Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1352/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. i., Područni ured u O., Ispostava u V., V., …, OIB:…, protiv I. ovršenika T. M. j.d.o.o. za prijevoz i usluge, I., …, OIB:… i II. ovršenika D. S. iz I., …, OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku H. P., odvjetniku u V., …, odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodom prijenosa, odlučujući o žalbi I. i II. ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-1068/2024-5 od 19. kolovoza 2024., dana 19. rujna 2024.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba I. i II. ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-1068/2024-5 od 19. kolovoza 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je kao nedopušten prijedlog I. i II. ovršenika za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju prekršajnog naloga D. i., Područnog ureda u O., Ispostave u V., klasa: UP/I-116-02/24-01/212, urbroj: 443-02-01-19-24-10 od 13. lipnja 2024. (točka I. izreke). Također, odbačen je kao nedopušten i prijedlog I. i II. ovršenika za odgodom prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju istog prekršajnog naloga (točka II. izreke), a odbijen je kao neosnovan i zahtjev I. i II. ovršenika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.000,00 eura (točka III. izreke).
2. Protiv rješenja žalbu su podnijeli I. i II. ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu iz kojeg proizlazi da predlaže da se žalba I. i II. ovršenika odbije kao neosnovana
4. Žalba je osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrdio je da je ovršenik dana 30. srpnja 2024. podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koja se provodi temeljem prekršajnog naloga D. i. klasa: UP/I-116-02/24- 01/212, urbroj: 443-02-01-19-24-10 od 13. lipnja 2024. Također, utvrdio je da su ovršenici dana 31. srpnja 2024. u odnosu na isti postupak izravne naplate podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe: Na kraju, utvrdio je da se postupak izravne naplate ne vodi na temelju isprava određenih u čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ).
6. Na temelju takvih utvrđenja, kao i pravnog shvaćanja da se u slučaju izvršenja prekršajnih odluka ne radi o postupku izravne naplate, već da je pravna zaštita osigurana u okviru prekršajnog postupka, sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 209. st. 1., čl. 210. st. 1. i čl. 65. OZ prijedlog I. i II ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedlog za odgodom prijenosa odbacio.
7. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna, te je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbe čl. 209. st. 1. OZ i čl. 210. st. 1. OZ, te posljedično tome i odredbu čl. 65. OZ. Naime, nije sporno da je postupak pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva pred Financijskom agencijom iniciran nalogom D. i. od 25 srpnja 2024. kojeg je D. i. podnio temeljem čl. 152. st. 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje. PZ).
8. Odredbom čl. 152. st. 3. PZ propisano je da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.
Stavkom 4. istog članka propisano je da će, ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijeti tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu.
9. Dakle, sukladno čl. 152. st. 4. PZ u slučaju ako osuđena osoba ne plati novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka, kao što je ovdje slučaj, tijelo koje je donijelo pravomoćnu odluku podnosi nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđene osobe sukladno posebnom zakonu. Posebni zakon o kojem govori odredba čl. 152. st. 4. PZ je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20 – dalje: ZPONS), kojim je uređena provedba ovrhe na novčanim sredstvima (čl. 1. ZPONS).
10. Odredbom čl. 3. toč. 1. ZPONS propisano je da je osnova za plaćanje, između ostalog, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku.
11. Odredbom čl. 4. st. 4. ZPONS propisano je da se, ako odredbama ZPONS nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.
12. Dakle, sukladno čl. 4. st. 4. ZPONS, na postupak kojim se provodi nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku koji predstavlja osnovu za plaćanje (čl. 3. toč. 1. ZPONS) na odgovarajući način se primjenjuju zakoni koji uređuju ovršni postupak, što u konkretnom slučaju znači da se na takav postupak primjenjuju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24). To nadalje znači i da postupak koji se provodi temeljem naloga za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ predstavlja ovršni postupak u kojem postupku ovršeniku, sukladno čl. 18. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 – dalje. Ustav), mora biti osigurano pravo na žalbu odnosno pravo na djelotvornu pravnu zaštitu.
13. Nalog za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ provodi se na način da se isti dostavlja Financijskoj agenciji, te se u tom postupku ne donosi rješenje o ovrsi protiv kojeg bi bilo dopušteno izjavljivanje žalbe. Iz navedenog proizlazi da postupak koji Financijska agencija provodi na osnovi naloga za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ po svojoj pravnoj prirodi predstavlja postupak izravne naplate iz čl. 209. OZ, pa kako je u takvom postupku potrebno da ovršenik ima pravnu zaštitu, to u takvom postupku ovršenik može podnositi pravna sredstva iz čl. 210. OZ.
14. Dakle, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ovršenik u postupku koji je pokrenut pred Financijskom agencijom temeljem naloga za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ ne može podnositi pravna sredstva iz čl. 210. OZ (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-101/2023-14 održanoj 4. prosinca 2023., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-353/2023 od 9. siječnja 2024.).
15. Sud prvog stupnja je dakle, pogrešno primijenio odredbe čl. 209. st. 1. OZ i čl. 210. st. 1. OZ, te odredbu čl. 65. OZ, kada je prijedloge ovršenika odbio. Navedeno postupanje utjecalo je na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, tako da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 209. st. 1., čl. 210. st. 1., čl. 65. i čl. 21. st. 1. OZ.
16. Uz navedeno, potrebno je navesti da je sud prvog stupnja pobijano rješenje donio u odnosu na ovrhovoditelja D. i., iako su ovršenici i u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnijetom 30. srpnja 2024. (str.1-2 spisa), i u prijedlogu za odgodom prijenosa (nazvanim prijedlogom za odgodu ovrhe) podnijetom 31. srpnja 2024.(str. 16 spisa), kao ovrhovoditelja naznačili Republiku Hrvatsku. Doduše, ovršenici su u predmetnim prijedlozima iza naziva Republike Hrvatske naznačili i D. i., ali u slučaju kada je u prijedlogu ili tužbi kao stranka naznačena Republika Hrvatska te uz istodobno uz nju pobliže naznačena njena ustrojstvena jedinica ili tijelo državne uprave (ministarstvo i sl.) potrebno je smatrati da je kao stranka naznačena Republika Hrvatska.
17. Državni inspektorat, sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23) i čl. 4. toč. 4. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave ("Narodne novine", br. 85/20, 21/23, 57/24) je državna upravna organizacija, te je kao takav, sukladno čl. 4. st. 2. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", br. 66/19, 155/23), tijelo državne uprave. Kao državna upravna organizacija i tijelo državne uprave D. i. nema pravnu osobnost, te ne može biti stranka u postupku u smislu čl. 77. st. 1. ZPP jer nema svojstvo pravne osobe (istovrsno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-228/2017 od 18. svibnja 2021., t. 18.). Stoga je donošenjem pobijanog rješenja u odnosu na osobu koja nema stranačku sposobnost sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu I. i II. ovršenika, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će najprije prijedlog I. i II. ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa i prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu radi očitovanja. Nakon toga odlučiti će o prijedlozima ovršenika imajući pritom u vidu i pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. rujna 2024.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.