Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-483/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-259/2022-32 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća 20. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-259/2022-32 od 15. travnja 2024., pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-259/2022-2 od 12. srpnja 2022. kojom je izdan kazneni nalog protiv K. G. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine.

1.1. Istom prvostupanjskom presudom pod toč. II izreke na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08), opt. K. G. oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo u čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. K. G. putem branitelja Z. Š., odvjetnika iz O. s prijedlogom da sud odbije žalbu državnog odvjetnika te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dani da su u znatnoj mjeri proturječni, kao i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, no u nastavku žalbe ne ukazuje na što bi se takva povreda odnosila. Istodobno upire, a u okviru iste žalbene osnove, da prvostupanjski sud nije u presudi naveo činjenice koje stranke nisu osporavale, nije izložio zbog kojih razloga je sporne činjenice našao nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, zbog čega smatra da obrazloženje presude nije u skladu s odredbom čl. 459. st. 5. ZKP/08 i da je postupio protivno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 koja ga obvezuje da savjesno ocjeni svaki dokaz posebno i u vezi s ostalim dokazima te da na temelju takve ocjene izvede zaključak je li neka činjenica dokazana ili ne.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pod toč. 21. ožalbene presude naveo sve okolnosti koje u postupku nisu bile sporne, a u toč. 20. sporne okolnosti, pri čemu je u nastavku presude, nakon što je reproducirao izvedene dokaze, pozorno ih ocijenio, dajući pri tome ocjenu proturječnih dokaza, dao je jasne i određene razloge glede rješavanja pravnih pitanja, kao i u pogledu utvrđenja postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika. Ujedno, ožalbena presuda sadrži sve obvezne sastojke propisane čl. 459. st. 5. ZKP/08 tako da nema bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire u žalbi državni odvjetnik.

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, prvenstveno iskaz ošt. L. O. i svjedoka D. K., a podredno i svjedokinje R. O. te sadržaja snimke nadzorne kamere sa zgrade suda s jedne strane, te iskaza opt. K. G. i svjedoka L. G., sina optuženika s druge strane. Naime, prema stajalištu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sadržaj snimke nadzorne kamere, a iz iste je bilo vidljivo kako optuženik zastaje i nešto govori u smjeru oštećenika, što je vidljivo i po govoru tijela jer je imao prijeteći stav i da se nije obraćao sinu L. koji se nalazio najmanje 5 metara od njega. Uz to, da sud nije cijenio okolnost što je optuženik promijenio obranu koju je iznosio na raspravi u odnosu na onu u policiji i državnom odvjetništvu kada je naveo da je možda i pogledao prema oštećeniku i D. K. dok su bili na lijevoj strani, dok je njegov auto bio parkiran u S. ulici što je s desne strane od ulaska u zgradu suda, kao i da je optuženik nakon događaja otišao na desnu stranu, dok je na raspravi iskazao da mu je automobil bio parkiran na lijevoj strani od ulaza u zgradu suda (u N. ulici), zbog čega je krenuo u lijevo, ali da je odlučio izbjeći sukob s oštećenikom pa je krenuo na drugu stranu, u desno, i napravio krug oko suda da bi došao do automobila, pri čemu je razlog takve izmjene što je vidio snimku nadzorne kamere i njoj prilagodio svoj iskaz. Suprotno tome, da su iskazi ošt. L. O. i D. K. identični te da se podudaraju u cijelosti sa sadržajem snimke nadzorne kamere, a da je sud krivo zaključio u toč. 29. do 29.5. kako nema razloga da se oštećenik po izlasku iz zgrade zadržava ispred iste, a da je s druge strane sasvim logično da su oštećenik i svjedok D. K. koji su iz V. odnosno B., čekali pred zgradom suda prijevoz tj. oca ošt. L. O. kako bi ih vratio kući.

7.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, logične i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Naime, u toč. 6. obrazloženja presude, prvostupanjski sud detaljno, iz sekunde u sekundu navodi što je reprodukcijom DVD snimke nadzorne kamere na sudu u O., a. od 23. ožujka 2022. u vremenu od 10,55 do 11,05 sati zabilježeno, tj. da oštećenik L. O. i njegov prijatelj D. K. (koji su prije toga bili na raspravi u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj Kzd- 93/2022 u kojem su optuženi zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 zbog događaja od 6. prosinca 2021. počinjenog na štetu djeteta L. G., u ovom postupku sina optuženika) izlaze iz zgrade suda, stoje ulijevo od stepenica pričajući i hodajući u krug, da je u 10:59:50 sati iz zgrade izašao optuženik sa sinom, kada optuženik skida masku krećući se sredinom podesta prema središnjem dijelu stepenica i kao da pljune prema oštećeniku koji je udaljen od njega 4-5 metara, da bi u 10:59:53 počeo silaziti niz stepenice, zastao na prvoj stepenici, gledajući oštećenika nešto govoreći, 3 sekunde kasnije nastavlja se spuštati stepenicama pri čemu gleda prema oštećeniku i nešto govori, koji se i dalje nalazi s lijeve strane, a kada se u 11:00:01 spustio do kraja stepenica na nogostup krenuo u desno od oštećenika, nešto govorio, a u 11:00:05 kratko se okrenuo u lijevo, nešto govorio te nastavio hodati, u desno prema S. ulici, dok su oštećenik i D. K. ostali ispred zgrade suda, da bi u 11:01:35 ponovno ušli u zgradu suda. Kraj takvog stanja stvari, pravilno rezonira prvostupanjski sud kako usporedbom sadržaja snimke nadzorne kamere sa iskazom ošt. L. O. i svjedoka D. K. nije moguće na nesporan i nedvojben način utvrditi da bi se optuženik zaprijetio oštećeniku i D. K. da će ih ubiti, imajući u vidu dio iskaza svjedoka D. K. da ih je optuženik po izlasku iz zgrade pitao što gledaju, nakon čega je počeo na njih vikati, psovati im majku, govoriti im da će ih pobiti, zaklati ih, da još nije gotovo te krenuo jedan korak prema njima, a potom prstom desne ruke pokazivao da još ništa nije gotovo te se okrenuo i otišao, dok je ošt. L. O. iskazao kako je optuženik ispred njega pljunuo rekavši da će ih pobiti i da još nije gotovo. Iz navedenog proizlazi kako opis događaja oštećenika i svjedoka K. ne korespondira sa snimkom nadzorne kamere iz koje snimke nije vidljivo da bi se optuženik prema njima okrenuo te prstom desne ruke nešto pokazivao. Ujedno, s obzirom da iz predmetne snimke proizlazi da im je optuženik nešto govorio na udaljenosti 4-5 metara u trajanju od 4 sekunde, nije logično niti životno da bi im za tako kratko vrijeme mogao izreći sve riječi koje isti navode u svojim iskazima. Nastavno tome, nije uvjerljiv, a ukazuje se i kao neistinit dio iskaza svjedoka D. K. da su ispred zgrade čekali L. oca, s obzirom iz iskaza svjedoka Z. O. (oca oštećenika) proizlazi da ga je sin nazvao nakon što su izašli iz zgrade suda, a uz to je logičan dio obrane optuženika kada je iskazao da je nakon što je izašao iz zgrade suda skinuo masku, možda i "pljucnuo" jer su mu bila suha usta, da mu je sin pokazao da se na nogostupu nalaze L. i D., da mu se sin jako uplašio te iako je namjeravao skrenuti u lijevo, pridružio se sinu a što je vidljivo i na snimci, rekavši mu "što se bojiš, ko ih j…", no da je htio vidjeti tko je drugi momak koji mu je pretukao sina i kojeg do tada nije vidio (D. K.) te da želeći izbjeći bilo kakav sukob, odlučuje otići na drugu - desnu stranu stepenica suda.

7.2. S obzirom na navedeno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud, a imajući u vidu da su u ovom postupku ošt. L. O. i svjedok D. K., presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-93/2022-10 proglašeni krivim zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 prema djetetu L. G. te osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od tri godine, koji se događaj zbio 6. prosinca 2021., a s tim u vezi i nedvojbeno i animozitet ošt. L. O. i D. K. prema L. G., a time i njegovom ocu, s pravom prvostupanjski sud nakon poredbe iskaza oštećenika L. O. i svjedoka D. K. sa sadržajem snimke nadzorne kamere njihove iskaze nije mogao ocijeniti sa sigurnošću vjerodostojnim i istinitim, kao uostalom niti obranu odnosno iskaz opt. K. G. i iskaz L. G., pa kako ni nakon toga ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima nije mogao otkloniti dvojbu oko postojanja, odnosno nepostojanja odlučne činjenice glede postojanja upućenih prijetnji, primjenjujući načelo "in dubio pro reo", na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. K. G. je oslobodio od optužbe.

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci (toč. I/).

Osijek, 20. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.