Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1002/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. (OIB:...) iz S., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika C. o. d.d .(OIB:...) iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2721/2021-22 od 11. travnja 2024., dana 19. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2721/2021-22 od 11. travnja 2024.u toč.I/izreke u odnosu na pobijani iznos od 380,41 Eur (tri stotine osamdeset eura i četrdeset i jedan cent) sa pripadajućom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka u toč.II/izreke.

II/Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege) isplati iznos od 780,41 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2021. (kao dana tuženiku upućenog odštetnog zahtjeva) do isplate kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 1.424,04 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Istodobno je tuženik odbijen sa zahtjevom radi naknade troškova postupka.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je preko žalbom pobijanog iznosa od 400,00 Eur ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Naime, prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete temelji na slijedećim dijelom nespornim, a dijelom provedenim dokazom medicinskim vještačenjem utvrđenim činjenicama i to kako slijedi:

-da je tužitelj dana 4.lipnja 2021. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila a za koju je prometnu nezgodu je isključivo odgovoran osiguranik tuženika;

-da tužitelju prije podnošenja tužbe, dana 15. listopada 2021. isplaćen iznos od 10.000,00 kn – sada 1.327,23 Eur s osnova neimovinske – i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege;

-da je liječenje tužitelja zbog zadobivene trzajne ozljede vrata završeno 6. rujna 2021., da je trpio fizičke boli jakog intenziteta 3 – 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 – 7 dana, a slabog intenziteta još do pet tjedana, dok je primarni strah u trenutku nezgode pretrpio u jakom intenzitetu kratkotrajno, a sekundarni jaki strah u trajanju 2 – 3 dana zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta 4 – 5 dana, a slabog intenziteta oko mjesec dana dok je tuđu pomoć iziskivao dva tjedna po dva sata dnevno (za vrijeme mirovanja) a potom tri tjedna po tri puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

4.1. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl.19. stav.2. u vezi čl.1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) kao i imovinska šteta zbog potrebe tuđe pomoći i njege te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem čl.1100. stav.2. ZOO-a u iznosu od 1.924,48 Eur, a za tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe 1095. stav.1. ZOO-a u iznosu od 3,98 Eur po satu odnosno za 46 sati iznos od 183,16 Eur pa je po odbitku u mirnom postupku isplaćenog iznosa obvezao tuženika na naknadu sveukupne štete u iznosu od 780,41 Eur.

4.2. Zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske - i imovinske štete prvostupanjski sud temelji na odredbi čl.1103. ZOO-a i čl.12.stav.4. Zakona o

broj 151/05,

obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP – "Narodne novine" 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva, nalazeći uporište za takvo stajalište u odnosu na imovinsku štetu u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1606/2015 od 15.listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.

5. Pobijajući opisanu presudu preko "dosuđenog iznosa od 400,00 Eur na ime glavnice" iz sadržaja izjavljene žalbe jasno proizlazi da tuženik osporava samo visinu tužitelju dosuđene neimovinske štete te uvodno iznosi zakonski opis žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - dalje: ZID ZPP 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22 te 114/22) iako se pri tom pogrešno poziva na čl.354.stav.2.toč.13. ZPP-a.

5.1. No ispitivanjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta ovaj sud je, suprotno žalbenom stajalištu parničnih stranaka utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2. istog Zakona.

6. Nastavno pobijajući opisanu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik smatra da je prvostupanjski sud precijenio opseg i sadržaj po tužitelja iz predmetne prometne nezgode proizašle posljedice u odnosu na pretrpljenu neimovinsku štetu, ističući da je ista – pored tužitelju u mirnom postupku isplaćenim iznosom, namirena i dosuđenim u visini od 400,00 Eur.

7. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja poći od jasnog sadržaja utvrđenja medicinskog vještaka (kojeg tuženik ni u jednom dijelu nije osporio) a koji je na stručan način utvrdio sadržaj, opseg i trajanje po tužitelju pretrpljenih posljedica proizašlih iz predmetne prometne nezgode, a koje je potom prvostupanjski sud pravilno valorizirao priznavši tužitelju – pozivom na ranije citirane odredbe čl.1100. ZOO-a koje propisuju tzv. kvalifikatorne kriterije prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete – istu u iznosu pod 1.924,48 Eur, pa mu je po odbitku nesporno prije utuženja isplaćenog novčanog iznosa dosudio preostali u visini 780,41 Eur.

7.1. Naime, imajući u vidu da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu. Pri tom odredba čl.1100.stav.1. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok stav.2. iste obvezuje sud da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada kako bi se ublažio osjećaj nelagode koju oštećenik trpi i barem djelomično smanjile nastale štetne posljedice. Pri tom je sud dužan voditi računa i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Razmatrajući navedene pretpostavke i smjernice iz aspekta konkretnog činjeničnog supstrata utvrđenog po prvostupanjskom sudu, stajalište je i ovoga suda, na osnovu ocjene egzistentnih kvalifikatornih okolnosti (fizičkih boli i straha) s aspekta njihovog intenziteta i trajanja, same vrste povrede (trzajne povrede vrata), okolnosti da je tužitelj liječen imobilizacijom vrata i fizikalnom terapijom te da navedene ozljede nisu ostavile nikakve trajne štete posljedice po zdravlje tužitelja, da je sud iste posve pravilno valorizirao kroz tužitelju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5).

8. Obzirom na navedeno valjalo je stoga osnovom odredbe čl.368.stav.1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu tužitelju dosuđene, a žalbom osporene visine naknade štete u iznosu od 380,41 Eur.

9. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe (za iznos od 679,54 Eur) obzirom da se sukladno odredbi čl.193.stav.2. ZPP-a o istome nije pravovremeno u roku od 15 dana očitovao, niti je u roku iz čl.164.stav.8 ZPP-a s tog osnova zatražio trošak. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u času donošenja odluke o troškovima postupka ("Narodne novine" broj 138/23) i to sukladno njezinom

10. Obzirom tuženik nije uspio sa izjavljenom žalbom, odbijen je i sa zahtjevom radi naknade mu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 19. rujna 2024.

Sutkinja

Dijana Hofer v.r.