Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-10/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca, dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj FD, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 144/12., 125/11., 56/15. 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetne FD podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Km-2/2023-55 od 21. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetne FD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Km-2/2023-55 od 21. svibnja 2024., pod točkom I izreke, na temelju članka 88. stavka 3. u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom 2. u vezi s člankom 10. stavcima 1. i 2. točkom 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnoj FD, izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
1.1. Pod točkom II izreke određeno je, na temelju članka 10. stavaka 5. i 6. ZSM-a, da izrečena posebna obveza može trajati najdulje do jednu godinu, a sud ju može naknadno izmijeniti ili obustaviti te je pod točkom III izreke, na temelju članka 10. stavka 10. ZSM-a upozorena maloljetna FD da zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može biti upućena u disciplinski centar.
1.2. Pod točkom IV izreke određeno je da na temelju članka 89. stavka 1. ZSM-a troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela maloljetnica po braniteljici Mateji Bojanić Kožul, odvjetnici u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. te odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji iznijete žalbene razloge te da pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za izricanjem odgojne mjere, odnosno podredno da isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u skladu sa člankom 3. ZSM-a u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ističući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. žaliteljica tvrdi da je prvostupanjski sud propustio dati razloge o krivnji koja de lege lata predstavlja jedan od ključnih elemenata kaznenog djela u formalnom smislu, a koja povreda da je u izravnoj vezi s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Ističe i da su izostali razlozi zašto bi se u konkretnom slučaju radilo o stjecaju kaznenih djela pa se zbog izostanka jasnih i dostatnih razloga o tome pobijano rješenje ne može ispitati.
6.1. Međutim, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, dostatne i logične razloge o svim odlučnim činjenicama temeljem kojih se rješenje može uspješno ispitati pa je tako u točkama 13.1. i 13.2. obrazloženja pobijanog rješenja dao razloge i o ostvarenju subjektivnih obilježja predmetnih kaznenih djela te o stjecaju. Drugo je pitanje što se žaliteljica s zaključcima prvostupanjskog suda ne slaže, čime ustvari obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud svoje zaključke o krivnji maloljetnice utemeljio isključivo na iskazu navodne žrtve maloljetne SD i rezultatima nad njom provedenog psihijatrijskog vještačenja bez da su takvi navodi i zaključci potkrijepljeni ijednim drugim provedenim dokazom. Pritom tvrdi da je iskaz žrtve nekonzistentan te da je imala razloga lažno iskazivati kako bi od sebe otklonila vlastitu kaznenu odgovornost zbog krađe sefa.
7.1. Protivno takvim žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju zakonito i sveobuhvatno provedenog dokaznog postupka te pomne i temeljite ocjene dokazne građe, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim, kako objektivne, tako i subjektivne komponente bića terećenih kaznenih djela.
7.2. Naime, pravilnom i detaljnom analizom iskaza žrtve iznesenom u točkama 10. i 10.1. obrazloženja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da je žrtva utužene događaje uvjerljivo i detaljno opisala pri čemu je na raspravi pojasnila razlike u prethodnom iskazu, koje su sasvim životno posljedica proteka vremena na sjećanje žrtve. Kada se tome pridoda da iz provedenog kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja proizlazi da maloljetna SD zbog dijagnoze depresivnog poremećaja s psihotičnim obilježjima i ovisnosti o kanabinoidima, nema kapacitete niti motivaciju za lažno iskazivanje, nije sklona fabriciranju, konfabuliranju odnosno izmišljanju, štoviše osobe koje imaju takvu strukturu ličnosti više se boje lagati nego što su sposobne lagati, kao i činjenica da, suprotno žalbenim navodima, uopće ne osporava svoju ulogu u vezi otuđenja sefa, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim iskaz žrtve SD, a otklonio šturu obranu maloljetnice kojom negira da bi sa činjeničnim navodima optužbe imala kakve veze.
7.3. Slijedom navedenog, ocjena o kvaliteti i pouzdanosti personalnog dokaza te nalaza i mišljenja provedenog vještačenja, kojima je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice te izveo zaključak o dokazanosti terećenih kaznenih djela, nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima maloljetnice niti činjenicom da je maloljetnica na skali atribuiranja vlastitog delikventnog ponašanja pokazivala nisku razinu rizika za delikventno ponašanje. Također, okolnost što se u činjeničnom opisu omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavaka 1. i 2. KZ/11. kao mjesto počinjenja kaznenog djela navodi u Rijeci ili Čavlima nije od utjecaja na opstojnost tog kaznenog djela.
8. Iz navedenih razloga neutemeljena je žalba maloljetnice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona koja se u žalbi posebno ne obrazlaže već naznačuje kao posredna povreda odnosno ona povreda koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
9.Valja napomenuti da se drugostupanjski sud nije upustio u razmatranje žalbenih navoda kojima maloljetnica problematizira zakonitost zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 20. srpnja 2022. te nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 28. veljače 2023., s obzirom na to da navedeni dokazi uopće nisu provedeni u dokaznom postupku niti se pobijano rješenje temelji na tim dokazima.
10. Maloljetnica se žali i zbog odluke o sankciji, odnosno izrečenoj odgojnoj mjeri koju drži "prerigoroznom" ističući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti.
11. Razmotrivši odluku o izrečenoj odgojnoj mjeri ovaj sud nalazi da je posebna obveza uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade primjerena osobnosti maloljetnice te težini i pogibeljnosti kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, osobito uzimajući u obzir izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad iz kojeg proizlazi da je napustila redovno srednjoškolsko obrazovanje, da iako na skali atribuiranja vlastitog delikventnog ponašanja maloljetnica pokazuje nisku razinu rizika za delikventno ponašanje, rizik pojačava sklonost i podrška dečku kod kojeg je utvrđeno antisocijalno ponašanje, teži i verbalizira ispravne stavove, međutim povodljivost i znatiželja uz pomanjkanje opreza mogu je dovesti u rizik zbog čega joj je potreba pomoć i podrška s ciljem razvijanja o osnaživanja socijalno prihvatljivih stavova i ponašanja. Zbog navedenog, će se i po ocjeni ovog suda izrečenom posebnom obvezom uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade ostvariti svrha maloljetničke sankcije iz članka 6. stavka 1. ZSM-a te maloljetnici pružiti zaštita, briga, pomoć i osigurati nadzor nad ostvarenjem opće i stručne naobrazbe te utjecati na njen odgoj, razvijanje njene cjelokupne ličnosti i jačanje osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
12. Slijedom svega iznesenog te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije našao da su počinjene povrede procesnog i materijalnog zakona na štetu maloljetnika na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. u vezi s člankom 3.
ZSM-a odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
