Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-434/2024-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednice vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. A., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-973/2019-15 od 14. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. D. A. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-973/2019-15 od 14. svibnja 2024. godine, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom toga suda br. K-973/2019 od 24. listopada 2019. godine stavljen je izvan snage. Istom presudom opt. D. A. proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, pa je optuženiku za svako od tri počinjena kaznena djela, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 51. KZ/11, opt. D. A. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je optuženiku, temeljem čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, opt. D. A. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. D. A. po branitelju I. Č., odvjetniku iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-369/2024 od 25. srpnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba opt. D. A. je neosnovana.

5. Žalitelj (opt. D. A.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno tom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Nakon analize sadržaja obrane opt. D. A. koji poriče počinjenje djela, te iskaza ošt. Z. A., ošt. B. A. i ošt. A. V., koji svojim iskazima potvrđuju činjenične navode optužbe, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je opt. D. A. kritične zgode zbog nesuglasica sa bratom B. A., snahom Z. A. i nećakinjom A. V. oko neriješenih imovinskopravnih odnosa, u nakani da ih zastraši izgovorio riječi prijetnje ošt. A. V. "triba vas ubit i smaknit", ošt. Z. A. „ da ih treba srediti, pobiti i otrovati“, te ošt. B. A. "sve vas treba potamanit, otrovat, poubijat", te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode opt. D. A. uputio ošt. Z. A., ošt. B. A. i ošt. A. V., da će ih ubiti, kao i prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su one prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod navedenih oštećenika, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije od značaja je li optuženik imao ili nije imao namjeru ostvariti izrečene prijetnje.

6.3. Stoga nije osnovana žalba opt. D. A. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se također posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. D. A. sadržana sva bitna obilježja kaznenih djela navedenih u izreci pobijane presude.

8. Nije osnovana žalba opt. D. A. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

8.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. D. A. za svako od tri počinjena kaznena djela prijetnje, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te temeljem čl. 51. KZ/11, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

8.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

9. Slijedom navedenog žalba opt. D. A. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek,19. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač