Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-125/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČE i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog ČE i optuženog KE podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-Us- 20/2016. od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ČE i optuženog KE kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-Us-20/2016. od 24. travnja 2024. na temelju članka 431. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) odbijen je prijedlog branitelja optuženog ČE, ŽE, odvjetnika u [adresa] i branitelja optuženog KE, Damira Primorca, odvjetnika u Splitu da se kao nezakoniti dokazi iz spisa izdvoje dokazi utemeljeni na nalozima suca istrage Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem I Kir-Us-28/07. i to tonski i video zapis razgovora između ČE i OE u [obrt] od **.**.2007., snimka video nadzora [obrt] od 28. studenoga 2007. u 14:32:45; 14:32:55 i 15:02:11 sati, snimke video nadzora ulaska ČE u [obrt] od 28. studenoga 2007., razgovori između ĐE i SE od 20. prosinca 2007. u 14:43:37; 14:48:18 i 15:06:34 sati te od 24. prosinca 2007. u 9:33:21 sati, ostvareni telefonski kontakt ČE i JE od 23. studenoga 2007. u 10:24:11 sati, ostvareni telefonski kontakt ČE i GE od 23. studenoga 2007. u 11:33:09 sati, ostvareni telefonski kontakt ČE i KE od 26. studenoga 2007. u 9:31:02 sati, ostvareni telefonski kontakti ĐE od 26. studenoga 2007. u 9:34:43 sati i 10:26:04 sati, ostvareni telefonski kontakt ČE od 27. studenoga 2007. u 15:50:05 sati, ostvareni telefonski kontakt ČE od 28. studenoga 2007. u 12:00:17 sati, ostvareni telefonski kontakt JE od 3. prosinca 2007. u 11:29:10 sati, ostvareni telefonski kontakt ČE od 3. prosinca 2007. u 14:22:54 sati, razgovor između ĐE i LE od 17. srpnja 2007. u 11:13:42 sati, razgovor između ČE i ĐE od 20. srpnja 2007. u 10:33:27 sati, razgovori između ĐE i KE od 31. kolovoza 2007. u 12:15:31 i 18:44:36 sati te od 9. listopada 2007. u 12:30:56 sati, razgovor između TE i ČE od 19. lipnja 2007. u 16:40:03 sati, razgovori između ĐE i KE od 12. srpnja 2007. u 20:40:59 sati te od 19. srpnja 2007. u 14:32:35 sati i 18:39:32 sati, razgovor između ĐE i ČE od 20. srpnja 2007. u 10:33:27 sati, razgovor između KE i ĐE od 27. srpnja 2007. u 11:33:14 sati, razgovor između KE i NN muške osobe po imenu Č od 10. kolovoza 2007. u 19:10:19 sati, razgovor između KE i IE od 13. kolovoza 2007. u 10:02:34 sati, razgovor između KE i NN osobe od 14. kolovoza 2007. u 11:50:11 sati, razgovor između KE i TE od 17. kolovoza 2007. u 10:22:08 sati, razgovor između KE i ČE od 23. kolovoza 2007. u 11:39:59 sati, razgovor između KE i TE od 23. kolovoza 2007. u 15:04:43 sati, razgovor između ĐE i RE od 31. kolovoza 2007. u 12:11:45 sati, razgovori između ĐE i KE od 31. kolovoza 2007. u 12:15:31 i 18:44:36 sati, razgovor između KE i NN muške osobe od 3. rujna 2007. u 11:49:03 sati, razgovor između KE i ČE od 5. rujna 2007. u 15:07:33 sati, razgovor između ĐE i KE od 5. rujna 2007. u 20:15:58 sati, razgovor između ĐE i RE od 6. rujna 2007. u 09:38:09 sati, razgovor između ĐE i KE od 21. rujna 2007. u 10:49:37 sati, razgovor između KE i NN osobe iz TD Konel od 21. rujna 2007. u 20:20:45 sati, razgovori između ČE i TE od 26. rujna 2007. u 17:59:51 sati te od 27. rujna 2007. u 9:27:14 sati, razgovor između KE i HE **.**.2007. u 10:11:03 sati, razgovor između KE i IE od 5. listopada 2007. u 11:33:40 sati, razgovor između KE i RE od 5. listopada 2007. u 11:37:23 sati, razgovor između ĐE i RE od 5. listopada 2007. u 12:12:00 sati, razgovori između ĐE i KE od 5. listopada 2007. g. u 12:46:49 sati i 13:11:40 sati, razgovor između ĐE i TE od 5. listopada 2007. u 13:28:41 sati, razgovor između ĐE i ČE od 5. listopada 2007. u 13:35:00 sati, razgovor između ĐE i TE od 8. listopada 2007. u 10:23:36 sati, razgovori između ĐE i KE od 9. listopada 2007. u 12:30:59 sati te od 10. listopada 2007. u 08:58:01, u 9:01:43 sati i 12:15:04 sati, razgovor između KE i TE od 13. listopada 2007. u 13:31:52 sati, razgovor između ČE i TE od 16. listopada 2007. u 15:35:34 sati, razgovor između KE i TE od 23. listopada 2007. u 14:13:30 sati, razgovor između ĐE i KE od 12. studenoga 2007. u 20:52:45 sati, razgovor između ČE i TE od 16. studenoga 2007. u 9:06:20 sati, razgovor između ĐE i LE od 17. srpnja 2007. u 11:32:42 sati, razgovor između ĐE i KE od 26. srpnja 2007. u 11:04:54 sati, razgovori između ĐE i ČE od 27. srpnja 2007. u 9:11:37 sati te od 30. srpnja 2007. u 12:13:18 sati, razgovori između ĐE i NN ženske osobe imenom K od 30. srpnja 2007. u 12:14:27 sati i 12:16:51 sati, razgovori između ĐE i ČE od 30. srpnja 2007. u 12:16:51 sati i 12:23:23 sati, razgovor između ĐE i EE od 30. srpnja 2007. u 12:41:08 sati, razgovor između ĐE i ČE od 24. kolovoza 2007. u 12:44:28 sati, razgovori između KE i CE od 29. kolovoza 2007. u 10:21:52 sati te od 30. kolovoza 2007. u 9:18:06 sati, razgovor između ĐE i ČE od 30. kolovoza 2007. u 12:00:50 sati, razgovor između KE i FE od 30. kolovoza 2007. u 12:07:34 sati, razgovor između KE i ZE od 30. kolovoza 2007. u 12:13:08 sati, razgovor između ĐE i ČE od 30. kolovoza 2007. u 13:56:16 sati, razgovori između ĐE i KE od 31. kolovoza 2007. u 18:44:36 sati te od 4. rujna 2007. u 9:39:43 sati, razgovor između KE i NN muške osobe imenom DE od 4. rujna 2007. u 9:47:46 sati, razgovor između ĐE i ČE od 4. rujna 2007. u 9:48:49 sati, razgovor između ĐE i LE od 4. rujna 2007. u 10:02:42 sati, razgovor između ĐE i KE od 5. rujna 2007. u 15:04:03 sati, razgovori između ĐE i EE od 5. rujna 2007. u 15:08:21 sati i u 15:42:09 sati, razgovor između ĐE i LE od 7. rujna 2007. u 12:11:21 sati, razgovori između ĐE i CE od 7. rujna 2007. u 12:16:37 sati te od 8. rujna 2007. u 11:54:59 sati, razgovor između KE i ČE od 10. rujna 2007. u 12:17:54 sati, razgovor između ĐE i ČE od 17. rujna 2007. u 15:38:10 sati, razgovor između ĐE i LE od 18. rujna 2007. u 16:48:27 sati, razgovori između ĐE i EE od 25. rujna 2007. u 9:13:53 sati i 9:16:42 sati, razgovor između ĐE i ČE od 25. rujna 2007. u 9:15:47 sati, razgovor između ĐE i LE od 27. rujna 2007. u 11:44:40 sati, razgovori između ĐE i ČE od 28. rujna 2007. u 13:43:45 sati, od 1. listopada 2007. u 8:31:37 sati, od 2. listopada 2007. u 13:39:06 sati te od 3. listopada 2007. u 11:12:50 sati i 11:29:10 sati, razgovori između ČE i LE od 3. listopada 2007. u 19:50:17 sati te od 9. listopada 2007. u 9:20:24 sati, razgovori između ĐE i CE od 9. listopada 2007. u 11:02:49 sati te od 10. listopada 2007. u 11:05:12 sati, razgovor između ČE i ME od 10. listopada 2007. u 11:14:09 sati, razgovor između ĐE i NN muške osobe imenom Ž od 10. listopada 2007. u 18:58:24 sati, razgovor između ĐE i KE od 29. listopada 2007. u 12:00:39 sati, razgovor između ĐE i KE od 10. srpnja 2007. u 9:03:39 sati, razgovori između KE i ŠE od 17. kolovoza 2007. u 9:38.26 sati te od 21. kolovoza 2007. u 16:33:05 sati i 16:47:05 sati, razgovor između KE i DE od 22. kolovoza 2007. u 22:33:14 sati, razgovor između KE i ĐE od 27. kolovoza 2007. u 11:40:47 sati, razgovor između KE i ZE od 29. kolovoza 2007. u 17:27:51 sati, razgovor između ĐE i KE od 31. kolovoza 2007. u 18:44:36 sati, razgovor između KE i NN muške osobe imenom O **.**.2007. u 12:37:42 sati, razgovori između ĐE i ČE od 24. rujna 2007. u 7:53:26 sati te od 25. rujna 2007. u 8:53:07 sati, razgovor između KE i RE od 1. listopada 2007. u 14:32:27 sati, razgovor između KE i NN muške osobe od 2. listopada 2007. u 10:02:32 sati, razgovor između ĐE i ČE od 2. listopada 2007. u 13:39:06 sati, razgovori između ČE i GE od 3. listopada 2007. u 9:47:35 sati, 11:11:11 sati i 12:06:16 sati, razgovor između ĐE i ČE od 3. listopada 2007. u 11:12:50 sati, razgovori između ČE i GE od 4. listopada 2007. u 10:46:23 sati, 10:48:59 sati, 12:12:13 sati i 13:26:35 sati, SMS poruke koje je GE uputila ČE dana **.**.2007. u 10:51:10 sati i 13:07:14 sati, razgovor između KE i GE od 4. listopada 2007. u 17:38:15 sati, razgovor između KE i ZE od 5. listopada 2007. u 8:55:09 sati, razgovor između ĐE i ČE od 5. listopada 2007. u 11:36:11 sati, razgovor između ČE i GE od 5. listopada 2007. u 14:07:54 sati, razgovor između KE i ZE od 8. listopada 2007. u 9:19:24 sati, razgovor između ĐE i KE od 10. listopada 2007. u 10:51:42 sati, razgovor između ČE i GE **.**.2007. u 11:12:27 sati, razgovori između KE i ZE od 10. listopada 2007. u 10:36:17 i 16:02:37 sati, razgovor između KE i GE **.**.2007. u 10:49:42 sati i razgovor između ČE i GE od 26. listopada 2007. u 11:21:04 sati.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli optuženi ČE, po branitelju, odvjetniku ŽE i optuženi KE osobno te po branitelju, odvjetniku dr.sc. Damiru Primorcu. Žalbe optuženog KE su sadržajno istovjetne pa će se razmatrati kao jedinstvena žalba.

2.1. Optuženi ČE žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, te iz spisa kao nezakoniti izdvoje svi dokazi pribavljeni posebnim izvidnim mjerama, označeni u izreci tog rješenja i pod točkom 4. dokaznih prijedloga iz podnesene optužnice, tonski i videozapis razgovora između optuženog ČE i svjedoka OE od 3. prosinca 2007. te sve snimke nadziranih razgovora ili rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Optuženi KE žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje te iz spisa izdvoji sve dokaze utemeljene na nalozima suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj I Kir-Us-28/07. i to dokaze koji su točno precizirani u izreci predmetnog rješenja, podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Iako kao žalbenu osnovu ističe bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi ČE iste ne konkretizira, dok optuženi KE ističe da je prvostupanjski sud u izreci i obrazloženju pobijanog rješenja propustio naznačiti datume donošenja naloga suca istrage iz kojih su proizašli dokazi čije se izdvajanje iz spisa predlaže, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da su izreka i obrazloženje pobijanog rješenja potpuno razumljivi te je potpuno jasno o izdvajanju kojih dokaza je prvostupanjski sud odlučivao, s naznakom točnog datuma i vremena snimaka i telefonskih kontakata pa činjenica što u izreci, uz naznaku poslovnog broja predmeta Kir-Us-28/07., u kojem su izdavani nalozi za provođenje posebnih dokaznih radnji, nisu posebno navedeni i datumi izdavanja samih naloga iz tog predmeta, ne čini rješenje nerazumljivim i ono se da ispitati, tim više što su u obrazloženju navedeni datumi izdavanja naloga, tako da protivno navodima žalbe optuženog KE, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Također, niti ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja oba optuženika ističu da nalozi suca istrage iz predmeta Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us- 28/07. nisu dostatno i valjano obrazloženi jer ne sadrže ocjenu osnova sumnje da bi osobe protiv kojih se traži izdavanje naloga počinile kaznena djela iz članka 347. KZ/97. i druga, kao i razloge o tome zašto se izvidi kaznenih djela ne mogu provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće. Time je prema žaliteljima došlo do povrede ustavnih prava iz članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje Ustav) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, iz članka 36. stavka 1. Ustava na slobodu i tajnost svih oblika općenja te konvencijskih prava iz članka 6. i članka 8. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., dalje Konvencija).

6.1. Pritom se optuženi ČE poziva na standarde postavljene presudama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Dragojević protiv Hrvatske, Matanović protiv Hrvatske i Pejkić protiv Hrvatske te na, nakon ukidne odluke broj I Kž-Us- 62/2014. od 24. svibnja 2016., revidirano stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u više odluka (I Kž-Us-116/2017-4 od 5. rujna 2017. i druge), o tome da su dokazi pribavljeni na temelju manjkavo obrazloženih naloga istražnog suca rezultat povrede članka 8. Konvencije. Također, oba optuženika ističu da obveza obrazlaganja naloga proizlazi i iz odredbi članka 47. stavka 2. i članka 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.) u kom smislu se optuženi ČE poziva na presudu Suda Europske unije (dalje: SEU) od 13. lipnja 2024., HYA i drugi II, C-229/23, ECLI:EU:C:2024:505.

6.2. Protivno žalbenim navodima optuženika, ispravno prvostupanjski sud ne nalazi postojanje manjkavosti i nedostataka u nalozima suca istrage u predmetu broj Kir-Us- 28/27. o određivanju posebnih dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, a da bi zbog toga navedeni nalozi bili nezakoniti.

6.3. U predmetnim nalozima suca istrage, navedeni su svi razlozi za njihova izdavanja, kako to propisuju odredbe članka 180. i članka 182. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 58/02., 143/02., 178/04. i 115/06., dalje: ZKP/97.). No, iako su razlozi za izdavanje naloga i osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela navedeni ukratko i bez opširnijeg i detaljnijeg elaboriranja, svi su dani na potpuno jasan i nedvosmislen način, te su dostatno i valjano obrazloženi, uz prihvaćanje svih navoda iz podnesenih zahtjeva državnog odvjetnika i priloga koji su uz te zahtjeve dostavljeni. Iz predmetnih naloga suca istrage jasno proizlazi da je sudac istrage imao relevantne podatke na temelju kojih je nalozima određivao primjenu posebnih mjera. Isti je nakon analize sadržaja zahtjeva za izdavanje naloga i priloga koji su dostavljeni uz te zahtjeve, ocijenio te zahtjeve osnovanima, u potpunosti prihvatio razloge za njihovo izdavanje te u obrazloženju rješenja citirao dijelove zahtjeva i dokumentacije na kojoj se zahtjevi temelje.

6.4. Nadalje, prema recentnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci I Kž-Us-1/2022. od 2. veljače 2023., koji je utemeljen na presudi SEU-a od 16. veljače 2023., HYA i drugi I, EU:C:2023:102, obveza obrazlaganja odobrenja posebnih dokaznih radnji prisluškivanja telefonskih razgovora nije povrijeđena kada se odluka temelji na detaljnom i temeljitom zahtjevu nadležnog kaznenog tijela i kada se razlozi za odobrenje mogu lako i nedvosmisleno izvesti iz usporednog čitanja zahtjeva i odobrenja. U predmetu HYA i drugi I, SEU se referirao u tom pravcu i na praksu ESLJP-a (uključujući i predmet Dragojević protiv Hrvatske na kojem u žalbi inzistiraju žalitelji):

„...navođenje razloga, čak i ako su sažeti, predstavlja ključno jamstvo protiv zloporabnog nadzora jer samo takvo navođenje omogućuje da se osigura da je sud pravilno ispitao zahtjev za odobrenje i podnesene dokaze te da je stvarno provjerio je li zatraženi nadzor opravdano i proporcionalno zadiranje u ostvarivanje prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog člankom 8. EKLJP-a. Međutim, Europski sud za ljudska prava je priznao, u pogledu dviju presuda Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud), da nepostojanje individualiziranih razloga ne može automatski dovesti do zaključka da sud koji je izdao odobrenje nije pravilno ispitao zahtjev (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP-a od 11. siječnja 2022., Ekimdzhiev i dr. protiv Bugarske, CE:ECHR:2022:0111JUD007007812, t. 313. i 314. i navedenu sudsku praksu).

64. Valja još pojasniti da presuda ESLJP-a od 15. siječnja 2015., Dragojević protiv Hrvatske (CE:ECHR:2015:0115JUD006895511), koju navodi sud koji je uputio zahtjev, ne može dovesti u pitanje razmatranja iznesena u točkama 58. do 61. ove presude. Naime, kako bi došao do zaključka da je povrijeđen članak 8. EKLJP-a, Europski sud za ljudska prava u toj presudi od 15. siječnja 2015. nije ispitao može li osoba o kojoj je riječ usporednim čitanjem odluka o odobrenju i zahtjeva za nadzor razumjeti razloge koje je iznio istražni sudac, nego o zasebnom pitanju mogućnosti naknadnog ispravljanja nepostojanja ili nedostatnosti obrazloženja odluka o odobrenju.“

6.5. Protivno stavu žalitelja ČE, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, SEU presudom HYA i drugi II nije odstupio od tumačenja iz presude HYA i drugi I, jer je već u prvoj presudi imao na umu odredbe nacionalnog (bugarskog) prava o obrazlaganju naloga (vidi npr. točka 47. HYA i drugi I). U presudi HYA i drugi II, SEU je samo pojasnio da takav nacionalni (bugarski) propis nije ni na koji način protivan pravu Unije, ali niti jednom riječju nije naveo kako bi zbog toga nacionalna praksa, prema kojoj nalozi za provođenje tajnih mjera koji ne sadržavaju individualizirane razloge, a koji su izdani na temelju obrazloženog i temeljitog zahtjeva nadležnog tijela, bila protivna pravu Unije, ako se precizni razlozi zbog kojih je sud smatrao da izdavanje naloga u skladu sa zakonom mogu lako i nedvosmisleno izvesti iz usporednog čitanja naloga i zahtjeva za njegovo odobrenje, što je suština presude HYA i drugi I. 6.6 Stoga, suprotno navodima optuženika, nema govora o izostanku valjanih i dostatnih razloga za njihovo izdavanje, što bi rezultiralo nezakonitošću dokaza proizašlih iz tako izdanih i obrazloženih naloga u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

7. Nadalje, nije u pravu optuženi ČE kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju sasvim neutemeljeno odlučio i o snimci video nadzora ulaska ČE u hotel "Palace" od 28. studenog 2007. iako optuženici drže taj dokaz zakonitim i nisu predložili njegovo izdvajanje iz spisa jer nije pribavljen na temelju provedenih posebnih izvidnih mjera naloženih nalozima suca istrage. Naime, optuženi ČE zanemaruje da je protiv njega nalogom suca istrage broj I Kir-Us-28/2007. od 13. studenog 2007. produljena, između ostalog, posebna mjera tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta iz članka 180. stavak 1. točka 3. ZKP/97., a kako obrana nije jasno konkretizirala izdvajanje kojih snimaka pribavljenih na temelju naloga suca istrage I Kir-Us-28/2007. od 13. studenog 2007. predlaže, prvostupanjski sud je opravdano odlučivao i o zakonitosti navedene snimke za što je iznio razloge u točki 26. obrazloženja pobijanog rješenja.

8. Oba optuženika ističu da tonski i video zapis razgovora između ČE i OE u hotelu "[obrt]" od 3. prosinca 2007. godine predstavlja nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. jer je prigodom tog razgovora OE, kao pouzdanik, optuženog ČE neuspješno poticao na izvršenje kaznenog djela primanja mita i time postupao protivno članku 180. stavku 5. ZKP/97. Zbog toga je i prema članku 182. stavku 6. ZKP/97. riječ o nezakonitom dokazu. Pritom optuženici ne konkretiziraju koje bi točno riječi ili radnje pouzdanika predstavljale poticanje.

8.1. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je nakon pregleda i preslušavanja spornog video i tonskog zapisa pravilno zaključio da iz istih ne proizlazi da bi OE kao pouzdanik poticao optuženog ČE na počinjenje kaznenog djela zbog čega se ne radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. točki 2. i 3. ZKP/08.

8.2. Pritom valja imati na umu da ESLJP u predmetu Matanović protiv Hrvatske br. 2742/12. od 4. travnja 2017. u kojem je podnositelj tvrdio da ga je policijski pouzdanik poticao da uzme mito, nije našao povredu članka 6. stavka 1. Konvencije te je ocijenio kvalitetu zakona u pogledu odredbi o poticanju kod posebnih dokaznih radnji odgovarajućom. Ocjenjujući razloge poduzete radnje ESLJP zaključuje da pouzdanik nije djelovao kao službenik države niti je radio za tijela kaznenog progona po njihovim uputama ili pod njihovom kontrolom, nego su ga tijela kaznenog progona uputila da posluži kao pouzdanik nakon što je prijavio korumpirane ponude podnositelja. ESLJP je ocijenio da je podnositelj u potpunosti kontrolirao korupciju i da nije niti prijavio policiji nuđenje mita prije ključnog sastanka pa u takvim okolnostima ocjenjuje da su se tijela kaznenog progona „pridružila“ kriminalnoj aktivnosti, a ne da su je potaknula.

9. Drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode optuženog KE kojima se upustio u problematiziranje pretpostavki za konvalidaciju nezakonitih dokaza iz članka 10. stavka 3. ZKP/08. s obzirom da ta odredba dolazi u primjenu samo ako prvostupanjski sud smatra da su dokazi pribavljeni povredom iz stavka 2. točke 2. toga članka ZKP/08., a što ovdje nije bio slučaj pa su takvi žalbeni navodi promašeni.

10. Slijedom svega navedenog, kako navodima žalbi utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić