Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-572/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice A. Ž. iz R. B. i H., T., zastupane po punomoćnici A. I., odvjetnici u S., protiv protustranke A. Ž. iz R., OIB: …, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj R1- 66/2023-12 od 4. ožujka 2024., 19. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažava te se pobijano rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj R1-66/2023-12 od 4. ožujka 2024.:

- preinačava u dijelu u kojem je rješenje o izvršenju Općinskog suda u Tuzli poslovni broj 32 0 I 028476 16 I 2 od 28. travnja 2016. priznato u dijelu u kojem je ovrha određena na pokretninama koje bi se mogle zateći i na području Republike Hrvatske, tako da se u navedenom dijelu prijedlog za priznanje navedenog rješenja o izvršenju odbija,

- priznaje u preostalom dijelu, u kojem je rješenje o izvršenju Općinskog suda u Tuzli poslovni broj 32 0 I 028476 16 I 2 od 28. travnja 2016. priznato u dijelu u kojem je ovrha određena na plaći protustranke, te na pokretninama koje se ne nalaze na području Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je priznata strana sudska odluka, i to rješenje o izvršenju Republike Bosne i Hercegovine, Općinskog suda u Tuzli poslovni broj 32 0 I 028476 16 I 2 od 28. travnja 2016.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi protustranka. U bitnome navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje u izvršnom postupku u kojem je doneseno navedeno rješenje o izvršenju, i to zbog toga što mu prije donošenja rješenja o izvršenju nije dostavljen prijedlog za izvršenje, kako bi se na isti mogao očitovati.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljica u bitnome navodi da se temeljem Zakona o izvršenju Federacije Bosne i Hercegovine, postupak izvršenja vodi po načelu formalnog legaliteta, kao i ovršni postupak u Republici Hrvatskoj, da stoga prijedlog za izvršenje nije niti trebao biti dostavljen ovdje protustranci, već da je on dopustivost izvršenja mogao osporavati prigovorom protiv rješenja o izvršenju.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Žalbene tvrdnje protustranke nisu osnovane. Ovo ne samo iz prethodno navedenih razloga, koje predlagateljica iznosi u odgovoru na žalbu, već i stoga što u prvostupanjskom postupku protustranka niti ne navodi da mu sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju predmetnog rješenja o izvršenju nije omogućeno iz razloga koje iznosi u žalbi. Navodi naime da mu je sudjelovanje u navedenom postupku onemogućeno zbog toga što mu nije dostavljeno rješenje o izvršenju, koji prigovor je prvostupanjski sud otklonio nakon što je diplomatskim putem provjerio da mu je navedeno rješenje uredno dostavljeno u Republiku Hrvatsku diplomatskim putem.

6. Međutim, preispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je predmetno rješenje o izvršenju suda Republike Bosne i Hercegovine priznao u cijelosti, i to iz slijedećih razloga.

7. Navedenim rješenjem o izvršenju je na temelju presude Općinskog suda u Tuzli poslovni broj P-330/2002 i sudske nagodbe Općinskog suda u Tuzli poslovni broj 32 o p 022774 09 p od 1. rujna 2010., radi namirenja novčane tražbine na ime neisplaćenih mjesečnih obroka uzdržavanja, određena prisilna naplata na ½ plaće koju protustranka prima kod poslodavca „A. c.“ d.o.o. T., kao i popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari protustranke koje se nalaze na naznačenoj adresi protustranke (ulica I. M., T.), ili na nekom drugom mjestu u njegovom vlasništvu.

8. Priznavši u cijelosti navedeno rješenje o izvršenju, prvostupanjski je sud priznao i onaj njegov dio kojim je namirenje novčane tražbine određeno i na onim pokretninama protustranke koje se (moguće) nalaze na području Republike Hrvatske.

9. Prije svega treba reći da se na prava stranaka u ovom postupku primjenjuje Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17., 67/23.). Dakle, ne primjenjuje se Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 88/01.), kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud. Člankom 57. stavkom 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu je propisano da je sud Republike Hrvatske isključivo nadležan za određivanje i provođenje ovrhe koja se odnosi na osobe ili imovinu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, dok je člankom 69. stavkom 1. istog Zakona propisano da će sud Republike Hrvatske odbiti priznanje strane sudske odluke ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske. Stoga nije osnovan zahtjev za priznanje navedenog rješenja o izvršenju u dijelu koji se odnosi na namirenje novčane tražbine pljenidbom i prodajom pokretnina protustranke koje se nalaze na području Republike Hrvatske, budući da je za ovrhu na navedenoj imovini protustranke isključivo nadležan sud Republike Hrvatske. Stoga je u navedenom dijelu prvostupanjsko rješenje preinačeno odbijanjem prijedloga za priznanje strane sudske odluke.

10. Dakle, ako je predmetnim prijedlogom za priznanje strane sudske odluke predlagateljica namjeravala omogućiti si namirenje navedene novčane tražbine iz vrijednosti imovine protustranke koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, tada postupak prisilne naplate ima pokrenuti u Republici Hrvatskoj, uz prethodno ishođenje priznanja presude i sudske nagodbe na temelju kojih je ishodila navedeno rješenje o izvršenju Općinskog suda u Tuzli. Koji je mogući drugi opravdani interes predlagateljice za pokretanje ovog postupka, ne može se zaključiti. Međutim, kako na postojanje takvog interesa ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, a imajući u vidu razloge iznesene u točki 5. ovog obrazloženja, žalba protustranke je odbijena te je pobijano rješenje potvrđeno u preostalom dijelu.

Bjelovar, 19. rujna 2024.

Sudac

Vladimir Ferenčević v. r.