Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1086/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice F. S., OIB …, iz T., zastupane po punomoćniku N. G., odvjetniku iz Odvjetničkom društvu G. i p. j.t.d. iz Z., protiv ovršenika M. V., OIB …, iz S. I., zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-765/2023-6 od 7. kolovoza 2023., dana 19. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-765/2023-6 od 7. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi povodom prijedloga za promjenom predmeta ovrhe određena je ovrha na nekretnini ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 5.406,86 EUR/40.738,00 kn i troškova ovršnog postupka sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu i dopunu žalbe podnio je ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da isto ukinu i prijedlog za ovrhu odbace, uz naknadu troškova žalbi.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, uz naknadu troškova toga odgovora.

5. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o privremenoj pljenidbi koje je donio Općinski sud u Varaždinu, pod poslovnim brojem Ovr-4670/09 od 28.12.2009., na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-17/04 od 20.2.2004., određena privremena pljenidba novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 40.738,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima parničnog i ovršnog postupka po svim računima i štetnim ulozima ovršenika, a rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-4670/09 od 17. veljače 2015. određena je ovrha radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 kn i iznosu od 1.250,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pljenidbom i prijenosom novčane tražbine po svim novčanim sredstvima i računima ovršenika.

7. Povodom novoga prijedloga za promjenu predmeta ovrhe od 3. travnja 2023. prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje o ovrsi od 3. travnja 2023. na temelju iste pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 17/04 od 20.2.2004., koja u smislu odredbe čl. 21. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine,“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 – dalje: OZ) predstavlja valjanu ovršnu ispravu.

8. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga i pretpostavki iz čl. 48. st. 5. OZ, te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe.

7. Suprotno navodima žalbe, ovrhovoditelj je dostavio sudu potvrdu Financijske agencije od 24.5.2023. o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje na dan izdavanja potvrde temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te sukladno odredbi čl. 5. st. 3. i 4. OZ predložio novi predmet ovrhe. Kako iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica prvo pokrenula izvansudsku ovrhu po svim računima ovršenika, koja je bila bezuspješna zbog nedostatka priliva novčanih sredstava na račune ovršenika, što i sam ovršenik navodi u žalbi tvrdeći da je plaću primao u inozemstvu gdje radi, zbog čega se ovrha nije mogla provesti sukladno čl. 5. st. 3. OZ, to su neutemeljeni navodi žalitelja da je prijedlog za promjenu predmeta ovrhe trebalo odbaciti.

8. Niti pozivanje žalitelja na odredbi čl. 80.b OZ nije osnovano, jer je čl. 15. Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 73/17-dalje: ZID OZ/17) ova zakonska odredba o posebnim uvjetima određivanja ovrhe na nekretnini dodana iza čl. 80.a OZ („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje: OZ/12), time da je odredbom čl. 44. st. 1. ZID OZ/17 propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ZID OZ/17 (stupio na snagu 2. kolovoza 2017.) dovršiti primjenom odredbi OZ/12.

9. Kako je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu u ovom postupku podnesen 17. prosinca 2009., to je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe mjerodavne odredbe OZ/96. Nema stoga mjesta primjeni odredbe čl. 80.b. st. 1. OZ na koju se poziva žalitelj, jer se ta zakonska odredba ne primjenjuje u ovršnom postupku u kojem je prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini podnesen prije nego što je navedena odredba stupila na snagu, da bi potom, prijedlogom za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, koji je podnesen nakon stupanja na snagu navedene zakonske odredbe bio podnesen prijedlog za ovrhu na nekretnini (pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-459/2022-2 od 14. veljače 2023.).

10. Stoga opširni žalbeni navodi ovršenika u kojima se poziva na odredbu čl. 80.b OZ nisu osnovani, niti su od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

11. Ovršenik u žalbi tvrdi da mu je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedini dom u kojemu stanuje, što sadržajno predstavlja prigovor prava na dom u smislu čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija).

12. Prema pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III- 2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom budući da se pokretanjem ovršnog postupka suprotstavlja pravo ovršenika na dom pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, koje pravo je, također, zaštićeno čl. 1. Protokola 3. Konvencije.

13. Zaštita prava na dom prema Ustavu i Konvenciji daje pravo na pristup dom, korištenje doma i njegovo mirno uživanje. No, isto tako navedena prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način, te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. EKZLJP-a, odnosno na ovršeniku.

14. Kako je ovrha određena na vinogradu i kući za odmor u V., u …, upisanoj u zk. ul. 2502 k.o. S. I., na zk.č.br. 2959 površine 749 m2, koja svakako ne predstavlja nečiji dom, to u nedostatku te temeljne pretpostavke u odnosu na navedenu nekretninu ovršenik ne može s uspjehom isticati prigovor prava na dom i time osporavati osnovanost prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini, koja je određena radi namirenja tražbine iz ovršne isprave koju predstavlja sudska odluka.

15. Žalbeni navodi kojima žalitelj prigovara visini potraživanja i tijeku zateznih kamata predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 48. st. 1. toč. 9. OZ o kojemu odlučuje prvostupanjski sud, koji je žalitelja iz toga žalbenog razloga (premda je pogrešno primijenio identičnu odredbu čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ/12) i uputio u parnicu rješenjem od 29.2.2024., sukladno čl. 48. st. 3. OZ. Istim rješenjem odlučeno je i o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 19. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

17. Odbijen je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. rujna 2024.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.