REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-213/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Uzelac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene PĐ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-3205/20 od 19. ožujka 2020., s izmjenom od 3. srpnja 2024. i 19. rujna 2024., nakon održane javne rasprave 8. ožujka 2024., 17. lipnja 2024. i 19. rujna 2024. u prisutnosti zamjenice u OKDO Zagreb PĐR, punomoćnika oštećene, odvjetnika EĐ, optužene i braniteljice optužene odvjetnice Jadranke Sloković, dana 19. rujna 2024., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optužena PĐ, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći P i MĐ rođene E, rođena **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], M, državljanka RH, sa završenom srednjom školom, tekstilna tehničarka, umirovljenica s mirovinom od 258,00 eura, bez imovine, lošeg imovnog stanja, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivana,

k r i v a  j e

što je:

- u vremenu od 21. lipnja 2017. do 3. listopada 2017. u Zagrebu, u nakani stjecanja znatne nepripadne materijalne dobiti, nakon što je 11. ožujka 2010. od I. okrivljene ŽĐ kupila stan u [adresa] za iznos od 25.000,00 eura, svjesna da je predmetni stan dio ostavinske mase iza pokojnog CĐ i da isti pripada pravim nasljednicima pokojnog CĐ: JĐ, RĐ, IĐ, ĆĐ, GĐ i UĐ, koji su podigli tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv tužene I. okrivljene ŽĐ radi utvrđenja da su oni nasljednici cjelokupne imovine iza pok. CĐ, a u koju parnicu je II. okrivljena PĐ stupila kao umješač na strani tužene ŽĐ, te nakon što je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 18-P-3564/15-80 od 30. studenog 2015. utvrđeno da su tužitelji JĐ, RĐ, IĐ, ĆĐ, GĐ i UĐ GĐ nasljednici cjelokupne ostavine pok. CĐ, uključujući i stan u [adresa], prije pravomoćnosti citirane presude, dana 21. lipnja 2017. u Zagrebu, Ferde Livadića 1, kao nalogodavac s Agencijom za promet nekretninama Fides-nekretnine d.o.o. kao posrednikom zaključila ugovor o posredovanju za prodaju nekretnine – stana u [adresa] u kojem je jamčila da je predmetna nekretnina njeno isključivo vlasništvo i da ista nije opterećena vanknjižnim ili skrivenim teretima niti pravima trećih osoba, a potom preko navedene Agencije ponudila na prodaju predmetni stan kupcu LĐ, pritom prešutjevši da prethodno imenovani tužitelji u parničnom postupku traže utvrđenje da su nasljednici ostavine pokojnog CĐ, koja ostavina uključuje i predmetni stan, te da je već donijeta prvostupanjska presuda u korist tužitelja, zbog čega je LĐ, ne sumnjajući u istinitost prava vlasništva predmetne nekretnine I. okrivljene PĐ, dana **.**.2017. sklopila ugovor o kupoprodaji kojim je kupila predmetni stan u [adresa], za iznos od 55.000,00 eura koji iznos je isplaćen II. okrivljenoj PĐ od strane Zagrebačke banke u kojoj je LĐ podigla kredit, te se uknjižila u zemljišne knjige kao vlasnik stana, na koji način su nasljednici iza pok. CĐ JĐ, RĐ, IĐ, ĆĐ, GĐ i UĐ oštećeni za iznos vrijednosti predmetnog stana, neutvrđene vrijednosti, ali svakako iznad 60.000,00 kuna, dok je II. okrivljena PĐ ostvarila nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 30.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti od 224.100,00 kuna, koju čini razlika između cijene za koju je kupila stan i cijene za koju je prodala stan, na koji način je oštetila LĐ za iznos od 55.000,00 eura,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

- čime je počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 236. stavak 2. KZ-a optužena PĐ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 56. KZ-a i 62. stavak 1. točka 1. KZ-a, optuženoj se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da temeljem članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ-a, u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj BĐ (ranije LĐ), OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 55.000,00 (pedesetpettisuća) eura.

IV. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optužena u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu joj posebnu obvezu.

V. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenoj BĐ (ranije LĐ), OIB: [osobni identifikacijski broj], dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 55.000,00 (pedesetpettisuća) eura, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VI. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP-a optužena se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv ŽĐ zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. i 2. KZ-a i PĐ, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ-a.

1.1. Na raspravi 16. veljače 2023. u ovosudnom predmetu K-1498/20 razdvojen je postupak u odnosu na PĐ, a donesena je presuda u odnosu na ŽĐ koja je proglašena krivom što je 17. studenog 2008. u Zagrebu, Ilica 176, u uredu javnog bilježnika Gordane Jakobović, u ostavinskom postupku iza pok. CĐ, pod prijetnjom kaznene odgovornosti, neistinito izjavila da pok. CĐ nema nasljednika II. nasljednog reda i da je ona jedina nasljednica III. nasljednog reda, iako je bila svjesna da pokojni CĐ ima nasljednike II. nasljednog reda: polusestru JĐ i nećake RĐ, IĐ, ĆĐ, GĐ i UĐ, zbog čega je javni bilježnik Gordana Jakobović, ne sumnjajući u njene navode, donijela Rješenje o nasljeđivanju poslovnog broja O-6801/08 UPP/OS-143/08-4 kojim se ŽĐ utvrđuje kao nasljednica iza pok. CĐ na ostavinskoj masi koju čine stan u [adresa] i više drugih nekretnina koje u naravi predstavljaju livade, oranice i vinograde, kao i pokretnine: sredstva na računu Zagrebačke banke u neutvrđenom iznosu, potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu i udio u fondu hrvatskih branitelja, koje rješenje je postalo pravomoćno istog dana, čime je počinila kazneno djelo protiv davanjem lažnog iskaza po članku 303. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 ,50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11) - utvrđeno da je raniji zakon bio blaži.

2. Stranke su se na raspravi 8. ožujka 2024. suglasile da raspravu u ovom postupku provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19.b ZKP-a.

