Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-408/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u ostavinskom predmetu raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza smrti pokojnog K. M., B. 31, odlučujući o žalbi L. S. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu pod brojem O-466/2024-8 od dana 12. lipnja 2024. godine, dana 20. rujna 2024. godine

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba L. S. i ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu pod brojem O-466/2024-8 od dana 12. lipnja 2024. godine, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je prijedlog radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine od dana 6. ožujka 2024. godine u odnosu na nekretninu – kuća na kućnom broju 31 u B., izgrađenoj na kčbr. 1285, zk.ul. B., a upisom u zemljišnim knjigama na O. B..

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila nasljednica L. S. zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi članka 175. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), sa prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine je podnesen nakon stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju iz 2003. ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 – dalje: ZN/03), a prema odredbi članka 253. ZN/03 prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva (stavak 1.), dok će se postupovne odredbe ZN/03 primjenjivati na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene tog zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, razdiobom ili na drugi način konačno uređeno, slijedom čega se u ovom slučaju, kada je pravomoćno rješenje doneseno 1970. godine, za donošenje odluke o prijedlogu za naknadno pronađenu imovinu, ima primijeniti propis mjerodavan u vrijeme smrti ostavitelja, odnosno otvaranja nasljedstva – Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ“ broj 20/55, 16/05, 42/65 – pročišćeni tekst, 47/65, dalje: ZN/55) koji je preuzet kao republički zakon 1971. godine („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje: ZN).

5. Iz sadržaja predmetnog spisa isto tako proizlazi da je predlagateljica u prijedlogu navela da u ostavinskom postupku nije obuhvaćena predmetna nekretnina „u faktičnom posjedu i vlasništvu" pok. K. M., da je u istoj rođena 1948. godine i živjela do 1969. godine, te je na okolnost boravka na adresi B., kućni broj 31, priložila dokaze na okolnosti posjeda, između ostalog i uvjerenje RH Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar 23. siječnja 2024. godine iz kojeg proizlazi da su građevine identificirane kao A na kat.čest.br.1285 k.o. B., prikazano na snimci iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1967. godine, radi čega predlaže da se utvrdi da u ostavinu njenog prednika ulazi 1/1 idealnog dijela stvarnoga faktičnog posjeda i vlasništva građevine – kuće na kućnom borju 31 B. na katastarskoj čestici 1285 k.o. B. zk.ul. 3233 na koju polažu pravo nasljednici, navedena nekretnina, kao naknadno pronađena imovina, rasporedi nasljednicima svakom za po 1/5 dijela, te da se naloži uknjižba prava vlasništva nasljednika u zemljišnim knjigama, a sve to s obzirom na odredbu članka 368. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV).

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, odlučujući o prijedlogu za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. K. M. po službenoj dužnosti izvršio provjeru stanja u zemljišnim knjigama u odnosu na spornu nekretninu te je utvrdio da je kao vlasnik iste upisana O. B. na temelju rješenja Općinskog suda u Marofu broj Z-862/96 od dana 22. srpnja 1999. godine u kojem je otpisana iz ranijeg zk.ul. 191 k.o. B. u kojem je bila upisano vlasništvo Općenarodne imovne s trajnim korištenjem Tehničke sekcije, te prenesena u novi zk.ul.,kao i da ista nikad nije bila upisana kao vlasništvo K. M., a niti je u zemljišnim knjigama na toj čestici bila upisana građevina, zbog čega je zaključio da ista ne može biti utvrđena ni ostavinskom imovinom iza smrti istog, a niti je sud ovlašten mijenjati podatke u posjedovnici i nalagati uknjižbu prava vlasništva.

7. Treba naglasiti da se u ostavinskom postupku utvrđuje tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu, te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, iz čega pak proizlazi da je za rješavanje ostavinskog postupka odlučno koja imovina predstavlja imovinu ostavitelja u trenutku njegove smrti te koja prava na toj imovini pripadaju nasljednicima.

8. U žalbenom stupnju postupka, po stanovištu prvostupanjskog suda sporno je pitanje vlasništva objekta na kućnom broju 31 u B. i čini li naprijed opisana nekretnina ostavinsku imovinu (naknadno pronađenu) iza smrti K. M..

9. Odredbom članka 232. stavak 1. mjerodavnog ZN/55, propisano je da ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, da sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. U bitnome je jednako propisano i odredbom sada važećeg ZN/03 u članku 234. stavak 1., prema kojoj, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao od nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.

10. Iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije odredio ročište na koje je pozvao druge nasljednike, a iz razloga koje navodi u pobijanom rješenju se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak da navedena nekretnina ne može biti utvrđena ostavinskom masom iza smrti K. M..

11. Naime, nasljednici kao ostavinsku masu mogu prijaviti i one nekretnine koje u trenutku smrti ostavitelja nisu upisane u zemljišnim knjigama kao njegovo vlasništvo ili u katastarskim operatima kao njegov posjed, te je na ostavinskom sudu da utvrdi ostavinsku imovinu onako kako su je prijavili nasljednici, osim ako se radi o predmetnima koji se ne mogu naslijediti zbog svoje pravne prirode ili po zakonu, te ukoliko takvu imovinu kao ostavinsku masu osporavaju drugi nasljednici.

12. Ukoliko bi predlagateljica u sastav naknadno pronađene imovine prijavila i nekretninu koja stvarno nije vlasništvo pokojnog ostavitelja u času smrti, rješenje o rasporedu imovine ne može imati štetne posljedice u odnosu na eventualnog drugog stvarnog vlasnika te nekretnine jer ih rješenje o naknadno pronađenoj imovini neće vezati budući da nisu sudjelovali u ostavinskom postupku.

13. Ujedno, u odnosu na razloge pobijanog rješenja koji se odnose na način utvrđivanja naknadno pronađene imovne kako to predlaže žaliteljica (koja se i u žalbi također poziva na odredbe ZV i stjecanje vlasništva po osnovu prava građenja i na pitanje utvrđenja vlasništva), treba imati u vidu da iz sadržaja prijedloga proizlazi nespornim zahtjev za raspoređivanje naknadno pronađene imovine u ostavinu, kao izvanknjižnog vlasništva ostavitelja, dok u odnosu na zahtjev za nalaganje uknjižbe prava vlasništva nasljednika, treba imati u vidu da je rješenjem o nasljeđivanju moguće nekretnine koje se nasljeđuju utvrditi kao izvanknjižno vlasništvo, što znači da ostavitelj nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, međutim, na temelju predmetnog rješenja (sve kada bi ostavinski sud i naložio provedbu rješenja kojim je ostavina – izvanknjižno vlasništvo raspoređeno na nasljednike), nasljednici neće moći biti upisani u zemljišne knjige kao vlasnici, jer nije udovoljeno materijalnim pretpostavkama zemljišnoknjižnog prednika iz članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22 i 155/23), već isti mogu pokrenuti pojedinačni ispravni postupka ili posebni parnični postupak radi utvrđenja vlasništva – pa bi u dijelu koji se odnosi na uknjižbu vlasništva nasljednika, takav prijedlog bio neosnovan.

14. Slijedom navedenog, pobijano rješenje trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, da bi pravilnom primjenom odredaba ZN/55 bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku (članak 380. točka 3. ZPP vezi članka 173. ZN/55).

U Šibeniku, 20. rujna 2024. godine

S U D A C

Maja Skorić v.r.