Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-642/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D.- M. O., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-157/2024-37 od 20. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 20. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba okrivljenog D.-M. O. te se pobijano rješenje preinačuje tako da se izriče:

Na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) djelomično se prihvaća prijedlog okrivljenog D.-M. O. te se iz spisa izdvajaju kao nezakoniti dokazi:

- dio službene zabilješke o utvrđenom identitetu stranih državljana od 6. travnja 2024. koji započinje tekstom: „Utvrđeno je da je obitelj A....“ i završava s: „...međunarodne zaštite u K..“ (list 63),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka C. S. i U. A. od 6. travnja 2024. (listovi 93-97).

II Odbija se u ostalom dijelu žalba okrivljenog D.-M. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 351. st. 1. u svezi s čl. 86. st. 1. ZKP/08 odbijen kao neosnovan prijedlog okrivljenog D.-M. O. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 6. travnja 2024. sa snimkom ispitivanja (listovi 40-46 - ispravno bi trebalo stajati: listovi 47-53), službena zabilješka o utvrđenom identitetu stranih državljana od 6. travnja 2024. (listovi 55-56 - ispravno bi trebalo stajati: 62-63), zapisnik o ispitivanju svjedoka C. S. i U. A. od 6. travnja 2024. (listovi 83-87 - ispravno bi trebalo stajati: 93-97) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 7. travnja 2024. sa snimkom ispitivanja (listovi 99- 103 - ispravno bi trebalo stajati: 109-113).

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni D.-M. O. putem braniteljice J. S., odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu u cijelosti ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-741/2024 od 16. rujna 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ponajprije ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio predmetnu žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer, suprotno stavu žalitelja, nalazi da su u pobijanom rješenju navedeni jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se ono objektivno može meritorno ispitati. To što su ti razlozi, po uvjerenju žalitelja, pogrešni i neprihvatljivi ne može se podvesti pod ovu žalbenu osnovu, jer se zapravo radi o prigovorima iz domene pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalba okrivljenika u tom dijelu nije prihvaćena.

6. Žalba okrivljenika također nije uvažena u segmentu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji se odnosi na zaključak prvostupanjskog suda da su zapisnik o ispitivanju osumnjičenog D.-M. O. od 6. travnja 2024. sa snimkom ispitivanja i zapisnik o njegovom ispitivanju u svojstvu okrivljenika od 7. travnja 2024. sa snimkom ispitivanja zakoniti dokazi. Ispitivanje je u ta dva slučaja provedeno uz pomoć K. B., koji nije ovlašteni tumač za rumunjski jezik, prisegnutog u smislu čl. 280. st. 3. ZKP/08. Iz zapisnika i snimaka predmetnih ispitivanja doista ne proizlazi da je žalitelj u bilo kojem trenutku prigovarao da ne razumije tumača ili se žalio na kvalitetu prevođenja, a prema pravilima općeg ljudskog iskustva i posve životno je osnovano očekivati da bi okrivljenik zasigurno odmah reagirao pritužbom da ne razumije tumača, odnosno da se s njime ne može kvalitetno sporazumjeti. On je aktivno sudjelovao u spornim radnjama ispitivanja i iznošenja obrane te je normalno komunicirao s angažiranim tumačem. Okrivljenik je bio poučen na pravo na tumača, a ZKP/08 ne propisuje da se okrivljenika pri tome mora obavijestiti o stručnim kvalifikacijama tumača i tražiti njegov pristanak da tumač obavlja radnju prevođenja. Žalitelj tvrdi da mu zbog nestručnog prijevoda nije bilo omogućeno adekvatno sudjelovanje tijekom dokaznih radnji spornih ispitivanja i djelotvorno služenje pravima obrane, međutim ovu tvrdnju ničime ne konkretizira, tj. ne specificira u čemu je in concreto, zbog nepouzdanog i neodgovarajućeg prijevoda kod ispitivanja u ova dva slučaja, bio zakinut u korištenju svojih prava obrane.