3. Oštećena BĐ (ranije LĐ) postavila je imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu od 85.559,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Optužena pozvana da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasna s imovinskopravnim zahtjevom.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optužena PĐ navela je da je dogovorila s gospođom ŽĐ 2009. (osuđenom u predmetu K- 1498/20) prodaju stana te ju je ista uvela u posjed i dala joj ključ od stana te primila 25.000,00 eura, s time da je prodaja bila dogovorena na iznos od 35.000,00 eura, a 10.000,00 eura je dobila kod potpisivanja ugovora u ožujku 2010. Njoj je gospođa ŽĐ pokazala rješenje o nasljeđivanju, odnosno, da je pravna nasljednica, iako ista nije bila uknjižena. Nakon što je gospođa ŽĐ sav novac primila, nazvala ju je da je od strane nasljednika podnesena tužba protiv nje, a optužena je otišla kod odvjetnika, jer joj nije bilo ništa jasno. Odvjetnik joj je rekao da se treba umiješati u tu parnicu, iako nije ništa sporno u vezi tog nasljedstva. Nije se odmah uknjižila kao vlasnica jer nije imala novac za platiti porez. 2016. su ju zvali iz Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva te je došla bez odvjetnika na raspravu i donijela papire koje je dala sucu za uknjižbu te je tada sucu rekla da se vodi postupak i da se zato nije uknjižila, no sudac je pogledao papire te joj je rekao da nema nikakve zabilježbe upisane i da se može uknjižiti te je ona tada bila uknjižena na jednu polovicu stana. Potom je otišla kod svoje odvjetnice VĐ i podnijela zahtjev i za uknjižbu na drugoj polovici te je onda bila uknjižena u potpunosti. 15. ožujka 2017. dobila je rješenje da je uknjižena kao vlasnica predmetnog stana. Samim time, smatrala je da je stan njeno isključivo vlasništvo, nevezano za spor koji se vodi. Nije imala informacije da je ta parnica pravomoćno okončana te da bi to moglo utjecati na njeno vlasništvo. Odlučila je prodati predmetni stan jer je morala vratiti dugove, odnosno, iz razloga jer je u istom živjela njena kćer s dečkom te je taj stan bio premali za njih. Kada je ona kupila stan od gospođe ŽĐ, isti je morala kompletno urediti, obzirom je isti bio jako derutan, to jest u istom se nije moglo živjeti, a ona ga je uredila na način da je platila PVC stolariju, instalacije je promijenila, podove, kompletnu kupaonicu je renovirala, ugradila je protuprovalna vrata, uvela je plinsko etažno grijanje, te je tako na uređenje uložila 20.000,00 eura, kao što je i za otkup stana platila 1.800,00 eura, a i platila je porez na nekretninu u iznosu od 20.000,00 kuna. U trenutku kada je stan prodavala isti je bio kompletno uređen za življenje. Agenciji je dala stan na prodaju te se pojavila BĐ s agentom te se ista raspitivala o stanu, a ona joj je dala sve dokumente na uvid pa tako i vlasnički list. Kako je gospođa BĐ trebala srediti svoje novčane obveze kako bi mogla kupiti stan, ona je istu u periodu od lipnja do listopada 2017. čekala te nije ništa skrivala, niti od nje, niti od banke, a niti od agencije, budući da im je sve papire dala na uvid. Ona gospođi BĐ ništa u vezi parnice nije govorila, već je sve išlo ležerno. Nakon što je gospođa BĐ kupila stan, ista ju je nazvala da je dobila tužbu za brisano stanje, što je nju jako iznenadilo, a tada je i saznala za pravomoćnu presudu da se briše njeno vlasništvo. Za sve njih je to ispala jako nezgodna situacija te je njoj jako žao zbog istog, jer je ona uslijed toga i podnijela kaznenu prijavu protiv gospođe ŽĐ, kao što i vodi parnični postupak radi naknade štete, a sve kako bi se novac vratio gospođi BĐ, jer je ona ostala bez stana. Nju je gospođa ŽĐ dovela u nezgodnu i tešku situaciju. Izričito poriče da je postupala s bilo kakvom prijevarnom namjerom i da je sebi pribavila korist. Dovedena je u ovakvu situaciju jer je sve to napravila gospođa ŽĐ, a ona imam 62 godine i sve je napravila u dobroj vjeri. Jedino što je nju vodilo je to da je ona vlasnica stana, a sada se osjeća jadno i poniženo, jer nije sudjelovala s lošom namjerom. Na kraju može ponoviti da joj je jako žao zbog svega i da želi da gospođa ŽĐ vrati sav novac i proslijedi isti gospođi BĐ, jer je pravilno da gospođa ŽĐ to učini.

5.1. Na poseban upit braniteljice odgovorila je da je kupnju stana s gospođom ŽĐ dogovorila 2009., u listopadu 2009. je isplatila dio cijene kada je i ušla u posjed stana, a preostalih 10.000,00 eura joj je dala u ožujku 2010. kada su potpisali ugovor o kupoprodaji. Od gospođe ŽĐ ona u toj parnici za naknadu štete potražuje iznos od 62.000,00 eura. Na kraju je rekla kako ne želi odgovarati na pitanja zastupnice optužbe, punomoćnika oštećene te suda.

6. Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka VĐ i ČĐ, te je pročitano i razgledano: preslika Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Gordane Jakobović broj O-6801/08 od 17. studenog 2008. (list 4-5), ispravak istog Rješenja (list 6-7), preslika zapisnika u ostavinskom postupku broj O- 6801/08 od 17. studenog 2008. (list 8-9), preslika izvatka iz knjige položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 3184 zk. ul. [broj ZK uloška] (list 10), preslika smrtovnice za pok. CĐ (list 13-14), rješenje o nasljeđivanju iza pok. NĐ (list 11-12), preslika Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između ŽĐ i PĐ od 11. ožujka 2010. (list 35-36), preslika Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-9085/10 od 27. travnja 2010. (list 39-40), preslika Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1840/10 od 15. srpnja 2010. (list 42), preslika podneska umješača PĐ od 22. studenog 2015. (list 45-46), preslika Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1840/10-51 od 17. srpnja 2013. (list 75-78), preslika Presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8825/13-2 od 24. ožujka 2015. (list 90-91), preslika Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3564/15-80 od 30. studenog 2015. (list 106-108), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (list 109), preslika Ugovora o kupoprodaji sklopljen između PĐ i LĐ od 3. listopada 2017. (list 144-148), preslika Presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1577/16-3 od 5. prosinca 2017. (list 123-125), preslika Ugovora o posredovanju za kupnju nekretnine LĐ i Agencije Fides-nekretnine od 21. lipnja 2017. (list 143), preslika Ugovora o posredovanju za prodaju nekretnina između PĐ i Agencije Fides- nekretnine od 21. lipnja 2017. (list 223), preslika izreke Presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1165/2017-34 od 29. travnja 2019. (list 228-235), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela broj ZK uloška [broj ZK uloška] (list 241-242), iskaz BĐ s raspravnog zapisnika od 8. lipnja 2022. (list 465-469), iskaz JĐ s raspravnog zapisnika od 11. studenog 2022. (list 474-476), rješenje OGS u Zagrebu 18 P-3564/15 od 05.01.2016. (list 424-427 spisa), izreka rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž-2823/21 od 14.09.2021. (list 428 spisa), presuda i rješenje OGS u Zagrebu P-3564/15 od 30.11.2015. (list 441 spisa), rješenje CZSS Zagreb od 02.02.2006. (list 446 spisa), iskaz ĐĐ s raspravnog zapisnika od 24. studenog 2022. (list 485-487), iskaz HĐ s raspravnog zapisnika od 20. siječnja 2023. (list 512-514), dokumentacija Centra za socijalnu skrb Zagreb (list 497-559), ovosudnu presudu K-1498/20 od 16. veljače 2023. (list 666-676), povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora 3184 k. o. [katastarska općina] (list 677-679), presuda ŽS Bjelovar Kž-116/23 od 6. rujna 2023. (list 690-694), preslika Predugovora o kupoprodaji nekretnina između PĐ i LĐ od 13. srpnja 2017. (list 768-771), preslika Ugovora o kupoprodaji nekretnine između PĐ i LĐ od 3. listopada 2017. (list 772- 776), preslika računa broj 1-1-16 od 4. listopada 2021. (list 777 spisa), preslika brisovnog očitovanja od 7. prosinca 2017. (list 778 spisa), preslika rješenja o upisu prava vlasništva od dana 12. listopada 2017. (list 780-781 spisa), preslika privremenog poreznog rješenja od 9. prosinca 2017. (list 782-783 spisa), preslika računa broj 7259/PP1/2 od 3. listopada 2017. (list 784 spisa), preslika nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 27. lipnja 2017. (list 785-803 spisa), preslike presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-3302/2019 od 6. travnja 2021. (list 833-841 spisa), izvadak iz zemljišne knjige posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 63 zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb k. o. [katastarska općina] broj zk uloška [broj ZK uloška] (list 844-855), preslika dopisa zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu parničnom odjelu na broj P-1165/17 od 12. rujna 2018. (list 864-865), preslika prijedloga radi zabilježbe spora JĐ od 23. veljače 2010. (list 866), prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o. za upis u zemljišnu knjigu od 28. travnja 2011. (list 869), preslika zapisnika Općinskog suda u Novom Zagrebu Z-26573/11 od 25. svibnja 2016 (list 870-872), preslika rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Z- 26573/11 od 20. lipnja 2016. (list 873-884), prijedlog uknjižbe LĐ od 10. listopada 2017. (list 885-866), preslika rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Z- 24646/17 od 12. listopada 2017. (list 887-888), prijedlog PĐ Bomeštar radi uknjižbe prava vlasništva po odvjetnici VĐ od 19. siječnja 2017. (list 889- 890), iskaz VĐ s raspravnog zapisnika od 17. lipnja 2024. (list 909-911 spisa), povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora za nekretninu upisanu u KPU Klara [broj poduloška] (list 740 - 757), posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 63 iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] broj ZK uloška [broj ZK uloška] etažno vlasništvo E-62 (list 758-759), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] broj z. k. uloška [broj ZK uloška] (list 912-913 spisa) te izreka Rješenja Vrhovnog suda RH Revd- 5194/21 od 14. prosinca 2021., a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 916 i 914 spisa).

6.1. Odbijen je dokazni prijedlog obrane da se pribavi podatak od OKDO Zagreb da li se sukladno njihovoj kaznenoj prijavi vodi kazneni postupak protiv ŽĐ radi kaznenog djela prijevare na štetu ovdje optužene, i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP-a, kao nevažan i odugovlačeći, obzirom je za ovaj postupak isto nebitno, a činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je optužena kupila 2010. predmetni stan od ŽĐ, kao i da je onda angažirala agenciju u lipnju 2017. kako bi isti prodala te da je onda BĐ isti kupila u listopadu 2017. za iznos od 55.000,00 eura, te se uknjižila kao vlasnica stana, budući da isto proizlazi kako iz obrane optužene tako i iz iskaza oštećene i ispitanih svjedoka, te pročitane materijalne dokumentacije. Sporno je bilo da li je optužena prema unaprijed stvorenoj nakani odlučila prodati predmetni stan kako bi stekla nepripadnu dobit, iako je znala da se za premetni stan vodi spor oko ostavinske mase iza pokojnog CĐ i da bi isti mogao pripasti njegovim pravim nasljednicima, koji su podigli tužbu protiv ŽĐ.

8. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu, ovaj sud je utvrdilo da je optužena počinila kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ-a i to upravo na način kako joj je to stavljeno na teret optužnicom OKDO Zagreb. 9. Naime, iz iskaza oštećene BĐ (ranije LĐ) proizlazi da je 2017. odlučila kupiti stan u [adresa] pa je putem Njuškala pronašla taj sporni stan koji je oglašavala agencija Fides. Kontaktirala je tu agenciju te joj se javio djelatnik ĐĐ, koji ju je odveo na adresu stana da ga vidi. Tamo je upoznala PĐ i gospodina Ž. Zainteresirala se za kupnju tog stana te je stan odlučila kupiti preko te agencije. Naime, prezentirali su joj da zastupaju PĐ i predložili da s njima sklopi ugovor o posredovanju pa da će oni time jamčiti da ne postoje nikakvi tereti, to jest da je čisto zemljišno knjižno stanje. Na taj način je kupila stan te je putem kredita u Zagrebačkoj banci uplatila za isti iznos od 55.000,00 eura na račun PĐ. Ugovor je potpisan 3. listopada 2017. Ubrzo potom, nekih mjesec dana nakon što se uknjižila u zemljišnim knjigama kao vlasnica stana, poštom je zaprimila žalbu na upis nje kao vlasnika od strane JĐ. Do tada nije uopće znala za gospođu JĐ. To ju je zapanjilo pa je nazvala agenciju gdje su ju uvjeravali da je sve u redu, da je zemljišno knjižno stanje bilo čisto u vrijeme sklapanja ugovora, da nije postojala nikakva zabilježba spora, te da se nema o čemu brinuti. No, potom su krenuli parnični postupci od strane JĐ kao tužiteljice te je sve te postupke izgubila. Točno je da je u tim presudama potvrđeno da je stan kupila u dobroj vjeri. Naglasila je da joj nitko nikada nije spomenuo da bi postojao bilo kakav sudski postupak, a komunicirala je s PĐ, a ona joj to nije niti spomenula, a niti joj je itko iz agencije ikada išta govorio o nekakvom postupku da se vodi vezano uz taj stan. Taj stan je kupila putem kredita u Zagrebačkoj banci, a ostvarila je i pravo na APN, poticaje od strane Agencije za promet nekretnina, na koji način je također izvršena provjera sve dokumentacije za taj stan.

