Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-99/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz D. S., K., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika L. T. T. d.o.o. u stečaju, D., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici I. K. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i u pravnoj stvari protutužitelja L. T. T. d.o.o. u stečaju, D., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici I. K. iz Z., OIB: …, protiv prototutuženice M. P. iz D. S., K., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15623/2021-26 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15623/2021-26 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2021. kojom je otkazao ugovor o radu sklopljen među strankama 29. listopada 2020. kao i aneks tom ugovoru od 8. ožujka 2021., utvrđeno je da tužiteljici (tom odlukom) nije prestao radni odnos kod tuženika te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na posao, na radno mjesto prodavača, u roku od osam dana (točke I. do III. izreke). Točkom IV. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojim je protutužitelj zahtijevao utvrđenje da je radni odnos tužiteljice prestao 1. lipnja 2021. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 497,50 EUR sa zateznim kamatama od 27. listopada 2023. do isplate (točka V. izreke) dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen točkom VI. izreke.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik - protutužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona). Predlaže da se prvostupanjska ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica - protutuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a. Suprotno tvrdnjama žalitelja, odluka suda prvog stupnja sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a) i razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika- protutužitelja o predmetu spora, nema nedostataka na koje se žalitelj poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega).

7.1. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu, sve uz tvrdnje da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana kao i prigovori o načinu odlučivanja o tužbenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem) jer njima izražava shvaćanje da je u postupku trebalo drukčije utvrditi činjenice koje on drži odlučnim za odluku o predmetu spora i kojima ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim.

7.2. Žalitelju je za odgovoriti da prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog raspravljanja. Time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da su postojali zakoniti razlozi za otkaz kao i da su ispunjenje pretpostavke za zahtijevani sudski raskid ugovora o radu), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. To što su provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori odnosno zahtjevi tuženika-protutužitelja ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

8. Predmet spora i u žalbenoj fazi postupka je dopuštenost otkaza kojim je tuženik 21. lipnja 2021. otkazao tužiteljici ugovor o radi na neodređeno vrijeme kao i osnovanost tuženikovog (protutužiteljevog) zahtjeva za sudski raskid tog ugovora o radu.

9. U prvostupanjskom je postupku, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu, saslušanja stranaka i svjedoka, utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica s tuženikom 29. listopada 2020. zaključila ugovor o radu za obavljanje poslova prodavača na benzinskoj postaji na određeno vrijeme te da je taj ugovor anektiran 8. ožujka 2021. na način da je zaključen na neodređeno vrijeme

- da je tužiteljica obavljala rad na benzinskoj pumpi u D.

- da je tuženik tužiteljici 1. lipnja 2021. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa otkazao ugovor o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer je kršila radne obveze na način da 3. travnja 2021. nije na radnom mjestu nosila zaštitnu masku u skladu s Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužnih epidemioloških mjera od 1. travnja 2021., da unatoč pisanom nalogu poslodavca od 20. veljače 2021. nije ishodila sanitarnu iskaznicu, da je 27. svibnja 2021. koristila mobilni telefon pred kupcima iako je korištenje mobitela u privatne svrhe u prodajnom prostoru (strogo) zabranjeno te da je istoga dana stavila u prodaju robu s krivom deklaracijom.

- da je tužiteljica 27. travnja 2021. pisano upozorena na obvezu iz radnog odnosa zbog nenošenja zaštitne maske 3. travnja 2021. u skladu s tada važećim propisima te da joj je ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze

- da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica prekršila radnu obvezu ishođenja sanitarne iskaznice

- da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica 27. svibnja 2021. koristila mobitel u privatne svrhe niti da bi tog dana stavila u prodaju robu s krivom deklaracijom i

- da nema dokaza o postojanju okolnosti koje opravdano upućuju na nemogućnost nastavka radnog odnosa.

10. Navedena činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer se temelje na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza i na pravilnoj primjeni članka 135. stavka 3. ("Narodne novine" br. 93/2014.,127/2017. i 98/2019., dalje: ZOR). Zakona o radu

Prema tom propisu u situaciji poput ove, kad je ugovor o radu otkazao poslodavac, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu. Žalba tuženika-protutužitelja se svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik-protutužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, ponavljajući pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema njegovim tvrdnjama, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

11. I prema shvaćanju ovog suda, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da WhatsApp poruka upućena (grupno) radnicima tuženika-protutužitelja nema značaj pisanog naloga za ishođenje sanitarne iskaznice, nepostupanje po kojem bi imalo značaj kršenja radne obveze koje opravdava otkazivanje radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnika. Naime, iz sadržaja WhatsApp poruke koja glasi: „@I. K., M., S. saznati di i kad možete izvaditi sanitarnu…ako se treba naručiti naručite se i javite mi kad je termin!“ proizlazi nalog da se sazna gdje se može izraditi takva iskaznica, što je tužiteljica i učinila te se istovremeno naručila u Domu zdravlja D. S.. Iz rezultata dokazivanja proizlazi da je odlučna okolnost zbog koje nije izrađena sanitarna iskaznica činjenica da tuženi poslodavac nije prethodno snosio troškove njezine izrade. Osim toga i neovisno o tome, s obzirom na to da tuženik tvrdi da je riječ o nalogu od 21. veljače 2021., njegove tvrdnje da je riječ o kršenju radne obveze koja opravdava otkaz ugovora o radu proturječne su činjenici da je nakon tog ponašanja za koje tvrdi da je skrivljeno, tuženik s tužiteljicom 8. ožujka 2021. sklopio aneks ugovoru o radu kojim je radni odnos ugovoren na neodređeno vrijeme. To svakako da nije za očekivati u situaciji da je tužiteljica već tada svojom ponašanjem davala povoda za otkaz ugovoru o radu.

11.1. Tvrdnje žalitelja da je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja zbog toga što sud prvog stupnja nije utvrdio da je tužiteljica i nakon opomene od 27. travnja 2021. (zbog događaja od 3. travnja 2021.) nastavila kršiti radne obveze zbog nepridržavanja epidemioloških mjera ne utječu na pravilnost pobijane odluke. To stoga što je riječ o neodlučnim tvrdnjama s obzirom na to da nepridržavanje epidemioloških mjera nakon događaja 3. travnja 2021. nije navedeno kao razlog otkaza ugovora o radu u obrazloženju te odluke.

11.2. Naposljetku, netočno tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tuženi poslodavac nije dosegao potrebni standard dokazivanja tvrdnji da je tužiteljica 27. svibnja 2021. za vrijeme radnog vremena koristila mobitel u privatne svrhe te da je toga dana stavila u prodaju robu s krivom deklaracijom jer da je tužiteljica navedene propuste priznala u svom iskazu. Suprotno tome, iz zapisnika o iskazu tužiteljice proizlazi da niječe da bi koristila mobitel u privatne svrhe na poslu („Ja nisam koristila mobitel u privatne svrhe tijekom rada“), nego tvrdi da je riječ o korištenju aplikacije I. za učenje koju je zahtijevao u privatne mobitele instalirati upravo poslodavac. Isto tako iz njezinog iskaza u kojem tvrdi da nije deklarirala robu, nego je na već pripremljenim deklaracijama samo navodila rok trajanja, je jasno da je tužiteljica tijekom postupka poricala da bi bila kriva za stavljanje u prodaju pogrešno deklarirane robe. Imajući na umu da se činjenice da je tužiteljica 27. lipnja 2021. koristila mobitel u privatne svrhe pred kupcima i da je toga dana na nepoznati način pogrešno deklarirala nepoznatu robu koju je potom stavila u prodaju, nisu mogla utvrditi na temelju svih predloženih i izvedenih dokaza, a sam je tuženik tvrdio da to nije bilo moguće utvrditi niti pregledavanjem videosnimki, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a u vezi s člankom 135. stavkom 3. ZOR-a kada je ocijenio da činjenice ne postoje.

12. Neosnovano tuženik prigovora da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljici pružio sudsku zaštitu od otkaza uvjetovanog njezinim skrivljenim ponašanjem. To stoga što razlozi koje je tuženik naveo u obrazloženju odluke o otkazu nisu opravdani pa nisu ispunjenje pretpostavke za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika propisane člankom 115. stavkom 1. točkom 3. ZOR-a. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

13. U skladu s člankom 124. stavkom 1. ZOR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. S druge strane, odredbom članka 125. stavka 1. ZOR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. toga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. toga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (članak 125. stavci 2. i 3. ZOR-a).

13.1. Iz navedenih zakonskih odredbi slijedi da ako poslodavac traži sudski raskid, potrebno je uz njegov zahtjev i utvrđenje da je otkaz nedopušten, utvrditi postoje li okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nije moguć. Navedene se pretpostavke moraju ispuniti kumulativno. Pritom je, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, narušenje povjerenja poslodavca u radnika okolnost koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Tuženik-protutužitelj je u protutužbi u bitnom naveo da je zbog razloga navedenih u odluci o otkazu ugovora o radu povjerenje među strankama trajno i nepovratno narušeno. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tuženik-protutužitelj nije u protutužbi iznio nikakvih okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je povjerenje u tužiteljicu izgubljeno trajno i nepovratno do mjere da nastavak radnog odnosa među strankama ne bi bio moguć. Niti stranke niti svjedokinja koja je saslušana po prijedlogu tuženika nisu iskazivali o razlozima koji upućuju na nepovratni gubitak povjerenja, a na to ne upućuje ni činjenica da je, unatoč neispunjenju naloga iz veljače 2021. za izradu sanitarne knjižice (za koje se tvrdi da je, kao jedna od radnji koju je tužiteljica odbila poduzeti, imala posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u nju), poslodavac nakon toga u ožujku 2021. zaključio s tužiteljicom ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

14.1. Zbog toga se odluka o odbijanju protutužiteljeva zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu temelji na pravilnoj primjeni članka 125. stavka 2. ZOR-a, a odluka o utvrđenju da radni odnos nije prestao i nalog o vraćanju radnika na posao na pravilnoj primjeni članka 124. stavka 1. ZOR-a pa je odbijena žalba protutužitelja i potvrđene su točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

15. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točaka V. i VI. izreke prvostupanjske presude, a u njezinu donošenju nisu po počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je odbijena žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točkama V. i VI. izreke prvostupanjske presude.

U Varaždinu 18. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer, v.r.