REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3267/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika VULT d.o.o. Zagreb, Ulica Slavka Čora 27, OIB 57060604216, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe i bez održavanja rasprave Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/2024-3 od 7. lipnja 2024., 19. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/2024-3 od 7. lipnja 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv presude bez održavanja rasprave Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/2024-3 od 7. lipnja 2024. u odnosu na točku II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe i bez održavanja rasprave Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-34/2024-3 od 7. lipnja 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.986,35 eura sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku 15 dana, dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži plaćanje zateznih kamata na iznos glavnice od 2.986,35 eura od 16. lipnja 2023. do 18. srpnja 2023.

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog „svih zakonom dopuštenih razloga, a napose bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“. U žalbi navodi kako mu tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu nikada nije dostavljena, te da ne postoje zakonske pretpostavke za donošenje pobijane presude, zato što je prvostupanjski sud mogao utvrditi da tuženik protiv tužitelja vodi postupak radi ispravka upisa u zemljišne knjige nakon što je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora na temelju odredbe članka 17. stavka 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnog dijela nekretnina (etažnog vlasništva), zatim da na temelju priloženih isprava prvostupanjski sud nikako nije mogao utvrditi da je tuženik neposredni posjednik poslovnog prostora, te da je nejasno zašto bi tuženik bio dužan platiti tužitelju nepripadnu korist u visini zakupnine koja se plaća za poslovni prostor na temelju Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske. S obzirom da o svemu tome prvostupanjski sud nije dao valjane ili valjano obrazložene razloge, predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se mogla donijeti presuda, za donošenje presude zbog ogluhe, kao i presude bez održavanja rasprave potrebno je ispunjenje još i nekih posebnih pretpostavki.

7. Prema odredbi članka 331.b stavka 1. točaka 1. do 4. ZPP-a sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda i ako je udovoljeno slijedećim uvjetima: da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Prema odredbi članka 333.a stavka 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

9. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je u odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen kao osnovan donesena presuda zbog ogluhe, a u odnosu na onaj dio kojim je tužbeni zahtjev odbijen donesena presuda bez održavanja rasprave.

10. Tuženik nema pravni interes za pobijanje presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen (članak 358. stavak 3. ZPP-a), pa je njegova žalba protiv tog dijela ove presude sadržanog u točki II. izreke odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a.

11. Prema tome u ovom žalbenom postupku bilo je potrebno ispitati samo pravilnost i zakonitost presude zbog ogluhe kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen.

12. Iz podataka u spisu razvidno je da se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe iz članka 186.a ZPP-a.

13. Pogrešno žalitelj tvrdi da dostava tužbe s pozivom za davanje odgovora na tužbu u njegov siguran elektronički poštanski pretinac putem informacijskog sustava znači da mu ta pismena nikada nisu valjano uručena. Prema odredbi članka 143.d ZPP-a takva dostava smatra se osobnom dostavom, a člankom 133. stavkom 5. ZPP-a propisano je da se dostava pravnim osobama obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

14. Iz podataka u e-Spisu razvidno je da je dostava obavljena tako da je sud putem informacijskog sustava 6. ožujka 2024. poslao tuženiku u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac tužbu s pozivom za davanje odgovora na tužbu, a kako primatelj nije preuzeo to pismeno, u skladu s odredbom članka 143.c stavka 5. ZPP-a smatra se da je dostava obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac. Informacijski sustav je u skladu s navedenim izdao potvrdu o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena. Informativnu poruku o dostavi pismena iz stavka 3. članka 143.c ZPP-a informacijski sustav poslao je na adresu elektroničke pošte tuženika ([email protected]) upisane u sudski registar. Prema tome, prvostupanjski sud je u svemu postupio na propisani način, pa su neosnovane tvrdnje tuženika da mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni.

15. Budući da tuženik nije u roku koji mu je sud odredio podnio odgovor na tužbu time je ispunjena prva zakonska pretpostavka za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b ZPP-a.

16. Neosnovano žalitelj tvrdi da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Ne radi se ni o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati.

17. Naime, tužitelj se u tužbi poziva na činjenicu da je vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade u Zagrebu, u ulici Tina Ujevića 7, površine 46,60 m2, koji je tuženik bespravno koristio od 15. ožujka 2022. do 15. lipnja 2023. i time stekao korist u visini naknade za korištenje poslovnih prostora koju je obračunao prema Odluci o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske (Klasa: 372-01/18-01/134, Ur.broj: 539-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018.) i Zaključku Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeno glasilo Grada Zagreba 6/16, 11/16 i 13/17), tako da iznosi 199,09 eura mjesečno odnosno ukupno 2.986,35 eura za razdoblje bespravnog korištenja.

18. Iz tih činjenica proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja da mu tuženik nadoknadi koristi koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme posjedovanja nekretnine u vlasništvu tužitelja, pa sud nije trebao izvoditi dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Ovo zbog toga što se presuda zbog ogluhe zasniva na stajalištu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat dostavljanjem tužbe. Zato prilikom donošenja presude zbog ogluhe nije potrebno utvrđivati činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 331.b stavak 2. u svezi s člankom. 3. stavak 3. ZPP-a). Dovoljno je da te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate (točka 3. članka 331.b stavak 1. ZPP-a). U ovom slučaju činjenica da je tuženik bespravno koristio poslovni prostor u vlasništvu tužitelja, nije u suprotnosti s dokazima na koje se tužitelj poziva, a ni s činjenicama koje su općepoznate.

19. Zaključno treba dodati da žalitelj neosnovano ukazuje na činjenice koje je prvostupanjski sud, po njegovom mišljenju, trebao utvrditi (riječ je o načinu na koji je tužitelj stekao pravo vlasništva poslovnog prostora, pitanju je li tuženik u relevantnom razdoblju bio posredni ili neposredni posjednik, te kako se treba utvrđivati visina nepripadne koristi) jer se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a). Također žalitelj neosnovano tvrdi kako presuda nema valjanih razloga o tim činjenicama, jer se prema odredbi članka 338. stavka 5. ZPP-a u obrazloženju presude zbog odluke iznose samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.

20. Na temelju navedenog proizlazi da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj tvrdnjom da te pretpostavke nisu bile ispunjene. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti

21. Zato je na temelju odredbe članka 368. ZPP-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u točki I. njene izreke.

Zagreb, 19. rujna 2024.

Sudac

Lenka Ćorić

Broj zapisa: 9-3086c-9df84

Kontrolni broj: 0e55a-5f8b7-e2076

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.