Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1067/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u B., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, u povodu žalbi stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-269/2024-7 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-269/2024-7 od 29. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se točka II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P- 269/2024-7 od 29. svibnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 5.077,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. do isplate

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. do isplate na način da se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u tom iznosu.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 23,26 EUR (slovima: dvadesttri eura i dvadesetšest centi).

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 142,85 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen zahtjev za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba ugovora o kreditu broj 3211486211 zaključenog među strankama 19. studenog 2007. kojim je u članku 23. P) ugovoreno da su korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita upoznate s činjenicom da su kredit te sve obveze na povrat kredita vezani uz valutnu klauzulu te da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog ugovora o kreditu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.577,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži i naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci II. izreke prvostupanjske presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana odluka o troškovima preinači na način da se tužitelj odbije sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 3211486211 od 19. studenog 2007. i to njegove odredbe članka 23.P).

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava te saslušanjem tužitelja i svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 19. studenog 2007. u Bjelovaru između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o namjenskom stambenom kreditu (za dovršenje kuće) s ugovorenim iznosom kredita od 56.770,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,15% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 360 mjeseci

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile otplatu kredita uz valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-156/2019-44 od 9. siječnja 2023. ispravljenom rješenjem poslovni broj P-156/2019-57 od 13. prosinca 2023., koja je u tim dijelovima potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-667/2023-5 od 28. veljače 2024., utvrđeno da je ugovorna odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržana u članku 1. ugovora o kreditu nepoštena i ništetna te da je naloženo tuženiku vratiti tužitelju uplate učinjene na temelju te nepoštene ugovorne odredbe u iznosu od 12.136,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog idućeg dana nakon plaćanja (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja u članku 23.P) ugovorile da je tužitelj kao korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita upoznate s činjenicom da su kredit te sve obveze na povrat kredita vezani uz valutnu klauzulu te da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog ugovora o kreditu - da odredba članka 23.P) nije utvrđena nepoštenom pravomoćnom presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Z. b. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim - da tužitelj na temelju odredbe članka 23.P) nije bio u obvezi izvršiti nikakvu činidbu te da mu ugovaranjem njezinog sadržaja nije nastala nikakva šteta

- da ta ugovorna odredaba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja kao potrošača.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud ocijenio da u smislu članka 102. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe. Zbog toga odbija tužbeni zahtjev. 8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu nejasni niti proturječni ispravama u spisu i zapisnicima o drugim izvedenim dokazima pa se može ispitati.

8.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da sporna ugovorna odredba nije nepoštena (niti ništetna) ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tužitelj izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

8.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

8.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju u žalbi (također) upućuje tužitelj. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da je sporna ugovorna odredba nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih tužiteljev zahtjev ocijenjen neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

8.4. U postupku nisu počinjene ni (druge) bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na to da predmet spora radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim broje P-

14/1/2012 nije bila sporna ugovorna odredba, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti te odredbe izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. jer ta ugovorna odredba nije utvrđena ništetnom u tom kolektivnom sporu. Zbog toga je ocijenio da u odnosu na spornu odredbu nije vezan za utvrđenja iz je, kad

pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a pa, suprotno žalbenim navodima tužitelja, zbog navodne pogrešne primjene članka 502.c ZPP-a nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na što tužitelj sadržajno upućuje u žalbi.

10. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja kojima isti daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koji je pregledavanjem ugovora o kreditu te saslušanjem tužitelja i svjedoka u točci 24. utvrdio da, iako o spornoj ugovornoj odredbi potrošačkog ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori, da je riječ o odredbi koja ne stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. S obzirom na sadržaj navedene točke obrazloženja prvostupanjske odluke u kojoj je prvostupanjski sud utvrdio da je riječ o odredbi koja je „bila dio unaprijed sastavljenog ugovora“ neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da sud prvog stupnja nije utvrdio da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

11. U skladu s člankom 98. ZZP/2007, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Iz točke 23. obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja upravo imao na umu navedene odlučne okolnosti koje je potpuno i pravilno ispitao.

11.1. Imajući na umu:

- da je glavni predmet obveze tužitelja iz ugovora o kreditu upravo otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF ugovorena člankom 1. predmetnog potrošačkog ugovora

- da je ta obveza, o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori i koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvarala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja kao potrošača, (već) utvrđena nepoštenom na temelju članka 96. stavka 1. ZZP/2007 i ništetnom na temelju članka 102. stavka 1. istog Zakona i to neovisno o ugovornoj odredbi iz članka 23.P) predmetnog potrošačkog ugovora,

- da ugovorna odredba iz članka 23.P) sadržajno predstavlja (tek) izjavu tužitelja da pristaje snositi tečajni rizik

- da na temelju te izjave, s jedne strane, tužitelj nije (bio) obvezan ispuniti ikakvu činidbu niti je ikakvu činidbu na temelju te ugovorne odredbe ispunio i

- da ta izjava, s druge strane, nije utjecala na ocjenu nepoštenosti (i ništetnosti) ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF (iz članka 1. ugovora o kreditu) kojom je na tužitelja u cijelosti prebačen tečajni rizik kao i na osnovanost njegovog kondikcijskog zahtjeva za povrat iznosa plaćenih na temelju te nepoštene ugovorne odredbe

i prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir okolnosti iz članka 96. ZZP/2007 - glavnu ugovornu obvezu tužitelja koja je predmet ugovora, spornu izjavu tužitelja sadržanu u točci 23.P) ugovora i sadržaj ugovorne odredbe iz članka 1. ugovora o kreditu - sporna ugovorna odredba nije niti sama za sebe niti u kontekstu ugovorne odredbe članka 1. o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF na koju se odnosi, ozbiljno oštetila pravni položaj tužitelja kao stranke predmetnog ugovora, jer je riječ o odredbi koja očito ne ograničava tužiteljeva prava ili njihovo korištenje niti mu, suprotno dobroj vjeri, nameće nikakve dodatne obveze.

12. Na pravilno utvrđenu činjenicu da nije riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 96. stavka 1. ZZP/2007, sud prvog stupnja je pravilno primijenio članak 102. stavak 2. ZZP/2007 kada je odbio zahtjev za utvrđenje njezine ništetnosti pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 5. ZPP-a s obzirom na to da je, gledajući postupak u cjelini, tužitelj odbijen (samo) sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 23.P ugovora o kreditu u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi dok su (pravomoćno) usvojeni njegovi zahtjevi za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi članaka 1. i 2. ugovora o kreditu kao i kondikcijski zahtjevi za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF. S obzirom na to da je protiv prvostupanjske presude P-156/2019-44 od 27. veljače 2023. tuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to u odnosu na odluku u dijelu deklaratornog zahtjeva koja je u tom dijelu ukinuta i vraćana prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i koji je dio zahtjeva u ponovljenom postupku odbijen, a koji je razmjerno neznatan i u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. ZPP-a kada je tuženika odbio sa zahtjevom za naknadu troškova sastava te žalbe.

14. U žalbi tuženik navodi da je počinjena povreda članka 155. ZPP-a jer su tužitelju dosuđeni troškovi koji nisu bili nužni u sporu. Prema pravnom shvaćanju tuženika, jedini nužni troškovi bili su troškovi sastava tužbe i ročišta za glavnu raspravu na kojem je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka.

14.1. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, u ovom je postupku bila sporna osnovanost i visina zahtjeva pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je tužitelju za zastupanje na pripremnom ročištu 24. veljače 2022. dosudio naknadu troškova uz primjenu Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi

je na tom troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) jer pripremnom ročištu tužitelj izložio tužbu te je u smislu članka 292. ZPP-a raspravljano o prijedlozima stranaka i prethodni je postupak zaključen. Pravilno je primijenjena odredba članka 155. stavka 2. ZPP-a i Tbr. 9/1 OT-a kada je sud prvog stupnja uz primjenu tog propisa dosudio tužitelju naknadu za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 25. travnja 2024. jer je na tom ročištu održana glavna rasprava na kojoj se raspravljalo o glavnoj stvari te je glavna rasprava zaključena. Pravilno su primijenjene odredbe članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP-a kada je tužitelju uz primjenu Tbr. 8/4 OT-a dosuđena naknada za sastav podneska od 22. ožujka 2019. kojim je tužitelj preinačio tužbu. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju dosudio naknadu troškova zastupanja na ročištima za objavu presude. Odredbe članka 335. stavka 7. i 8. ZPP-a propisuju način dostave presude onoj stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje iz čega proizlazi zaključak da se stranci koja pristupi na ročište za objavu presude uručuje pisani otpravak presude i da od tog dana za stranku teče žalbeni rok, dok je situacija ako stranka ne pristupi na ročište a uredno je obaviještena propisana stavcima 9. i 10. citirane zakonske odredbe. Po ocjeni ovog suda riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, tim više jer je pristupanje na ročište povodom objave presude zakonodavac propisao i kao način neposredne dostave sudske odluke uz koju se vežu pravne posljedice (rok za žalbu). Zbog toga je tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a u vezi s Tbr. 9/3 OT-a dosuđena naknada zastupanja na (jednom) ročištu za objavu presude, iako je i u ponovljenom postupku tužitelj imao taj trošak. Takvo je i pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2022. Naposljetku, neosnovano tuženik osporava odluku suda prvog stupnja kojom mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i na prvostupanjsku presudu od 27. veljače 2023. i to u iznosu u kojem su ti troškovi nastali. Za odgovoriti je žalitelju da je bespredmetno njegovo pozivanje na zakonsko oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi jer je to oslobođenje stupilo na snagu 20. svibnja 2023. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 51/2023.), nakon što je tužitelj u skladu s dotadašnjim propisima već bio platio sudske pristojbe. Naposljetku, činjenica da je troškovnik tužitelja predan u sudski spis izravno na ročištu na kojem je zaključeno raspravljanje (a ne u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava u skladu s člankom 106.a ZPP-a) nema za posljedicu to da se taj troškovnik ne proizvodi pravne učinke.

14.2. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podneska od 24. listopada 2019. u iznosu od 62,50 EUR (PDV uključen). Riječ je o podnesku u kojem se tužitelj očituje na navode tuženika ponavljajući pritom tužbene navode te se osvrćući na pravna pitanja i sudsku praksu koji nije bio potreban za vođenje parnice pa tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tog podneska. Osnovano tuženik u žalbi prigovora i tome da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je tužitelju dosudio naknadu za zastupanje na pripremnim ročištima 12. lipnja i 10. listopada 2019. uz primjenu Tbr. 9/1 OT u iznosu od ukupno 500,00 EUR (PDV uključen), imajući na umu da nije riječ o pripremnim ročištima koja su održana u skladu s člankom 292. ZPP-a te da se na njima raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužitelju za zastupanje na tim ročištima uz primjenu Tbr. 9/2 OT-a pripada naknada u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (PDV uključen). Naposljetku, podnesak tužitelja od 6. listopada 2022. kojim određuje tužbeni zahtjev o kojem je odlučio sud nije obrazloženi podnesak u smislu članka 8/1 OT pa umjesto naknade za sastav tog podneska od 250,00 EUR (PDV uključen) tužitelju uz primjenu Tbr. 8/4 i 46 OT pripada naknada za sastav tog podneska u iznosu od 62,50 EUR.

15. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci II. pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 500,00 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 3.077,68 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 155. ZPP- a žalba tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

16. S obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe.

16.1. Tuženik je žalbom osporavao odluku o troškovima postupka u cijelosti (za iznos od 3.577,68 EUR), a uspio je s iznosom od 500,00 EUR. Zbog toga mu je uz primjenu članaka 155. i Tbr. 10/4 i 46. OT-a dosuđena naknada troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu razmjerno tom uspjehu u žalbenom postupku (50 bodova x 2,00 EUR = 100,00 EUR + PDV = 125 EUR x 14% = 17,50 EUR; 41,11 EUR x 14% = 5,76 EUR).

U Varaždinu 18. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer, v.r.