i Euroherca. Naime, tužitelj je iskazao a kako je vidljivo na fotografiji na str. 36, da bi HT ušao u svoju garažu morali su koristiti njihovu česticu odnosno oko jedan metar odnosno u širini od jednog metra. Tužitelj je iskazao da je u tom pregovaračkom timu suvlasnika bio tužitelj kao predstavnik stanara na adresi F. L. … te gospođa B. S. te gospodin Ž. T., također suvlasnici stambene zgrade. Naveo je da su oni kao suvlasnici bili suvlasnici čestice na kojoj se nalazi zgrada faktično na strani ulaznih vrata u širini 5 metara, a na kojem djelu se sada nalazi pješački prolaz, a koji dio čestice im je također sad oduzet. Iskazao je da, iako su pokušali dogovor sa HT- om, Eurohercom pa i G. S., a koji G. S. je pokrenuo postupak da im se oduzme čestica koja je u konačnici oduzeta sa stanjem kakvo je sada i u tim pregovorima su suprotne strane samo kupovale vrijeme, barem tužitelj tako mislim. Iskazao je da na spornoj čestici su mu suvlasnici stambene zgrade postavili ogradu na mjesto gdje na fotografiji na str. 36 se nalaze cestovne oznake, a koje su također suvlasnici postavili. Tužitelj je naveo kako u dva-tri navrata je grad poslao djelatnike Trgovačkog društva Komunalac da uklone tu ogradu, ali suvlasnici to nisu dozvolili te su tražili da se to riješi zakonski, da dobiju pravno papir koji će urediti novu situaciju. Tužitelj je iskazao da čim je došla sudska odluka, da suvlasnici moraju ukloniti ogradu, da su uklonili ogradu. Tužitelj je naveo da je sud također odlučio da moraju pustiti nekretninu u korist ceste odnosno grada, a da suvlasnici imaju pravo na kompenzaciju odnosno naknadu no nije određena visina te naknade. Tužitelj je iskazao da su nakon toga dozvolili da se ograda skine, nakon toga je G. S. počeo na njihovim parkirnim mjestima naplaćivati parking, sve je to bilo čini mu se 2021., no ne zna sada točno. Tužitelj je iskazao da prije toga oduzimanja suvlasnici su izvršili preinake na njihovoj čestici na način da su bočno parkirna mjesta koja su se nalazila iza zgrade proširili i napravili parkirna mjesta koja idu ukoso i koja se nalaze na fotografiji na str. 39 spisa. Naime, naveo je da Euroherc, osim bočnih parkirnih mjesta, je napravio, kada je gradio zgradu i bočna parkirna mjesta iza zgrade te su suvlasnici odlučili izvršiti preinaku tih parkirnih mjesta, jer se nisu svi snalazili u bočnom parkiranju, čini mu se da je to bilo 2018.. Iskazao je da je njima njihova čestica oduzeta, saznali su kada su dobili rješenje od suda putem pošte, a misli da je to bilo negdje 2020.. Iskazao je da je po tom rješenju pisalo da više nisu imali ikakva prava na pravne postupke te su morali maknuti ogradu te dopustiti gradu da konzumira cestu i parkirna mjesta. Tužitelj je naveo da je grad tek 2021. počeo naplaćivati parkirna mjesta na toj čestici, barem tako misli. Tužitelj je iskazao da se u spisu nalazi rješenje suvlasnika Ž. T., a isto takvo rješenje su dobili ostali suvlasnici a iz kojeg rješenja je i tužitelj zaključio da je pravni postupak završen u svezi borbe za spornu nekretninu. Tužitelj je iskazao da u obrazloženju tog rješenja se navodi da suvlasnici imaju pravo na naknadu. Naveo je, a da G. S. namjerava spornu česticu oduzeti suvlasnicima i od iste napraviti cestu je sasvim slučajno saznao jedan od suvlasnika Ž. T. odnosno saznali su o nekakvom aktu G. S. koji su stavili na oglasnu ploču a u kojem aktu se G. S. pozivao na nerazvrstane ceste i da su suvlasnici dužni pustiti cestu u promet i ukloniti sve ograde a s čime se nisu suvlasnici slagali te su se upustili u sudski postupak. Iskazao je da sada ne zna točno, ali čini mu se da je taj akt bio 2017., 2018. možda i 2019., ne znam točno. Tvrdi da više od tužitelja ima saznanja svjedok T.. Tužitelj je iskazao da aktualno suvlasnici isključivo zemljišta koje se nalazi ispod zgrade te cca. 0,5 metara oko zgrade, sve ostalo više nije njihovo već im je oduzeto a za to im ništa nije plaćeno. Tužitelj je naveo da se sada ne sjeća jesu li se suvlasnici osim predmetnog postupka obraćali bilo kome radi naknade za oduzeto zemljište. Tužitelj tvrdi da se suvlasnici stambenih zgrada F. L. … i … odnosno neki od njih i dalje griju na drva te su prije svoja drva držali na spornom djelu zemljišta a sada praktički drže na javnoj površini te uvijek postoji bojazan da im komunalni redar izrekne nekakvu sankciju, a suvlasnici ne mogu drva unijeti prije nego što se osuše. Naveo je da je zgrada u kojoj tužitelj živi puna stradalnika Domovinskog rata odnosno isti su suvlasnici. Iskazao je kako nije dobivao nikakve pozive vezano za izradu geodetskom elaborata od strane tuženika, a kako bi prisustvovao uviđaju niti je dobivao bilo kakve pozive od strane tuženika ili bilo koga trećega da se očituje o postupku oduzimanja nekretnine tužitelju te je jedine doticaje imao na način da su mu dostavljena rješenja ZK odjela. Iskazao je da, nakon što je predmetna čestica proglašena nerazvrstanom cestom, se tužitelj parkirao na istoj cesti na označena parkirna mjesta koja se neko vrijeme nisu naplaćivala, ali u jednom trenutku je počela naplata parkinga. Tužitelj je naveo da je cesta na spornoj nekretnini otvorena 2021., a kada su se po sjećanju tužitelja počela naplaćivati parkirna mjesta. Tužitelj ističe da je počeo kupovati u početku mjesečne parkirne karte ali na ime svoje izvanbračne družice, jer je na nju glasilo vozilo, a naknadno je kupovao i tromjesečnu kartu, navodi da je prvi puta počeo plaćati parking kada je naknada počela a čini mu se 2021.. Tužitelj tvrdi da su ogradu suvlasnici postavili iz razloga što su željeli zaštiti njihovu nekretninu i njihov posjed jer se ranije znalo dešavati da neoprezni vozači naprave štetu na automobilima suvlasnika. Naveo je da ta postavljena ograda nije smetala prolazu stanarima, a djelatnicima Tcom-a su mogli uči do zgrade sa druge strane sa glavne ceste sa koje je postojao ulaz.
24. Dakle, i iskaz tužitelja, koji iskaz ovaj sud nije imao razloga smatrati nevjerodostojnim jer je suglasna iskazu svjedoka O. i T., potvrđuje dinamiku korištenja spornog dijela zemljišta i načina korištenja istog kao i izgradnje i označavanje parkirnih mjesta na tom zemljištu od strane izvođača radova na poslovnoj zgradi kao kompenzaciju suvlasnicima i to kako s bočne strane (gdje je postojeća cesta po dogovoru i narudžbi suvlasnika proširena te naknadno označena kao parkirna mjesta tako i sa prednje strane zgrade gdje su na dotada travnatoj površini izgrađena, asfaltirana, i obilježena tri parkirna mjesta, sva isključivo po nalogu i za potrebe suvlasnika zgrade). Da su suvlasnici doista o svom trošku i po njihovom nalogu i izgradili i obilježili sporna parkirna mjesta proizlazi i iz troškovovnika iscrtavanja Ceste Sisak d.o.o. (str 49-50 spisa), građevinskog dnevnika (str 51-56 spisa), ali i računa Cavalin d.o.o. (str 57 spisa). I sam tužitelj u svome iskazu potvrđuje da im taj način korištenja i njihovog vlasništva nije nitko osporavao, a tek po dobivanju rješenja suda kojim je sporni dio čestica proglašen javnom cestom 2020. godine i po dobivanju istog rješenja tužitelj je konačno saznao da mu je sporni dio zemljišta oduzet i to bez ikakve naknade (svi saslušani navode da nisu primili nikakvu naknadu za oduzetu zemlju). Nadalje, iako tužitelj u svome iskazu navodi da su suvlasnici dobili saznanja (objavljenom oglasu) da će se provesti postupak oduzimanja odnosni da će su suvlasnici dužni dopustiti da njihovo vlasništvo postane javna cesta, a s kojim informacijama se suvlasnici nisu slagali, slijedom čega su (za koja saznanja ističe da nisu bila službena niti je tužitelju dostavljena bilo kakva odluka ili mu je upućen kao suvlasniku bilo kakav poziv vezan za postupak oduzimanja) su suvlasnici (tužitelj kao predstavnik) vodili pregovore sa G. S., no ti pregovori nisu doveli do dogovora, a u konačnici iste pregovore tužitelj sada označava kao odugovlačenje od strane tuženika. Dakle, i iskaz tužitelja potvrđuje činjenicu da su suvlasnici konačno i formalno za oduzimanje svoje zemlje (pa tako i tužitelj) saznali tek dostavom rješenja suda o proglašenju nekretnine suvlasnika javnom cestom te uknjižbom iste kao takve u vlasništvo tuženika.
25. Uvidom u rješenje ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela od 12. lipnja 2020. godine poslovni broj: Z-5869/2020 utvrđeno je da je upravo temeljem istog rješenja a na temelju Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste od 12. prosinca 2017., Izvješća o utvrđivanju granica zemljišta na kojem je izvedena cesta, Očitovanja od 18. prosinca 2017., Potvrde od 31. siječnja 2020. i odredaba čl. 101., 102., 131., 132., 133. ZC dopušta na nekretninama, između ostalog i tužitelja a koje se sastoje od etažnog vlasništva E-14 koji čini 1/16 dijela čestice br. 1238/2 k.o. Sisak Stari, upis čestice 1249/2 nerazvrstana cesta NC 250 od 3833m2 u novi zk.ul. 5670 k.o. Sisak Stari kao javno dobro u općoj uporabi uz uknjižbu prava vlasništva za korist Grada Siska, odnosno upravo tuženika. U spisu nema točnog podatka kada je isto rješenje dostavljeno tužitelju, no svakako prije dana donošenja takvog rješenja, a kojim se konačno briše suvlasništvo tužitelja u zemljišnim knjigama (do kojeg trenutka u smislu čl. 120. st. 1. i čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZOV, ali i čl. 102. i 131. ZC). Dakle, kako je tek donošenjem navedenog rješenja upisana sporna nekretnina u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i to javno dobro koje se istim rješenjem upisuje u vlasništvu ovdje tuženika, jasno je da tužitelj prije datuma izdavanja samog rješenja (bez obzira na trenutak dostave tog rješenja tužitelju) mogao ili morao znati da mu je zemlja konačno i faktično oduzeta i od kojeg trenutka je eventualno mogao poduzimati bilo kakve pravne aktivnosti (podnošenje prigovora na isto rješenje ili drugih pravnih lijekova ili tužbi) slijedom čega, a obzirom na trenutak donošenja rješenja Z-5869/2020 a i trenutak podnošenja tužbe u ovom predmetu je jasno da tužitelj, a u smislu čl. 2014-2016. ZOO u svezi čl. 230. ZOO nije zakasnio niti za ovaj dio naknade štete protiv tuženika. Ovdje sud napominje da je točno da je tužitelj u svome iskazu potvrdio, a što djelom proizlazi i iz iskaza svjedokinje Ž., da je tužitelj saznao za namjeru tuženika da upiše spornu česticu kao javnu cestu, no navodi da se s tom namjerom suvlasnici nisu slagali te su pregovarali s tuženikom (između ostalog i HT i Eurohercom, a što upućuje na činjenicu da tužitelj nije znao niti morao znati da će u konačnici i faktično ostati bez svoje nekretnine u korist tuženika, slijedom čega proizlazi zaključak da je istu činjenicu saznao tek, konačno i faktično, dobivanjem rješenja suda o uknjižbi takve činjenice u zemljišne knjige). Ovdje sud napominje da činjenica da su pregovori doista i vođeni, kako to navodi tužitelj, može samo upućivati doista na namjeru tuženika da postupka, suprotno čl. 4. ZOO (u cilju izbjegavanja isplate naknade za oduzeto zemljište), u cilju proteka vremena te isticanja prigovora zastare.
26. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tužitelj nije zakasnio svojom tužbom niti u dijelu zahtjeva za isplatu naknade za oduzeto zemljište.
27. Naime, u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
28. Čl. 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. U konkretnom slučaju, iako po mišljenju ovog suda tuženik je svoje vlasništvo uknjižio temeljem ZC (dakle isto nije čin protupravnosti već zakonskih odredaba) samo ograničavanje (oduzimanje) suvlasništva tužitelja, a u smislu čl. 16. Ustava RH, tuženik je proveo suprotno odredbama čl. 48. st. 1. i 50. st. 1. Ustava RH, odnosno unatoč tome što tužitelj ima pravo zaštite svoga vlasništva, a koje mu je oduzeto u javnom interesu temeljem ZC, u postupku takvog oduzimanja tužitelju nije isplaćena i naknada tržišne vrijednosti njegovog vlasništva (suvlasnog dijela od nesporno 1/16 dijela) zbog čega je u konačnici tužitelju umanjena imovina i kojim umanjenjem je tužitelj pretrpio štetu. Dakle, upravo u tom postupanju tuženika, oduzimanju vlasništva nekretnine tužitelju bez isplate istom tržišne vrijednosti iste leži protupravnost jer je postupao suprotno čl. 50. st. 1. Ustava RH, a time i počinio temeljem čl. 1045. ZOO tužitelju štetu (običnu, umanjio njegovu imovinu) koju je sada dužan i podmiriti.
29. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
30. Radi utvrđenja visine štete koja je nastupila tužitelju iz razloga što mu je tuženik oduzeo zemljište bez naknade tržišne vrijednosti nekretnine, sud je proveo građevinsko vještačenje po vještakinji D. K. K.. Osnovom navedenog vještačenja ovaj sud je utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine koja se nalazi na adresi u S., U. F. L. … i … u površini od 666 m2, a koja u naravi sada predstavlja dio kčbr. 1249/2 k.o. Sisak Stari (u prijavnom listu DGU od 14. studenog 2018. to je novoformirana k.č.br. 1238/3 od 666 m2 koja je poništena i spojena u k.č.br. 1249/2-nerazvrstana cesta sve u k.o. Sisak Stari). Utvrđeno je da prema podacima u spisu i primjenom odredbi Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine 105/15), a na temelju pribavljenih podataka o poredbenim nekretninama na propisani način procjenjujem tržišnu vrijednost zemljišta ukupne površine 666 m2 (novo stanje-dio k.č.br. 1249/2 k.o. Sisak Stari) na dan procjene u iznosu od tržišna vrijednost oduzetog dijela nekretnine iznosi: Vtz=666,00 x 51,50=34.299,00 eur.
31. Nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud smatra danim logično, potpuno, jasno i u skladu s pravilima struke, a kako u dijelu stručnosti istog, stranke nisu imale prigovora, ovaj sud je u konačnici u cijelosti prihvatio rezultate upravo tog vještačenja (osnovnog). Činjenica, koju sada tužitelj ističe, da je tuženik u javnom pozivu (natječaju) na sličnoj lokaciji prodavao zemljište iste kulture za veću cijenu, ovaj sud nije smatrao dokazom da je tuženik i prodao zemljište po oglašenoj cijenio, a tuženik kao vlasnik može na tržištu oglašavati slobodno cijenu. U konkretnom slučaju, kada je visina cijene nekretnine sporna, sud utvrđuje prosječnu cijenu prema pravilima struke građevinskog vještaka, što je u konkretnom slučaju i utvrđeno. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno (dok drugi dokazi na tu okolnost nisu ponuđeni) da cijena ukupno oduzetog zemljišta suvlasnicima, između ostalog i tužitelju, iznosi 34.299,00 eur. Obzirom da je suvlasni dio tužitelja u tako ukupnoj površini 1/16 dijela, što u konačnici među strankama nije niti sporno, a proizlazi i iz rješenja iz toč. 25. ove presude ali i vlasničkog lista broj zk. ul. 5389 k.o. Sisak Stari suvlasnički udio br. 14, tužitelju u konačnici pripada naknada za oduzeti suvlasni dio u iznosu od 2.143,69 eur a koji iznos je u konačnici dosuđen tužitelju te je odlučeno kao u toč. I izreke, dok je višak zahtjeva tužitelja do punog iznosa tužbenog zahtjev u iznosu od 2.056,31 eur odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. II. izreke.
32. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekućoj od presuđenja pa do isplate, a temeljem čl. 1086.i 1089. st. 2. ZOO, kao trenutka kada je visina takve štete i utvrđena i kada je ista visina postala poznata tuženiku.
33. U odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na štetu koju je imao plaćanjem cijene javnog parkinga, ovaj sud ističe da ovaj sud, a nakon donošenja odluke i dostave iste tužitelju (na koju se tužitelj nije žalio niti je dokazao isto) iz toč.25. ove presude, svaka daljnja protupravnost tuženika nije utvrđena. Kako sud, a temeljem sve provedenog, pritom ocjenjujući da je postupak proglašenja sporne čestice javnom cestom proveden u skladu s odredbama ZC, te da nakon isplate tržišne vrijednost oduzete nekretnine tužitelju, nema nesrazmjera između javnog i privatnog interesa, ovaj sud smatra da tuženik nije odgovoran za daljnju štetu, a obzirom da nakon pravomoćnog oduzimanja nekretnine, tužitelj više nije bio vlasnik iste već tuženik, slijedom čega je isti sa nekretninom upravljao kao takav pa i određivao naplaćivanje pakiranja. Stoga ovaj sud smatra da nakon 2020. kada je tužitelj primio rješenje iz toč. 25. ove presude i na koje se nije žalio, tužitelj više nema pravo na naknadu bilo kakve štete vezao za spornu zemlju jer ista više niti nije bila njegova. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja kao neosnovan u iznosu od 95,58 eur odbijen te je odlučeno kao u toč. II. izreke.
34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP a obzirom da su stranke podjednako uspjele u ovom postupku kako u sa osnovanošću tako i visinom. Tako je tužitelj uspio sa osnovanošću zahtjeva u odnosu na naknadu štete koja se odnosi na cijenu nekretnine, no ne i sa dijelom koji se odnosi na plaćanje javnog parkirališta. S druge strane ukupan uspjeh tužitelja sa visinom je 51%. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da svaka stranka treba snositi svoj trošak zastupanja u ovom predmetu (i pristojbi) dok nužni trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 350 eur bi nastao bez obzira na visinu zahtjeva tužitelja slijedom čega je isti dosudio tužitelju kao nužni te odlučio kao u toč. III izreke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na isti u visini određenoj čl. 29. ZOO tekućoj od presuđenja pa do isplate temeljem čl. 151.st. 3. ZPP.
35. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Sisku, 20. rujna 2024.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
Dostavna naredba:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćniku
