- 1 -              III Kr 130/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 130/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 249. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08.; dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđene D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. prosinca 2021. broj K-8/2021-77 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 16. svibnja 2023. broj I Kž-78/2022-9, u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. prosinca 2021. broj K-8/2021-77 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 16. svibnja 2023. broj I Kž-78/2022-9, pod točkom I. izreke, I. K. i D. K., proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. stavka 1. KZ/97. Pod točkom II. izreke I. K. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. stavka 1. KZ/97. te kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11.).

 

1.1. I. K. je, nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako od navedenih djela, na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se izvršiti dio kazne u trajanju jedne godine, a dio kazne u trajanju jedne godine neće se izvršiti ako u roku provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2. D. K. je, na temelju članka 294. stavka 1. KZ/97., osuđena na kaznu zatvora osam mjeseci.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.) djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev stečajne mase društva M. T. d.d. u stečaju, Č. te je osuđenicima I. K. i D. K. naloženo da oštećenoj stečajnoj masi M. T. d.d. u stečaju solidarno naknade štetu od 36.850,50 kuna u roku 15 dana, dok je s dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos oštećeno društvo upućeno na parnicu.

 

1.4. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08.-19. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev oštećene stečajne mase društva M. T. d.d. u stečaju, Č. te je naloženo osuđenom I. K. da oštećenoj stečajnoj masi M. T. d.d. u stečaju naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom iz članka 294. stavka 1. KZ/97. od 36.287,55 kuna te dio štete počinjene kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. od 15.976,36 kuna u roku 15 dana, dok je s dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate oštećeno društvo upućeno na parnicu.

 

1.5. Na temelju članka 560. ZKP/08.-19. u vezi s člankom 77. stavcima 1. i 2. KZ/11. utvrđeno je da 137.143,64 kune predstavljaju imovinsku korist koju je D. K. ostvarila kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. koje je počinio I. K. i da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo D. K. da taj iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

1.6. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08.-19. odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom od K. P..

 

1.7. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08.-19. osuđenici I. K. i D. K. su svaki u pola dijela obvezani naknaditi troškove financijskog vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08.-19. od 12.370,80 kuna, dok je D. K. naloženo naknaditi troškove medicinskog vještačenja od 1.980,00 kuna. Ujedno je svakom od optuženika naloženo naknaditi paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. od po 1.500,00 kuna, kao i nagradu te nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosima koji će biti naknadno određeni posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđena D. K. je osobno podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „iz razloga navedenih u čl. 515. st. 1 ZKP-a, odnosno temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH i čl. 517 st. 1 ZKP-a – povrede prava okrivljenice na raspravi i povreda odredbi ZKP-a u žalbenom postupku, a koja je povreda utjecala na presudu“. Predlaže da „prvostupanjski sud ili Vrhovni sud odgodi izvršenje pravomoćne presude“.

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.-22.), prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 31. listopada 2023. broj Ksm-DO-172/2023-3 podnijelo odgovor na zahtjev.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđenici.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđena D. K. zahtjev podnosi iz tri osnove.

 

7. Prije svega, podnositeljica zahtjeva, pozivajući se na članak 515. stavak 1. ZKP/08.-19., tvrdi da joj je povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred sudom iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.). Obrazlažući takav stav podnositeljica zahtjeva navodi da je "sud po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi zauzeo različite stavove o pozicijama osoba u istom pravnom odnosu" jer joj je pobijanom pravomoćnom presudom naloženo oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom kojeg je počinio osuđeni I. K., dok istovremeno K. P. takva obveza nije naložena.

 

8. Međutim, u navedenom podnositeljica zahtjeva nije u pravu.

 

8.1. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude (odlomak 33.) jasno proizlazi da je imovinska korist koju je K. P. stekla kaznenim djelom sklapanja štetnog ugovora opisanog u točki 1. izreke presude potpuno obuhvaćena dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom, slijedom čega je prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 560. stavka 3. ZKP/08.-19., pravilno i na zakonu osnovano u tom dijelu odbio prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi od K. P..

 

8.2. Isto tako iz tog obrazloženja jasno proizlazi (odlomak 32.) da je prvostupanjski sud, nakon što je na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08.-19. usvojio cjelokupni imovinskopravni zahtjev oštećene stečajne mase trgovačkog društva M. T. čarapa d.d. u stečaju za naknadu štete prouzročene tom društvu kaznenim djelima sklapanja štetnog ugovora i zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisanima u točki 2. izreke presude, a za čije počinjenje je proglašen krivim osuđeni I. K., u odnosu na preostali dio iznosa nepripadne imovinske koristi koju je osuđeni I. K. počinjenim kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju pribavio osuđenoj D. K., pravilno i na zakonu osnovano, pozivajući se na odredbu članka 560. ZKP/08.-19. u vezi s člankom 77. stavcima 1. i 2. KZ/11., utvrdio da iznos od 137.143,64 kune predstavlja imovinsku korist koju je podnositeljica zahtjeva stekla kaznenim djelom kojeg je počinio sada osuđeni I. K. te joj naložio uplatiti taj iznos u korist državnog proračuna.

 

8.3. Prema tome, iako se može činiti da se osuđenica i K. P. nalaze u identičnim pravnim odnosima, nema govora o povredi ustavom zajamčenog prava na jednakost pred sudom jer ovdje nije riječ o istim pravnim situacijama, kako se to neutemeljeno tvrdi u zahtjevu suđenice.

 

9. Drugu osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka podnositeljica zahtjeva, pozivajući se na članak 517. stavak 1. točku 3. ZKP/08.-19., nalazi u "povredi prava okrivljenice na raspravi".

 

9.1. Kod obrazlaganja takvog stava osuđenica u zahtjevu ukazuje na "nerazmatranje(m) odlučnih činjenica za odluku o imovinskoj koristi" te na po njoj dvojbenu visinu imovinske koristi. Također navodi da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije moguće utvrditi zaključak suda o visini ostvarene imovinske koristi te da je "… bilo nužno utvrditi stanje kupljenog vozila tehničkim vještačenjem, ukoliko se je odlučivalo o imovinskoj koristi za K. D., a ne samo procjena u ekonomskom smislu. Da li su u tom pravcu postojali dokazni prijedlozi, neka odluči nadležni sud povodom zahtjeva".

 

9.2. Kroz sve te prigovore osuđenica, očito, nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost knjigovodstveno-financijskog vještačenja te polemizira sa zaključkom suda o visini stečene imovinske koristi odnosno štete prouzročene predmetnim kaznenim djelima. Time u biti pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, ovaj izvanredni pravni lijek se može podnijeti samo iz taksativnih osnova propisanih odredbama članka 515. i članka 517. stavka 1. ZKP/08.-19. koji ne obuhvaćaju i žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. pa zahtjev osuđenice ni u tom dijelu nije osnovan.

 

10. U nastavku zahtjeva osuđenica, pozivajući se i dalje na članak 517. stavak 1. točku 3. ZKP/08.-19., kao treću osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, navodi "povredu odredbi ZKP-a u žalbenom postupku, a koja je povreda utjecala na presudu". Osuđenica, naime, ukazujući na "nedavanje adekvatnog obrazloženja", tvrdi da je drugostupanjski sud propustio dati ocjenu pravilnosti utvrđenja visine stečene imovinske koristi od strane prvostupanjskog suda, premda je riječ o činjenici koja se, prema tvrdnjama iz samog zahtjeva, nije ni mogla ispitati u povodu žalbe.

 

11. Međutim, razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i žalbu osuđenice podnesenu protiv prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske takve tvrdnje osuđenice nije našao osnovanima.

 

12. Naime, nasuprot prigovorima osuđenice, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, ocjenjivao osnovanost žalbe tada optužene D. K. i u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi, jer je takva žalba, u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08.-19., bila sadržana u njezinoj žalbi podnesenoj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12.1. Tako je naveo: "Naime, pravilno je prvostupanjski sud pobijanom presudom od optužene D. K. oduzeo imovinsku korist koju je ostvarila kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. KZ/11. koje je počinio optuženi I. K., jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela. Stoga je pravilno prvostupanjski sud od optužene D. K. oduzeo imovinsku korist u ukupnom iznosu 137.143,64 kuna te je istu utvrdio kao imovinu Republike Hrvatske pa je naloženo optuženoj platiti taj iznos Republici Hrvatskoj u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude" (odlomak 15).

 

12.2. Prema tome, iz sadržaja drugostupanjske presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud, postupajući u cijelosti u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i obvezama, ocijenio pravilnost odluke o oduzimanju imovinske koristi te pritom dao dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenica stekla protupravnu imovinsku korist u navedenom iznosu. Stoga nema govora ni o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-19. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.-19. na koju osuđenica, kako se to može zaključiti iz sadržaja zahtjeva, upućuje.

 

13. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08.-22., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.