Slijedom iznijetog ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se ovdje ne radi o nezakonitim dokazima. Naime, oni su pribavljeni u skladu s odredbama kaznenog postupka, bez povrede Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane.

7. Međutim okrivljenik je u pravu kada osporava zaključak suda prvog stupnja o zakonitosti ostalih dokaza – službene zabilješke o utvrđenom identitetu stranih državljana od 6. travnja 2024. i zapisnika o ispitivanju svjedoka C. S. i U. A. od 6. travnja 2024.

7.1. Službena zabilješka o utvrđenom identitetu stranih državljana od 6. travnja 2024. na listu 63 uistinu sadrži podatke do kojih je policija došla u obavijesnim razgovorima s turskim državljanima i u tom dijelu ona potpada pod odredbu čl. 86. st. 3. ZKP/08 prema kojoj državni odvjetnik uz optužnicu za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina ne dostavlja obavijesti koje su u skladu s čl. 208. tog Zakona dali građani. Kako je ovdje riječ o kaznenom djelu iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina sud prvog stupnja je trebao u pogledu ovog dijela naprijed spomenute službene zabilješke postupiti u skladu s odredbom čl. 351. st. 1. ZKP/08. Preostali dio ove službene zabilješke s lista 62 ne može se podvesti pod odredbu čl. 86. st. 3. ZKP/08 jer on sadrži podatke koje je policija utvrdila neposrednim zapažanjem i radnjama policijskih službenika, što znači da sporna službena zabilješka u tom segmentu nije nezakoniti dokaz. Budući pak da su spomenuta dva dijela ove službene zabilješke tekstualno odvojena, postoji stoga objektivna mogućnost izdvajanja iz spisa kao nezakonitog dokaza samo onog dijela službene zabilješke s lista 63.

7.2. Okrivljenik u žalbi s pravom ukazuje na pogrešnu pravnu argumentaciju suda prvog stupnja kojom nastoji opravdati svoj zaključak da je zapisnik o ispitivanju svjedoka C. S. i U. A. od 6. travnja 2024. zakoniti dokaz. Nepobitna je činjenica da su imenovani svjedoci ispitani na dokaznom ročištu 6. travnja 2024. bez prisutnosti okrivljenika koji, prema stanju spisa predmeta, nije ni bio pozvan ili na bilo koji način izvješten o provođenju te dokazne radnje. Prema čl. 237. st. 1. t. 2. ZKP/08 sudac istrage, ako prihvati prijedlog za održavanje dokaznog ročišta, u roku od 48 sati nalogom poziva državnog odvjetnika, okrivljenika i njegova branitelja, te oštećenika i druge osobe, osim ako drukčije nije propisano u ovom Zakonu. Dakle, okrivljenik ima pravo prisustvovati dokaznom ročištu na koje ga je sud dužan pozvati, a njegovo je diskrecijsko pravo, što proizlazi iz čl. 238. st. 2. ZKP/08, hoće li doista biti prisutan na dokaznom ročištu ili ne. No da bi došao do tog svog diskrecijskog prava okrivljenik mora biti pozvan na dokazno ročište i znati za vrijeme i mjesto njegova održavanja. Prema odredbi čl. 29. st. 2. al. 6. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 3. t. d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svatko optuženi zbog kaznenog djela ima pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. U predmetnom slučaju okrivljenik je de facto bio onemogućen u ostvarenju ovog prava jer je sudac istrage postupio protivno odredbi čl. 237. st. 1. t. 2. ZKP/08, posljedično čemu je zapisnik o ispitivanju svjedoka C. S. i U. A. od 6. travnja 2024. u smislu čl. 10. st. 2. t. 2. ZKP/08 nezakoniti dokaz.

8. Budući da su sve odlučne činjenice pravilno utvrđene, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona trebalo donijeti drukčije rješenje, ovaj je sud drugog stupnja, slijedom naprijed iznijetih razloga, na temelju čl.494. st. 3. t. 3. ZKP/08 donio odluku kao u točki I izreke ovog rješenja, a na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odluku kao u točki II dispozitiva.

U Varaždinu 20. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić