Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-202/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja S. zgrade S. V. 226, P., S. V. 226, zastupanog po M. stan d.o.o., U. I. B.-M. 31, OIB: …, svi zastupani po punomoćniku A. C., odvjetniku iz O. društva C. i partneri d.o.o. iz Z., I. 5, protiv tuženika A. d.d. iz Z., M. ulica 14, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-1096/2023-6 od dana 6. ožujka 2024. godine, dana 19. rujna 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-1096/2023-6 od dana 6. ožujka 2024. godine na način da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovnog broja: Ovrv-1890/2022 od 24. veljače 2023. godine, donijeto po javnom bilježniku G. B. H. iz Z., P. 13, u kojem je naloženo tuženiku A. d.d. iz Z., M. ulica 14, OIB: …, isplatiti tužitelju, S. zgrade S. V. 226, P., S. V. 226, zastupanim po M. stan d.o.o., U. I. B.-M. 31, OIB: …, u roku od osam dana iznos od 579,57 eura (slovima: petsto sedamdeset devet eura i pedeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose:

- 52,69 eura od 21.01.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.02.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.03.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.04.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.05.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.06.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.07.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.08.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.09.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.10.2022. godine do isplate,

- 52,69 eura od 21.11.2022. godine do isplate,

s tim da stope kamate od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine, teku po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Zbog preinake prvostupanjske presude mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 456,54 eura (u koji je uključen i trošak žalbenog postupka).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1890/2022 od 24. veljače 2023. godine, donesen po javnom bilježniku G. B. H. iz Z., P. 13, u kojem je naloženo tuženiku A. d.d. iz Z., M. ulica 14, OIB: …, isplatiti tužiteljima, S. zgrade S. V. 226, P., S. V. 226, zastupanih po M. stan d.o.o., U. I. B.-M. 31, OIB: …, iznos od 579,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od 52,69 eura po dospijeću svakog, u razdoblju od siječnja 2022. godine do studenog 2022. godine, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,84 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se ista odbije kao neosnovana i pobijana presuda potvrdi u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom sporu, s obzirom na vrijednost predmeta spora, primjenjuju se pravila u sporu male vrijednosti, te je odredbom članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona.

6. Nisu u pravu tužitelji kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti su žalbenim navodima – da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, doveli u sumnju zakonitost pobijane presude.

7. Međutim, s pravom tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je platni nalog ukinuo i time odbio tužbeni zahtjev tužitelja, S. zgrade na adresi S. V. 226 P., odnosno P., koji od tuženika kao suvlasnika (vlasnika stana u zgradi) zahtijevaju naplatu neplaćene pričuve za cijelu 2016. godinu.

8. Prema razlozima pobijane presude, u postupku je utvrđeno:

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za z.k.ul. 3591 k.o. 324230 P. i rješenja Općinskog suda u Puli poslovnog broja: Z-11626/2021 proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi na području P., a ne P., pa da tuženik nije suvlasnik zgrade u P., već u P., na adresi S. V. 226,

- da se potraživanje odnosi na iznos mjesečne obveze plaćanja pričuve u razdoblju od siječnja 2022. do studenog 2022. godine za nekretninu koja u naravi čini apartman oznake SJ7, površine 105,86 m2, koji se nalazi u zgradi na adresi S. V. 226 u P.,

- da je iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog 12. studenog 2020. godine između prodavatelja P. d.o.o. iz Z. i tuženika razvidno da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine kao i ostalih apartmana u istoj zgradi, da je primopredaja predmetnog apartmana kao i ostalih šest stanova u posjed tuženiku izvršena 10. prosinca 2020. godine, a uknjižba vlasništva na apartmanu SJ7 provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Puli poslovnog broja: Z-11626/2021 od 7. srpnja 2021. godine,

- da iz Međuvlasničkog ugovora uz prilog II koji predstavlja odluku suvlasnika o izboru upravitelja i predstavnika suvlasnika proizlazi da je M. K. kao zastupnik investitora P. d.o.o. potpisala isto dana 30. lipnja 2021. godine i da je u tom trenutku u zemljišnim knjigama bio upisan P. d.o.o. kao investitor i bivši vlasnik, međutim, da je predmetna nekretnina već tada bila prodana tuženiku, jer je bila isplaćena kupoprodajna cijena i ista je predana u posjed tuženiku koji je započeo sa izvršavanjem svojih vlasničkih prava.

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljima nedostaje aktivna legitimacija jer da tuženik nije suvlasnik zgrade u P., već u P., a osim toga, da se tužitelji ne mogu pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer da im je bilo poznato da su predmetne nekretnine prodane i predane tuženiku u posjed, a kako tuženik kao većinski vlasnik (sedam stanova 8186/10000 suvlasničkog dijela) u vrijeme sklapanja Međuvlasničkog ugovora (30.6.2021.) nije potpisao tzv. potpisnu listu koju je zaprimio elektroničkom poštom 18. prosinca 2020. godine, koja zapravo predstavlja odluku suvlasnika o izboru upravitelja, da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju, slijedom čega je ukinuo platni nalog u cijelosti.

10. Međutim, pitanje točne oznake administrativne jedinice P., kod nesporne adrese S. V. 226, ne dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja suvlasnika stambene zgrade zastupanih po upravitelju kod utvrđene činjenice da se na toj adresi (ali na području P.) doista nalazi objekt u suvlasništvu stranaka (za koji je sklopljen Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u P. S. V. 2. od 30. lipnja 2021. godine), te kada je nesporno da tuženik u utuženom razdoblju nije izvršio svoju obvezu kao pretpostavljeni vlasnik i posjednik stana u zgradi na adresi S. V. 226, te platio pričuvu u utuženom razdoblju, a što je predmetom potraživanja koje u visini nije ni sporno, to je pogrešno prvostupanjski sud ukinuo platni nalog i time tužbeni zahtjev odbio, jer na obvezu tuženika da u zajedničku pričuvu, dakle sebi i drugim suvlasnicima zgrade vrši uplate, nije od utjecaja način na koji je izabran upravitelj zgrade.

11. Naime, obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve proizlazi iz članka 85. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) i na tu obvezu nije od utjecaja način na koji je izabran upravitelj zgrade, odnosno, i u situaciji da je upravitelj i izabran na način protivan zakonu, to ne oslobađa tuženika obveze plaćanja zajedničke pričuve, jer tuženik tu zakonom propisanu obvezu ne plaća upravitelju zgrade, već na zajednički račun suvlasnika zgrade i njihova je namjenski vezana zajednička imovina (i tužitelja i tuženika) namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, pa kako je nesporno da je predmetom zahtjeva tužitelja prema tuženiku plaćanje neplaćene pričuve, po stavu ovog suda na tu obvezu nije i ne može biti od utjecaja eventualna činjenica da upravitelj zgrade koji u ovom postupku u ime suvlasnika zgrade i za njihov račun zahtijeva naplatu neplaćene pričuve nije izabran natpolovičnom većinom suvlasnika zgrade.

12. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog stava pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog i time odbio tužbeni zahtjev tužitelja, koji putem upravitelja zgrade, osnovano od tuženika kao suvlasnika zahtijevaju naplatu neplaćene pričuve za utuženi period nespornog posjedovanja nekretnine uz vršenje svih vlasničkih ovlasti, to je žalbu tužitelja zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava kao osnovanu valjalo uvažiti (članak 373. točka 3. ZPP) i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno točkom I. izreke ove presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, te kod preinake prvostupanjske presude ovaj sud je odlučio o troškovima cijelog postupka

14. Tužitelji su zatražili naknadu troška i specificirali trošak ovršnog postupka – prijedloga za ovrhu i trošak javnog bilježnika u zajednički iskazanom iznosu od 119,44 eura, odnosno sa PDV od 25% u iznosu od 148,75 eura, pa je temeljem članka 155. ZPP tužiteljima priznat trošak javnobilježničke naknade od 24,88 eura (članak 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku – „Narodne novine„ broj 9/21 i dr.), te u granicama zahtjeva za te radnje, preostalih 123,87 eura za trošak sastava prijedloga za ovrhu (koji bi prema Tbr. 11. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarifa), iznosio 125,00 eura, nadalje, tužiteljima je priznat trošak zastupanja na ročištu 23. siječnja 2024. godine u iznosu od 100,00 eura sa PDV od 25%, u iznosu od 25,00 eura, dakle iznos od 125,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tbr. 46. i Tbr. 50. Tarife), trošak pristojbe presude u iznosu od 26,54 eura (Tar.br. 2. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23), te trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura – koji se sastoji od troška sastava žalbe 125,00 eura sa PDV od 25% u iznosu od 31,25 eura (Tbr. 5. točka 1., Tbr 46. i Tbr. 50.Tarife), slijedom čega ukupan trošak dosuđen tužiteljima na teret tuženika iznosi 456,54 eura.

U Šibeniku, 19. rujna 2024. godine

S U D A C

Maja Skorić v.r.