9.1. Na posebno pitanje optužbe navela je da je u više navrata komunicirala s PĐ, više puta je dolazila u taj stan s djelatnikom Agencije DĐ i razgovarala s PĐ, no ni jednom nije spominjala da postoje bilo kakvi sporovi oko tog stana. PĐ joj nikada nije spominjala način na koji je ona došla do tog stana, zna samo da ju je pitala zašto idu iz tog stana, na što joj je rekla da im je stan premalen, da joj se kćer vratila sa studija, pa da je to razlog zašto ga prodaju. Cijena od 55.000,00 eura bila je cijena koja je bila već oglašena na Njuškalu kada se nudio taj stan na prodaju. Na posebno pitanje punomoćnika navela je da je u toj agenciji razgovarala s vlasnikom agencije TĐ te djelatnikom agencije DĐ. U kontaktima s njima je u više navrata dobila trenutno važeći ZK izvadak za tu nekretninu na uvid, končano, na sam dan potpisivanja ugovora bio joj je pokazan najnoviji ZK izvadak, te se sjeća da su isti bili uredni i čisti. Nikada joj nitko iz agencije nije pokazao ZK izvadak iz kojeg bi bila razvidna zabilježba nekakvog spora na nekretnini. Naime, zna samo da su isticali da postoji bilo kakav spor, da bi isti bio vidljiv u trenutno važećem ZK izvatku za tu nekretninu. Tek na jednom od ročišta koji su se vodili u parničnim postupcima čula je od vlasnika agencije da je on vidio da postoji odbačaj zabilježbe spora na tom stanu, no da nije smatrao da je to relevantno, pa ju nije o tome obavještavao. Platila je agenciji Fides za to posredovanje iznos provizije 500,00 eura. Sačinjena je procjena vrijednosti tog stana, a koja je bila potrebna za sklapanje ugovora sa Zagrebačkom bankom. Tom prilikom bila je utvrđena vrijednost stana koja je odgovarala kupoprodajnoj cijeni. Nakon što je kupila stan izvršila je ulaganja u isti u vrijednosti više od 100.000,00 kuna. Pokušavala je nakon toga kontaktirati PĐ da se dogovore i da je zamoli da joj vrati novac koji joj je plaćen, no nije ju uspjela dobiti. Kontaktirati ju je pokušala na dvije adrese u [adresa] za koje je imala podatke da tamo boravi, no nije uspjela, a imala je i broj telefona od njene kćeri C, obzirom su se jednom dogovarale da vidi stan prethodno, pa je i nju zvala i zamolila je neka kaže majci da joj se javi, obećala je to učiniti, rekla joj je da majka boravi izvan RH, no PĐ joj se potom više nije javljala. Kontaktirala je i Ž, za kojeg je znala da je u to vrijeme bio partner PĐ, no on joj je rekao da oni više nisu u vezi. Vezano uz taj stan plaćala je porez na nekretnine, platila je troškove javnog bilježnika, odvjetnika, jedan dio dugovanja ranijih vlasnika prema Gradu Zagrebu koje je preuzela kupnjom tog stana. Navela je da joj nije poznato odakle TĐ saznanja vezano uz zabilježbu spora na tom stanu, to je tek čula da je spomenuo na jednom od ročišta, no ne zna nikakve detalje o tome. S TĐ komunicirala je u nekoliko navrata, bio je prisutan kod potpisivanja predugovora o kupoprodaji, a komunicirala je i s djelatnikom DĐ. Na posebno pitanje obrane navela je da osobno nije tražila ZK izvadak za tu nekretninu, no taj važeći ZK izvadak koji joj je dala Agencija, poslala je poznanicima koji su odvjetnici, te su joj i oni rekli da je ZK stanje čisto. Nitko joj nije rekao da bi trebala izvršiti uvid u povijesni ZK izvadak, zbirku isprava i slično. Nema saznanja o tome da li su djelatnici te Agencije koja je posredovala izvršiti te provjere u zemljišnim knjigama, a nema saznanja niti da li su te provjere ZK stanja izvršiti APN i Zagrebačka banka koji su rekli da u izvršili provjeru dokumentacije. Nisu joj ništa posebno rekli koje su konkretno provjere vršili, zna da to kod njih rade njihove pravne službe. Samo zna da su ju djelatnici Zagrebačke banke tražili da dostavi trenutno važeći ZK izvadak, što je i učinila, a dostavila im je taj koji joj je predan od Agencije i oni su joj rekli da je važno samo da tu nema nikakvih zabilježbi. PĐ joj je spominjala da je kod kupnje stana radila neke renovacije, da su mijenjali prozore, grijanje, to jest spominjalo se nešto vezano uz bojlere. Na stanu su bila i protuprovalna vrata, s time da ne zna kada su postavljena. U stanu je bilo centralno grijanje. Na posebno pitanje suca navela je da je nakon što je dobila tu tužbu od JĐ zvala odmah agenciju gdje su ju djelatnici uvjeravali da nema razloga za brigu, obzirom nije postojala bilo kakva zabilježba spora na tom stanu u vrijeme sklapanja ugovora. Nazvala je potom odmah PĐ, dobila ju je i ispričala joj što se događa, na što joj je rekla da su svi papiri bili čisti u vrijeme sklapanja ugovora, te da ona njoj nije bila dužna bilo što drugo spomenuti, a da papiri nisu bili čisti, ona ne bi mogla niti prodati taj stan. Ne sjeća se da li je PĐ tada pitala tko je JĐ čiju je tužbu dobila. Bila je u šoku jer je taman stupila u posjed stana i počela sa renovacijom, prethodno je poduzela sve korake kako bi se uvjerila da je sve uredno i čisto, te ju je šokirala ovakva spoznaja da postoji neki spor oko tog stana. Od susjede je, ne sjeća se kako se zove, tada saznala da joj je poznato da se vodio neki spor oko tog stana, i da je JĐ osoba koja je bila u obiteljskoj vezi s prvim vlasnikom stana. Tek jednom je i to nakon što joj je stigla ta tužba JĐ kontaktirala Bomeštar koja joj je sama rekla ono o čemu je iskazala, a to je da je zemljišno knjižno stanje u trenutku sklapanja ugovora bilo čisto i da joj nije bila dužna bilo što drugo govoriti, a više nakon toga s njom nije komunicirala. Nakon što je primila presudu Županijskog suda u Zagrebu i saznala da je izgubila spor, pokušavala je stupiti u kontakt s PĐ, no tada više nije uspjela stupiti s njom u kontakt. Navela je da tada kada je uspjela razgovarati s PĐ po primitku te tužbe, nije joj spominjala da bi ona bila umješač u nekom sudskom postupku koji se vodio. Tek je čula u nekom od parničnih postupaka koji su se onda vodili da je PĐ rekla da joj ona nikada nije spomenula da je bila umješač u nekom od parničnih postupaka. Protiv vlasnika agencije Fidis podnijela je kaznenu prijavu. Dobila je subvenciju APN-a temeljem koje je bio subvencionirano plaćanje kredita prve četiri godine, a to je u novčanom iznosu iznosilo oko 60.000 kuna, manje od 10.000 eura. Naglasila je da je s Agencijom Fides sklopila ugovor o posredovanju koji su oni napisali, u kojem su joj jamčili da je zemljišno knjižna situacija čista, da nema nikakvih tereta niti prava trećih osoba na tom stanu, a što se tiče gospođe PĐ ona je bila svjesna da sama ulazi u kupovinu stana, bila je tada u dobi 27 godina, imala je kćer njenih godina, rekla joj je i da ide na operaciju štitnjače, pa joj je rekla da će ju čekati, rekla je i da će stan kupiti kreditom i da traži subvenciju APN, pa ju je pogodilo s ljudske strane da je znajući sve te činjenice svjesno joj tako neke podatke prešutjela. Vidjela je da je u ugovoru koji je sklopljen sa Zagrebačkom bankom bilo naznačeno da prodavatelj jamči da se ne vodi nikakav sudski postupak vezano uz tu nekretninu, a što je PĐ potpisala.

10. Svjedok ĐĐ naveo je da je bio asistent u Agenciji za prodaju nekretnine Fides nekretnine prije otprilike pet godina, time da je bio kao asistent prijavljen raditi dva sata dnevno, te je njegova zadaća kao asistenta bila samo da ode stranci koja je zainteresirana za kupnju nekretnine koju je njihova Agencija oglašavala na prodaju, pokazati tu nekretninu. Tako se sjeća da je Agencija oglašavala na prodaju jedan stan u [adresa] u [adresa], a zainteresirana za kupnju tog stana se prijavila stranka za koju zna da se zove BĐ. Inače, Agencija je oglašavala taj stan putem aplikacije Njuškalo. Dakle, samo je kada ga je BĐ nazvala interesirajući se za taj stan otišao s njom do tog stana da bi joj ga pokazao. Zna da je uvijek inzistirao pa tako i tada, da budu prisutni vlasnici, a tom prilikom kada je BĐ išla vidjeti taj stan, tamo su bili prisutni PĐ i gospodin J, kojem ne zna prezime. Samo ih je spojio, zna da je BĐ bila zainteresirana za kupnju stana, no nije bio, niti je sada ovlašteni agent, pa nije radio niti kupoprodajni ugovor, već je samo uputio stranke da to rješavaju s Agencijom, a tamo je taj posao preuzeo njegov nadređeni TĐ, koji je bio vlasnik Agencije. Potom koliko mu je poznato je došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora. Poznato mu je još kada je bila gotova ta kupoprodaja i kada je prošlo neko kraće vremensko razdoblje, misli dva mjeseca, da ga je nazvala BĐ i tada mu rekla da ju je netko tužio jer je kupila taj stan jer da neka treća osoba polaže pravo na isti. Na to ju je uputio neka se javi u Agenciju direktoru te su oni dalje potom preuzeli daljnju komunikaciju s BĐ vezano uz taj problem.

