Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-258/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijana Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje KZ/11) odlučujući o žalbi opt. D. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 31. srpnja 2024., broj K- 315/2024-4, u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. D. B. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku od 31. srpnja 2024., broj K- 315/2024-4 optuženi D. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, pa mu je na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen izvršava u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a dio kazne zatvora također u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. D. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja dana 23. travnja 2024. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11 od opt. D. B. oduzeti su mobilni telefon marke X. R. 13c", IMEI brojeva - IMEI1: … i IMEI2: …, sa pripadajućom SIM karticom nepoznatog operatera i pozivnog broja, ispisana brojevima … …, mobilni telefon marke i modela „S. G. A.“, serijskog broja: …, IMEI brojeva- IMEI1: … i IMEI2: …, memorijska kartica (SD) marke „K.“ kapaciteta 32 GB i mobilni telefon marke „H. U. … life“, IMEI broja: … s pripadajućom sim karticom pozivnog broja …, koji predmeti su privremeno oduzeti od okrivljenika D. B. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU, PP, broj: …, serijski broj: … od 23. travnja 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20. i 80/22.-dalje u tekstu: ZKP/08) opt. D. B. oslobođen je u cijelosti plaćanja obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se opt. D. B., po braniteljici K. S. K., odvjetnici u G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i donese odluku ''sukladno odredbama čl. 483., odnosno 486. Zakona o kaznenom postupku''.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika D. B. nije osnovana.

6. Iako u uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te žalbene osnove ne obrazlaže, a iz obrazloženja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni i oduzimanja predmeta.

7. Povodom podnesene žalbe optuženika, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik D. B. tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti utvrđene na njegovoj strani, primjereno ponašanje pred sudom, izraženo iskreno žaljenje i kajanje te potpuno priznanje počinjenja djela za koje se tereti čime je doprinio efikasnosti postupka, pobude iz kojih je počinio kazneno djelo za koje se tereti – teške financijske i obiteljske prilike (smrt oca iza kojeg je ostala majka s malim primanjima te krediti za otplaćivanje), izražena svijest o učinjenom, koje olakotne okolnosti po stajalištu obrane opravdavaju izricanje ne djelomične, već potpune uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude, ali s kraćom kaznom zatvora koju treba izvršavati.

8.1. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio olakotnim priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenja istog, mlađu životnu dob optuženika, a kao otegotnu okolnost društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela, kojim se omogućava ilegalnim migrantima nedozvoljeno kretati se bez kontrole po teritoriju Republike Hrvatske. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu i okolnost da je stupanj krivnje kod optuženika maksimalan, jer je bio ubrojiv i postupao s izravnom namjerom, kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od jedne godine i deset mjeseci te uz primjenu čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11 izricanjem djelomične uvjetne osude na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od jedne godine i deset mjeseci izvršava u trajanju od 11 mjeseci, a dio kazne također u trajanju od 11 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo, u konkretnom slučaju je primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati na optuženika, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, poglavito predmetno kazneno djelo, čija počinjenja su u stalnom porastu obzirom na stalni pritisak ilegalnih migranata na granice Republike Hrvatske, te da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži dostatnu društvenu osudu za djelo koje je optuženik počinio, a njom će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava. I ovaj drugostupanjski sud, obzirom na utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, uključujući i pobudu koju je optuženik naveo u svojoj obrani za počinjenje predmetnog kaznenog djela (loše – teške njegove i njegove obitelji financijske prilike), zaključuje da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela.

8.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

9. Žaleći se zbog odluke prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta od optuženika na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11, konkretno mobilnog telefona S. G. A.“, serijskog broja: …, IMEI brojeva - IMEI1: … i IMEI2: … i memorijske kartice (SD) marke „K.“ kapaciteta 32 GB, u žalbi se navodi da mu je taj mobilni uređaj, kao što je naveo u svojoj obrani, služio isključivo za ''slušanje muzike'', pa kako u predmetnom uređaju SIM kartice s brojem, isti se nije mogao ni uporabiti, zbog čega nije bilo razloga za oduzimanje i tog mobilnog aparata.

9.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, optuženik u svojim obranama i to prilikom ispitivanja pred policijskim službenikom u smislu čl. 208.a ZKP/08, pred državnim odvjetnikom i na raspravi, nikada nije kazao da mu je taj mobilni uređaj koji je bez SIM kartice i broja služio isključivo za ''slušanje muzike''. Uostalom, bez obzira što predmetni mobilni uređaj je bio bez SIM kartice, isti se može spojiti putem Wi-Fi-a na drugi mobilni uređaj koji ima pristup internetu i koristiti se za komunikaciju putem Internet računa.

9.2. Iz tih razloga nije osnovana žalba zbog odluke prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11, konkretno naprijed navedenog mobilnog uređaja.

10. Slijedom naprijed navedenog žalbu optuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 19. rujna 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac, v.r.