REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-744/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĐS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marina Tojčić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1027/2022-8 od 10. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3048/2021-5 od 10. lipnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3048/2021-91 od 22. rujna 2022., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1027/2022-8 od 10. siječnja 2023., u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja u točki. I. izreke i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.492,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.312,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama i za navedeno sudi:
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3048/2021-5 od 10. lipnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3048/2021-91 od 22. rujna 2022., u točki I. izreke za iznos od 1.492,12 kn s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos te u točki III. izreke kojom je odlučeno o naknadi troškova postupka za iznos od 4.312,97 kn s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 214,04 Eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos plaće od 3.345,79 kn sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata računatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.084,38 kn sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2022. do isplate (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom:
- pod toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika i prvostupanjska presuda u toč. I. izreke potvrđena za iznos od 1.853,67 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a preinačena za iznos od 1.492,12 kn sa zateznim kamatama na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen, u točki III. izreke potvrđena za dosuđeni iznos troškova postupka od 6.771,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a preinačena za iznos od 4.312,97 kn i u tom dijelu je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka,
- pod toč. II. navedeno je da nepobijana točka II. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana u drugostupanjskom postupku,
- pod toč. III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 3257/2023-2 od 6. veljače 2024., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće, koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika u radnom sporu, da li takav iznos naknade štete (koji radnik potražuje od osiguratelja) pripada prema bruto ili neto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete nastale povredom ugovorne obveze, propustom odvjetnika da u ime tužitelja u skladu s nalogom u zakonskom roku protiv poslodavca tužitelja Republike Hrvatske podnese tužbu, što je imalo za posljedicu da je nastupila zastara potraživanja za isplatu razlike plaće zbog neisplaćenog dodatka za smjenski rad za razdoblje od mjeseca listopada 2008. do kolovoza 2011., koja bi tužitelj u sudskom postupku bila dosuđena da je odvjetnik podnio tužbu.
9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je pripada li tužitelju naknada štete u bruto ili neto iznosu razlike plaće zbog propusta punomoćnika-osiguranika tuženika da podnese tužbu za potraživanje iz radnog odnosa, odnosno pripada li tužitelju naknada štete prema onom istom zahtjevu koji bi mu bio dosuđen da je tužba podnesena protiv poslodavca tužitelju.
10. Shvaćanje je suda prvog stupnja da tužitelju pripada bruto iznos razlike plaće zbog toga što bi taj iznos tužitelj dobio od poslodavca da je odvjetnik na vrijeme podnio tužbu za isplatu iznosa razlike plaće koja se odnosi na neisplaćeni dodatak za rad u drugoj smjeni prema odredbi čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10) te da zbog toga on ima pravo tražiti kao naknadu štete onaj iznos kojeg bi mogao ostvariti protiv poslodavca, a koji propustom odvjetnika nije ostvario.
11. Nasuprot tomu drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da u ovom postupku tuženik nije poslodavac tužitelja, već je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete po osnovi police osiguranja od odgovornosti odvjetnika koju je odvjetnik zaključio s tuženikom te da tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini neto razlike plaće koja se odnosi na neisplaćeni dodatak za rad u drugoj smjeni. Pri tomu drugostupanjski sud obrazlaže da se u konkretnom slučaju naknada štete koja je predmet ovog spora ne smatra primitkom od nesamostalnog rada koji podliježe plaćanju poreza na dohodak od nesamostalnog rada u smislu odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16 i 106/18 - dalje: ZPD) već se radi dohotku iz čl. 8. st. 2. toč. 5. ZPD-a, odšteti koja nije u vezi s gospodarstvenom djelatnošću i ne smatra se dohotkom, zbog čega u situaciji kada primitak ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak tužitelju ne može biti dosuđen utuženi iznos koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak te pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak.
12. U konkretnom slučaju ne radi se o zahtjevu za isplatu razlike plaće već o zahtjev radi naknade štete istaknutom protiv osiguratelja iz obveznog osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, sukladno čl. 44. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 18/11 i 126/21).
13. Tužitelj dakle, potražuje naknadu štete prema onom zahtjevu koji bi mu bio dosuđen da je osiguranik tuženika kao njegov punomoćnik podnio tužbu radi ostvarenja te tražbine od tužiteljevog poslodavca, jer da je takva tužba bila podnesena, poslodavcu bi bilo naloženo da mu isplati bruto iznos na ime razlike plaće za smjenski rad, sukladno odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 49/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
14. Sukladno odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.
15. Budući da prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud dosuđuje naknadu imovinske štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, potpunu naknadu štete u smislu navedenih odredbi predstavlja u ovom slučaju naknada štete u bruto iznosu na ime razlike plaće za smjenski rad, koju bi tužitelju da je osiguranik tuženika podnio tužbu bio dosuđen jer je upravo utuženi bruto iznos tužitelj mogao ostvariti protiv poslodavca, a koji propustom osiguranika tuženika nije ostvario. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
16. Kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na koji se odnosi revizija i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
17. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema vrijednosti pobijanog dijela presude od 198,03 Eur za trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), ukupno 150,00 Eur, što uz PDV 25% i trošak sudske pristojbe na reviziju (26,54 Eur), iznosi 214,04 Eur.
Zagreb, 18. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