10.1. Na posebno pitanje optužbe naveo je da je optužena angažirala Agenciju za prodaju nekretnina Fides da posreduje u prodaji nekretnine. Ne razumije se u sve to skupa, sve je radio po uputama vlasnika firme, pa tako ne zna niti tko je bio vlasnik tog stana. Naime, putem e-komunikacije je izvadio izvadak iz zemljišnih knjiga za tu nekretninu, a zna da je za potrebe dizanja kredita u banci, jednom išao zajedno s BĐ podići ZK izvadak na sud u Novi Zagreb. Zna da je bilo i drugih zainteresiranih za kupnju stana, dovodio je troje ili četvero zainteresiranih, zna da je stan brzo prodan, u roku od neka dva mjeseca od kada je oglašen. Pričao je s optuženom o tom stanu, rečeno mu je da su oni vlasnici, a nikada mu PĐ nije ukazivala da bi išta bilo sporno vezano uz vlasništvo sa tim stanom. Na posebno pitanje punomoćnika naveo je da mu nije bilo poznato da bi postojala bilo kakva zabilježba spora na toj nekretnini. Nije mu poznato da li je išta o tome znao TĐ. Nakon što ga je BĐ obavijestila da postoji neki problem, odmah ju je uputio kod TĐ, te mu je poznato da su oni odmah tražili pravnu pomoć i išli kod odvjetnika. Direktor je bio taj koji je u to vrijeme bio zadužen provjeravati ZK stanje i dokumentaciju vezano uz nekretninu u prodaji kojoj Agencija posreduje. On je taj koji je dogovarao suradnju između potencijalnog kupca i Agencije, no on nije sačinjavao kupoprodajni ugovor, ne zna tko je to u Agenciji radio. Zna da su bili angažirani odvjetnici koji su to sastavljali. Na posebno pitanje braniteljice naveo je da je optuženu upoznao kada je došao napraviti izmjeru u taj stan za energetski certifikat pa mu je rekla da taj stan prodaju pa joj je ponudio da Agencija u tome posreduje. Jednom je išao s BĐ po ZK izvadak jer ona nije znala gdje se nalazi sud u Novom Zagrebu, pa su izvadili ZK izvadak za tu nekretninu pri čemu im je bio predan samo jedan list papira, zna da je bio A, B, C list, pogledao je isti i zna da je bilo upisano da je PĐ vlasnica nekretnine, a tek kasnije je saznao, i to kad je pokrenut već postupak, da postoje i povijesni listovi, no u to se ne razumije. I prije je radio već na prodaji nekih nekretnina te je i prethodno za nekretnine pribavljao ZK izvatke. Ne sjeća se koliko je dobio plaćeno za tu svoju uslugu, zna da je to bilo plaćano u nekom postotku od vrijednosti nekretnine, koliko se sjeća u to vrijeme bi ta usluga bila naplaćivana 1-1,5% vrijednosti nekretnine, no nije posve siguran. Koliko se sjeća taj iznos u konkretnom slučaju mu je platio prodavatelj. U široj praksi zna da su znali nekada i taj iznos naknade plaćati kupci, no ne sjeća se da li je u ovom konkretnom slučaju kupac platio tu proviziju. Nije nikada kontaktirao optuženu kada je saznao da postoji neki problem. Na dodatno pitanje punomoćnika naveo je da je naknadno vidio povijesni izvadak za tu nekretninu, zna da je dosta toga bilo pisano, ne sjeća se točno što je tamo bilo upisano. Kada mu je predočen ugovor o posredovanju za kupnju nekretnine od 21. lipnja 2017. naveo je da prepoznaje isti, a isti ugovor je s LĐ sklopio direktor Agencije TĐ. Razlog zbog kojih su prethodni kupci odustajali od kupnje tog stana je bila cijena, a jednima se stan nije dopao. Na dodatno pitanje punomoćnika naveo je da se ne sjeća da li je s BĐ vadio povijesni izvadak u zemljišnim knjigama.

11. Svjedokinja HĐ navela je da je prijateljica PĐ te joj je poznato da je ona imala problem vezano uz stan u [adresa], koji je kupila, a potom dalje prodala. Ne zna detalje spora pa tako ne zna niti točno s kime se ona spori, već je od nje čula da ju je netko tužio iz razloga što je izvršila prodaju tog stana. Poznato joj je da je ona kupila taj stan, zna da ga je i uređivala, bila je u više navrata u tom stanu, isto tako zna da je stan kupljen 2010. i da je tada bio u derutnom stanju, nije imao grijanja, prozori su bili u derutnom stanju, te je optužena morala mijenjati i pločice i podove, uređivati jer se u stanu nije moglo uopće živjeti.

11.1. Na poseban upit braniteljice odgovorila je da je PĐ morala obaviti kompletnu renovaciju stana pa je tako mijenjala prozore, uvela plinsko grijanje i obavila sve druge radove da bi se u stanu moglo stanovati. Na ime adaptacije potrošila je iznos od 20.000,00 eura, a to zna jer su o tome razgovarale, a i od nje je tražila da joj posudi određeni novčani iznos za adaptaciju stana, koji joj je posudila (4.000,00 ili 5.000,00 eura) i optužena je isti vratila. Navela je kako joj nije poznat razlog zbog kojeg je optužena prodavala taj stan. Na poseban upit punomoćnika ponovila je da je čula da se vodi neki spor protiv optužene vezano uz prodaju tog stana, no u to vrijeme se s njom nije puno družila jer se brinula o bolesnom suprugu, pa ne može reći koje godine je to bilo. Na poseban upit suca, odgovorila je da je njoj samo poznato da je optužena stan kupila 2010., potom ga je uređivala i to dosta dugo, potom se intenzivno više nisu družile, već su se znale povremeno čuti pa joj je tako rekla nakon što je adaptirala stan, da ga prodaje, a ne zna točno kada ga je prodala niti kome, no zna da su potom nastupile neke komplikacije vezano uz taj stan, no ne zna kakve su to komplikacije.

12. Svjedokinja VĐ, navela je, nakon što ju je optužena u smislu članka 285. stavak 2. ZKP-a oslobodila dužnosti čuvanja odvjetničke tajne, kako je gospođu PĐ počela zastupati negdje 2016. i to na način da je optužena došla u njenu kancelariju iz razloga jer joj je bio odobren djelomični upis nekretnine za stan [adresa], dok za drugu polovicu joj je još trebao biti odobren upis. Stoga je 2016. podnijela prijedlog za isto, no prijedlog je bio odbačen jer je nedostajao pravni slijed isprava o stjecanju, s time da je o istome bila vidljiva plomba, budući da se i svaki odbačaj bilježi u zemljišnim knjigama. Ponovno je 2017., a nakon što je od OGS-a pribavila rješenje o nasljeđivanju, podnijela prijedlog za upis te druge polovice te je istome udovoljeno te je isto uredno proknjiženo u zemljišnim knjigama. Nakon toga gospođa PĐ joj se javila da je dobila poziv za raspravu, s time da je ta rasprava već bila u tijeku te ju je molila da ju zastupa, s time da su tuženici u tom postupku bili i gospođa ŽĐ i gospođa PĐ te BĐ, a postupak se vodio radi brisanja upisa njihovih stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini te je sutkinja istome udovoljila, iako obitelj JĐ nikada nije bila upisana kao knjižni vlasnik za predmetnu nekretninu, a što predstavlja jedan pravni apsurd, no takva presuda je potvrđena. Tada su se radi navedenog obratili Europskom sudu te je isto u tijeku. Sukladno njenom mišljenju obitelj JĐ je mogla tužiti gospođu ŽĐ radi prijevare i zatajenja nasljednika. Gospođu PĐ zastupa u još dva parnična postupka s time da se jedan vodi zbog naknade štete gospođi BĐ te je isti u prekidu do okončanja ovog kaznenog postupka, a u drugome je gospođa PĐ tužila gospođu ŽĐ radi naknade štete, odnosno stjecanja bez osnove, te su oni gospođu BĐ pozvali da se priključi na njihovoj strani u svojstvu umješača, no ista je odbila, a mora i reći da obitelj JĐ ne dopušta da se izvrši trenutna procjena nekretnine radi potrebe tog parničnog postupka. Nakon što joj je predočeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Z-26573/11 od 20. lipnja 2016. pojasnila je da je pod brojem 62 navedeno da je stan upisan u pola dijela u korist NĐ, a u pola dijela u korist gospođe PĐ iz razloga jer se tada radilo u tom trenutku o nepravom etažiranju te upisano na taj način jer tada Gradsko-stambeno još nije raspolagalo rješenjima o nasljeđivanju koja su uslijedila njenom prijedlogu iz 2017., kada je iz arhive OGS-a pribavila rješenja o nasljeđivanju te je zato isto bilo navedeno kao pod 62, no isto nije značilo ništa drugo nego samo da još papirnata dokumentacija nije sređena. Pojasnila je da je u tom prijedlogu iz 2017. priložila dodatno rješenja o nasljeđivanju iz 1997. i 2003. te je na taj način kompletiran slijed stjecanja te je zato upis odobren nakon čega je proveden upis u zemljišnim knjigama na način da je PĐ tada u cijelosti, a ne u polovici upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Gospođa PĐ na temelju tog polovičnog upisa nije mogla zaključiti da bi postojao bilo kakav problem u načinu stjecanja nekretnine, odnosno kupnje od gospođe ŽĐ, već je isto samo značilo da nije postojao još slijed stjecanja, a što joj je riješila pribavom rješenja o nasljeđivanju. Kada je gospođa PĐ u tom parničnom postupku koji je trenutno u prekidu dobila opomenu pred tužbu za naknadu štete, nazvala je po uputi optužene punomoćnika oštećene, odvjetnika EĐ, i to je bilo negdje 2021., te mu je rekla da je gospođa PĐ spremna ustupiti svoju tražbinu gospođi BĐ, kao i da je spremna svjedočiti o svemu što zna i što se događalo, no oštećena je odbila takav njihov prijedlog, s time da je to sve bilo u telefonskom pozivu koji je ona uputila njezinom punomoćniku. Potvrdila je da je 2016. podnijela prijedlog u ime PĐ radi uknjižbe prava vlasništva, koji je odbačen isključivo iz razloga jer još nisu priležala rješenja o nasljeđivanju zbog čega nije bio vidljiv slijed stjecanja nekretnina. Sjetila se još da je u onom prvotnom parničnom postupku za brisanje upisa bila tužena i Zagrebačka banka koja se na temelju založnog prava uknjižila kao hipotekarni vjerovnik, što je također čudno, budući da su i gospođa PĐ i gospođa BĐ stekli nekretninu u dobroj vjeri.

12.1. Na poseban upit punomoćnika oštećene odgovorila je da nije izvršila uvid u arhivu zemljišnoknjižnog odjela, već samo u arhivu OGS-a vezano za ostavinski postupak. Jednako tako nije izvršila uvid niti u ručno vođenu knjigu za predmetnu nekretninu niti u povijesni izvadak, budući da njoj isto nije bilo potrebno, obzirom ju je gospođa PĐ ovlastila 2016. samo za uknjižbu predmetne nekretnine, a ne zna da li joj je tada rekla da se je već uključila kao umješač u postupak koji je obitelj NĐ vodila protiv ŽĐ, već je to naknadno saznala. Ne zna po kojoj cijeni je gospođa PĐ prodala stan gospođi BĐ. Gospođa PĐ je stekla nekretninu temeljem kupoprodajnog ugovora od gospođe ŽĐ, odnosno temeljem njenog nasljednog prava. Ne zna tko je zastupao gospođu PĐ u predmetu gdje je ona bila umješač gdje je obitelj NĐ tužila gospođu ŽĐ.

13. Svjedok ČĐ naveo je, nakon što ga je optužena u smislu članka 285. stavak 2. ZKP-a oslobodila dužnosti čuvanja odvjetničke tajne, da se njemu negdje 2015. javila gospođa PĐ, s time da je i prije istu zastupao, misli u parnicama imovinsko pravne prirode, te mu je navela da bi ju trebalo zastupati pred OGS Zagreb, a radilo se o obitelji NĐ iz [adresa], koja je tužila gospođu ŽĐ, a gospođa PĐ je od suda dobila informaciju da se može umiješati u tu parnicu, a sve jer je kupila jedan stan u [adresa]. Zna da je došlo do problema u vezi tog stana, jer je obitelj NĐ tvrdila da gospođa ŽĐ nije imala pravo nasljedstva iza pokojnog CĐ, to jest, došlo je do svojevrsne zavrzlame oko tog nasljedstva. Gospođi PĐ je objasnio s pravne strane što znači pozicija umješača, a kako je bio u kontaktu s odvjetnikom tužene ŽĐ, to mu je isti može reći „otvorio vidik“ da je pozicija obitelji CĐ u toj parnici jako klimava te da se radi o suspektnom nasljeđivanju. Gospođa PĐ je u tu parnicu ušla kao umješač te je on nju uglavnom pisano obavještavao o tom postupku, to jest, dostavljao joj je meritorne odluke te joj je prosljeđivao sve pozive, a posebno bi je obavještavao kada bi ista morala doći na sud, no tada je ona njega kontaktirala. Sjeća se da je prvi put sudac usvojio tužbeni zahtjev i da je on uložio žalbu na takvu presudu, koju je viši sud ukinuo, kao i od tužene, a da bi potom bila ponovno donesena ista presuda, koja je u konačnici postala pravomoćna. Gospođa PĐ je uredno njegovu poštu zaprimala, s time da zna da je tu odluku Županijskog suda, kojom je okončan postupak poslao istoj preporučeno, s time da se prvi puta vratila s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“ i to u prosincu 2017., kada je isto ponovio u siječnju 2018., no ponovno se vratilo neuručeno s istom napomenom. Ne sjeća se na koji način je on gospođu PĐ obavijestio o ranijim odlukama u postupku te ne zna da li je ista znala za prvotnu odluku te da li je znala da je on uložio žalbu, no sigurno je znala da je on žalbu uložio. U prosincu 2018. njega je kontaktirala optužena i to misli putem kolegice VĐ, a on joj je tada rekao da ne može doći do gospođe PĐ, a čini mu da je tada i preuzela spis i presudu. Pojasnio je da je prvo gospođi VĐ proslijedio upravo tu poštu koja se vratila neuručena gospođi PĐ, a nakon toga je kod njega došla gospođa PĐ i preuzela spis i presudu, s time da se radi u periodu od nekih tjedan dana od kada je kontaktirao s gospođom VĐ do kada je gospođa PĐ došla kod njega. Može reći da je gospođa PĐ znala da je postupak u tijeku te je znala da on poduzima pravne radnje u njeno ime, a ista mu je prvi put postala nedostupna putem pošte u prosincu 2017. Ponovio je da je on uglavnom s istom pisano komunicirao, a znali su se čuti samo prije nego što bi ona eventualno trebala pristupiti na sud, s time da je onda ona njega kontaktirala, a misli da se radilo o jednom ili dva puta.

13.1. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da se zbog proteka vremena ne sjeća da li je gospođa PĐ ikada za vrijeme te parnice pristupila na sud. Može reći da je on bio u uredu kod kolege R, a koji je zastupao tuženu ŽĐ i da su oni tamo razgledavali dokumentaciju vezanu uz nasljedstvo, a pregledom iste su utvrdili da je bilo različitih upisa, praznina u javnim ispravama te je shodno tome smatrao da će oni uspjeti u toj parnici, s time da mora reći da se je tada sjetio da nitko iz obitelji CĐ nije bio ispitan u toj parnici, jer su se oni bavili pravnim pitanjima u vezi isprava. Samim time, može reći da je on onda i gospođi PĐ rekao da oni dobro stoje u toj parnici. Ne zna da li je u to doba gospođa PĐ imala e-mail. Ponovio je da je ono što je siguran je da je gospođi PĐ poslao preporučeno konačnu odluku Županijskog suda u Zagrebu, dok misli da je sve prije toga išlo običnom poštom. Kada joj je slao tu zadnju končanu odluku višeg suda, on joj je u dopisu i napisao, a budući da je znao da otplaćuje kredit za taj stan, da mu se javi te da mu donese sve uplatnice koje je uplatila za taj stan. Još uvijek posjeduje te preporučene pošiljke u svojem spisu. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da sve njegove stranke znaju za odluke koje se donose u predmetima pa je tako i gospođa PĐ znala i za nepravomoćne odluke iz te parnice, no žalbe samostalno podnosi, jer mu je to dužnost kada je donesena negativna odluka za njegovu stranku. Gospođa PĐ je tako znala da je on podnio žalbu i na nepravomoćnu presudu. Sjetio se, osim što su pisano i telefonski komunicirali, da je optužena znala dolaziti i u njegov ured. Na upit da li je optužena znala da je podnio žalbu na presudu iz 2015., naveo je da se ne sjeća izričito, no misli da je znala, kao i sve njegove druge stranke. Na poseban upit punomoćnika oštećene rekao je da misli da je gospođa PĐ kada mu je došla u vezi miješanja u tu parnicu već kupila stan od gospođe ŽĐ, kao i da je bila u posjedu istog. U toj tužbi odvjetnica koja je zastupala obitelj CĐ stavila je zabilježbu spora na upis u zemljišne knjige, no on s gospođom PĐ o toj zabilježbi nije razgovarao. Nije imao saznanja da gospođa PĐ namjerava prodati predmetni stan te on istu nije zastupao u postupku u upisa prava vlasništva. Kada je optužena došla u njegov ured po spis, oni više o predmetu nisu razgovarali te joj on nije tumačio konačnu odluku. Na poseban upit braniteljice rekao je da ta zabilježba u gruntovnici nije odbijena, ona je po službenoj dužnosti upisana, odnosno, stajalo je u zemljišnim knjigama da se vodi predmetni spor te je svaka osoba to mogla vidjeti.

14. Iz pročitane materijalne dokumentacije vezane za utvrđivanje prava nasljeđivanja iza pokojnog CĐ te ovosudne pravomoćne presude K-1498/20 proizlazi da je osuđena ŽĐ kao stranka u postupku pred javnim bilježnikom dala lažan iskaz na temelju kojeg je donesena konačna odluka u tom postupku, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog CĐ, s time da je ista bila svjesna da ona nije jedina nasljednica i da pokojni CĐ ima polubraću i polusestru koji žive izvan Republike Hrvatske jer je o tome, imala saznanja na temelju provedenog postupka radi oduzimanja poslovne sposobnosti CĐ u kojem je pokojni CĐ iskazivao da osim sestrične ŽĐ ima i polubraću i polusestru, pa je iskazujući na način da osim nje kao nasljednice III. nasljednog reda, pokojni CĐ nema nasljednika II. nasljednog reda, svjesno i namjerno dala lažan iskaz na kojem je utemeljena konačna odluka u tom postupku, obzirom je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 17. studenog 2008.

15. Iz podneska umješača podnesenog Općinskom građanskom sudu po odvjetniku ČĐ iz 2010., proizlazi da je PĐ prijavila svoje miješanje na strani tužene ŽĐ u parnični postupak radi zaštite svojih pravnih interesa, a iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. ožujka 2010. proizlazi da je PĐ kupila predmetni stan od ŽĐ za iznos od 25.000,00 eura.

16. Iz ugovora o posredovanju za prodaju nekretnina od 21. lipnja 2017. sklopljenog između PĐ kao nalogodavca i Agencije za promet nekretninama Fides- nekretnine d.o.o. proizlazi da je PĐ iste angažirala za posredovanje pri prodaji predmetnog stana, s time da je u istom PĐ izjavila kako je predmetna nekretnina njezino isključivo vlasništvo, odnosno da je opunomoćena od strane svih vlasnika za kupoprodaju predmetne nekretnine, da je predmetna nekretnina raspoloživa za prodaju, da nije opterećena vanknjižnim ili skrivenim teretima niti pravima trećih osoba, da je nekretnina sukladna pozitivnim građevinskim propisima sa potrebnim rješenjima nadležnih tijela, te da garantira takvo stanje za cijelo vrijeme trajanja ovog ugovora.

17. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. listopada 2017. proizlazi da su PĐ i LĐ sklopile ugovor o kupoprodaju predmetnog stana za iznos od 55.000,00 eura, u kojem prodavatelj PĐ jamči da predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim upisanim ili neupisanim teretima u korist trećih osoba kojima se isključuje, umanjuje ili ograničava pravo vlasništva i posjeda prodavatelja u pogledu raspolaganja istim.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit, jasan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisala dogovorenu kupoprodaju s optuženom, kao i tijek događaja koji je prethodio kupnji stana kao i ponašanje optužene nakon što joj je rekla da je dobila tužbu od nasljednika. Iskaz oštećene je i suglasan s pročitanim materijalnim dokazima, kao i iskazima svjedoka, na temelju čega je nedvojbeno utvrđeno da je oštećena poduzela sve radnje kako bi provjerila pravno stanje oko samog stana prije kupnje istog, kao i da je stan kupila u dobroj vjeri.

19. Iskazi svjedoka također su prihvaćeni kao istiniti, životni i logični, s time da naravno svjedoci VĐ i ČĐ, kao punomoćnici oštećene iz parničnih postupaka ne mogu iskazivati u potpunosti nepristrano, obzirom su involvirani manje ili više u te postupke, s time da su parnični postupci još u tijeku, a svjedok ČĐ je potvrdio kako je optuženoj objasnio ulogu umješača, kako je znala i za nepravomoćne odluke iz parnice, kao i da je u njezino ime podnosio žalbe. Svjedokinja HĐ nema neposrednih saznanja ili saznanja relevantnih za ovaj kazneni postupak, već je samo svjedočila da je optužena uložila novac u renovaciju stana nakon što je isti kupila od ŽĐ. Uloga svjedoka ĐĐ je bila pokazivanje stana zainteresiranim kupcima, te je naveo kako se u postupak zemljišnih knjiga ne razumije, da je isto radila agencija, dok je on samo oštećenoj pokazao stan te s oštećenom išao po zemljišnoknjižni izvadak.

20. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

21. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optužene u dijelu da joj je ŽĐ pokazala rješenje o nasljeđivanju, odnosno da je pravna nasljednica te da ju je potom nazvala da je od strane nasljednika podnesena tužba protiv nje, a nakon čega se obratila odvjetniku. Jednako tako sud joj vjeruje da je stan uređivala i uložila novac u isti te da postojanje parnice oštećenoj nije spominjala, obzirom je taj dio obrane u suglasnosti s iskazom oštećene, svjedoka te materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio dio obrane optužene da nije imala informacije vezane za vođenje parničnog spora te da bi uspjeh nasljednika u parnici u konačnici mogao utjecati na njezino vlasništvo stana. Taj dio iskaza sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom svjedoka VĐ i ČĐ, kao i pročitanom materijalnom dokumentacijom. Prije svega ovakva obrana optužene je krajnje neuvjerljiva i nevjerodostojna jer nije životno ni logično da bi netko od 2010. davao svoj novac odvjetnicima na ime zastupanja u parničnom postupku, a da onda ne bi znao što se u tom postupku događa, a umiješao se na strani tužene osobe. Optužena je imala čak dva odvjetnika koji su ju zastupali u vezi predmetnog stana, tako da i ako joj jedan ne bi rekao da može spor i izgubiti, drugi je to zacijelo barem spomenuo kao varijantu. Ono što je ključno za predmetni postupak je okolnost da je optužena iznoseći obranu potvrdila da je znala za postojanje spora, a što onda potvrđuje postojanje prijevarne namjere kada je oštećenoj 2017., znači nakon što je već bila donesena nepravomoćna presuda u korist nasljednika, prodala stan, očito se želeći riješiti stana, prije donošenja pravomoćne presude u korist nasljednika.

22. Dakle, iako optužena osporava da bi u konkretnoj prodaji stana s oštećenom postupala s inkriminiranom prijevarnom namjerom, neistinito joj predočavajući da je stan njezino isključivo vlasništvo na koje nitko drugi ne polaže pravo, svjesna da tome nije tako jer da isti na kraju može izgubiti u korist nasljednika, a sve kako bi sebi osigurala znatnu imovinsku korist, sud njezinu obranu nije mogao prihvatiti, budući da je suprotna izvedenim dokazima, te je imajući na umu upravo sve navedeno obrana ocijenjena konstrukcijom kojom optužena pokušava otkloniti kaznenopravnu odgovornost za učinjeno. Optužena je sudu nastojala prezentirati kako nije imala nikakvih saznanja o parničnim postupcima i kako joj ništa nije bilo jasno, no činjenica da je imala dva punomoćnika govore suprotno, obzirom je krajnje neuvjerljivo da uz tu svu pravnu pomoć istih ne bi dobila relevantne informacije u pogledu stvarnog stanja stvari glede predmetnog stana i njezinih opcija ukoliko nasljednici uspiju u parnici. Valja još napomenuti kako za predmetni kazneni postupak nije od važnosti da li je postojala zabilježba spora u povijesnom izvatku i da li ju je oštećena vidjela, obzirom je presudno da li je optužena postupala s prijevarnom namjerom u trenutku prodaje stana, kada je garantirala da sa stanom nema pravnih problema, a za što je utvrđeno da je itekako bila svjesna da se spor s nasljednicima vodi, a oštećena je angažirala agenciju koja joj je također kao i optužena garantirala da je stan u isključivom vlasništvu optužene te da nitko drugi na stan ne polaže pravo. Nakon svega nameće se zaključak da je optužena kada je shvatila da joj je ŽĐ prodala stan kojeg je stekla davanjem lažnog iskaza, odlučila stan prodati dalje, a kako bi se riješila istog ukoliko nasljednici uspiju u parnici, te iz kojeg razloga je onda stan i prodala ovdje oštećenoj. Na opisani način optužena je tako ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ-a, obzirom je prodala stan oštećenoj BĐ iako je znala da se vodi spor oko stana, a prodajom je pribavila znatnu imovinsku korist, čime je onda ispunjena i tražena zakonska pretpostavka iz stavka 2. navedenog članka.

23. Pri tome je optužena postupala s izravnom namjerom jer je bila svjesna svog djela te je htjela radnju počinjenja djela kao svoju. Optužena je bio svjesna da oštećenoj lažno prikazuje da je stan isključivo njezin i da sa stanom nema nikakvih pravnih problema, te je bio svjesna da oštećenu na takav način dovodi u zabludu kako bi joj oštećena povjerovala i kako bi ju na taj način navela da postupi na svoju štetu kupnjom takvog stana, a upravo je to i htjela kako bi sebi pribavila znatnu protupravnu imovinsku korist.

24. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ-a za koje je oglašena krivim.

25. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

25.1. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio korektno držanje pred sudom, spremnost da nadoknadi oštećenoj imovinskopravni zahtjev, kao i kaznenu neosuđivanost prije predmetnog postupka. Otegotno je cijenjena kaznena osuđivanost u jednom navratu nakon počinjenja djela za kazneno djelo prikrivanja.

26. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optužene, odnosno da je ista kazneno djelo počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećenoj, kao i činjenica da je oštećena morala iseliti iz stana s malim djetetom, te da za isti još uvijek otplaćuje kredit, a stan je kupila u dobroj vjeri. Sud je imao na umu i da ipak postoji vjerojatnost da je optužena također kupila predmetni stan u dobroj vjeri te da je uložila novac u isti, međutim isto ju nikako ne opravdava u počinjenju djela, no ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

26.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj isplati iznos od 55.000,00 eura, koji rok sud smatra primjerenim visini štete te proteku roka od kada je djelo počinjeno. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja do počinjenja predmetnog kaznenog djela nije osuđivana, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije pa stoga sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda s posebnom obvezom postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom s posebnom obvezom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. U prilog navedenom govori i činjenica da je optužena kao osoba zrelije dobi svjesna i spremna namiriti štetu koju je prouzrokovala oštećenoj te da je bila spremna oštećenoj prepustiti iznos koji bi trebala dobiti od ŽĐ, odnosno da poduzima radnje kako bi isto ostvarila, što dodatno ukazuje da je ipak shvatila posljedice svog ponašanja. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće biti izvršena ukoliko u tom roku ne počini novo kazneno djelo i ako popravi štetu oštećenoj, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

27. Optužena je upozorena sukladno članku 58. stavak 5. KZ-a da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko predmetna u roku koji joj je određen pravomoćnom presudom ne izvršiti u potpunosti ili većoj mjeri određenu joj posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ-a.

28. Oštećenoj je obzirom na utvrđeno dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 55.000,00 eura, te je optuženoj naloženo isplatiti naprijed navedeni iznos oštećenoj, dok je s ostatkom istog oštećena upućena u parnični postupak.

29. Iako je optužena proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela, sud ju je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, obzirom je predmetna umirovljenica s mirovinom od 258,00 eura bez imovine, a i obvezana je na plaćanje predmetnog dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj, tako da po ocjeni suda trenutno nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Zagrebu 19. rujna 2024.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-3205/20

2. optuženoj PĐ, [adresa]

3. braniteljici optužene, odvjetnici Jadranki Sloković

4. punomoćniku oštećene, odvjetniku EĐ

5. oštećenoj BĐ, [adresa]