REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1181/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nivogradnja d.o.o. Zagreb, Medvedgradska 19, OIB 89521783329, zastupan po punomoćniku Mladenu Sučeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sučević i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupan po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5236/2022-2 od 31. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1936/2015 od 6. listopada 2022., u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5236/2022-2 od 31. siječnja 2023. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1936/2015 od 6. listopada 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1936/2015 od 6. listopada 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.703.000,00 kn/756.918,18 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 3. lipnja 2014. do 26. listopada 2014., kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 950.625,00 kn/126.169,62 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 336.875,00 kn/44.711,00 Eur-a (točka IV. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik koja mu je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3211/2023 od 23. travnja 2024. zbog pitanja:

„1. Mogu li se odredbe ugovora gdje je jedna strana jedinica lokalne samouprave tumačiti prema konkludentnim radnjama njezinih tijela na način različit od onoga kako te odredbe glase?

2. Je li sud pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu za isplatu naknade vrijednosti zemljišta na kojem je izgrađena prometnica dužan uzeti u obzir i posljedične dobitke iz čl. 50. i 53. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 78/15)?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.703.000,00 kn/756.918,18 Eur-a s pripadajućim kamatama, na ime ispunjenja obveze iz ugovora koji su sklopili prednik tužitelja i tuženik.

6. Između stranaka nije sporno:

- da su prednik tužitelja i tuženik sklopili Ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta - imovinskopravno rješavanje za izgradnju pristupne prometnice unutar naselja RIS (spojna ulica od Bolničke do ulice Jačkovina) s komunalnom infrastrukturom od 26. listopada 2009. (dalje: Ugovor);

- da su predmetnim Ugovorom stranke utvrdile: - da će prednik tužitelja graditi stambeno naselje na prostoru bivše tvornice RIS u Bolničkoj ulici koje čine 11 stambenih objekata sa 770 stanova i objekti javne namjene, - da je radi pristupa od građevinske čestice do javnoprometne površine potrebno urediti građevinsko zemljište za izgradnju prometnice unutar naselja RIS (spojna cesta od Bolničke ceste do Ulice Jačkovina) te - da je prednik tužitelja pismom namjere izrazio spremnost financirati troškove uređenja građevinskog zemljišta - imovinskopravno rješavanje za izgradnju pristupne prometnice unutar naselja RIS s komunalnom infrastrukturom, s obzirom na to da njihovo financiranje nije predviđeno Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba za 2009.;

- da je predmetnim Ugovorom u čl. 3. ugovoreno da se tužitelj obvezao u ime i za račun tuženika platiti sve troškove „rješavanja imovinsko-pravnih odnosa radi formiranja parcele za izgradnju pristupne prometnice s komunalnom infrastrukturom u skladu s lokacijskom dozvolom i posebnim uvjetima iz čl. 2. alineje 2. tog ugovora“ i da je Gradski ured za imovinskopravne poslove i imovinu Grada nadležan za rješavanje imovinskopravnih odnosa na predmetnoj lokaciji. Iz Ugovora slijedi (list 7 spisa) da je u ime Grada Zagreba ugovor potpisao gradonačelnik;

- da su ugovorne strane čl. 5. ugovorile da će tuženik predniku tužitelja beskamatno vratiti plaćene troškove imovinskopravnog rješavanja iz čl. 3. tog Ugovora, kad navedene troškove uvrsti u Program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba, a najkasnije u roku od 5 godina od dana sklapanja ugovora kojim se rješavaju imovinskopravni odnosi;

- da je tuženik za potrebe izvršenja Ugovora, po nalogu Gradskog ureda za prostornu uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, dao izraditi procjenu vrijednosti građevinskog zemljišta spojen ulice od Bolničke ulice do Ulice Jačkovina, Naselje RIS, te da je 11. svibnja 2009. nalaz i mišljenje dao sudski vještak Zlatko Sirovec koji je utvrdio da je vrijednost nekretnine opisane kao zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iznos od 5.703.000,00 kn;

- da je pristupna prometnica izgrađena na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je predmetna nekretnina na dan sklapanja ugovora 26. listopada 2009. bila u vlasništvu prednika tužitelja te da je na temelju Zakona o cestama predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo tuženika - javno dobro u općoj uporabi, nerazvrstana cesta, što je upisano u zemljišne knjige na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-18885/2014 od 3. lipnja 2014.

7.1. Sudovi nižeg stupnja u tumačenju citiranog Ugovora utvrđuju i zaključuju da je volja stranaka bila da tuženik tužitelju nadoknadi vrijednost zemljišta na kojem je sagrađena cesta, što jasno proizlazi iz činjenice da je sam tuženik prije sklapanja ugovora procijenio vrijednost zemljišta što ne bi činio da na strani tuženika nije postojala takva namjera i volja, tim više što su tuženiku u trenutku sklapanja ugovora bile poznate sve okolnosti i činjenice oko vlasništva i što bi bilo plaćeno trećim osobama.

7.2. Dakle, iz ponašanja upravnog ureda tuženika zaključuju da je volja stranaka bila da se pored troškova za rješavanje imovinskopravnih odnosa kako je to navedeno u ugovoru tuženik naknadi tužitelju i vrijednost zemljišta na kojem je sagrađena nerazvrstana cesta - javno dobro u općoj upotrebi.

8. Prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13-proč. tekst, 144/12, 137/15-proč. tekst, 123/17, 98/19, 144/20 - dalje: ZLPS) općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju.

Iz st. 2. istog članka slijedi da općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan odgovoran je za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave tijelu državne uprave nadležnom za upravni nadzor u odgovarajućem upravnom području, a st. 3. propisano je da općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan obavlja poslove utvrđene statutom općine, grada, odnosno županije u skladu sa zakonom.

8.1. Odredbom čl. 7. Zakona o gradu Zagrebu („Narodne novine“, broj 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19, 144/20) propisano je da Gradonačelnik predstavlja i zastupa Grad Zagreb.

9. Ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev-598/2007 od 4. rujna 2008. izrazio slijedeće pravno shvaćanje:

„U reviziji se neodlučno ističe da je nakon ročišta održanog pri Uredu državne uprave na kojem je sastavljen zapisnik o nagodbi tuženik počeo provoditi nagodbu vraćajući mu predmetnu nekretninu u posjed te da se Gradsko poglavarstvo suglasilo s nagodbom, jer za ocjenu pitanja postojanja sporne tuženikove obveze vraćanja predmetne nekretnine u vlasništvo tužitelja nije dovoljno njezino priznanje konkludentnim činima, a osim toga tu obvezu u ime tuženika mogao je preuzeti samo gradonačelnik kao zakonski zastupnik i to samo u ispravi na kojoj je ovjeren njegov potpis, a ne Gradsko poglavarstvo.

Stoga ta obveza ne samo da nije nastala na temelju nagodbe, već nije nastala niti na drugi zakonom dopušteni način.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoji istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.“.

10. Dakle polazeći od već zauzetog pravnog shvaćanja kao u gore citiranoj odluci glede dileme koja je bit prvog pitanja zbog kojeg je dozvoljeno podnošenje revizije valja odgovoriti da se u ugovorima koje sklapa jedinica lokalne samouprave prava volja stranaka ne može utvrđivati zbog radnji ili propusta upravnih tijela te lokalne jedince jer je sukladno čl. 42. ZLPS Grad Zagreb ovlašten zastupati Gradonačelnik, pa bi se pitanje prave volje stranka moglo utvrđivati jedino glede radnji one osobe koja zastupa ugovornu stranu jedinicu lokalne samouprave, u ovom slučaju gradonačelnika.

11. No, po ocjeni ovog suda o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, čime po ocjeni ovog vijeća to pitanje nije niti pitanje koje udovoljava svim uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) jer se pitanje postojanja obveze može riješiti jedino kroz tumačenje samih odredbi ugovora to jest kako se može razumjeti formulacija iz čl. 3. Ugovora:

„…rješavanja imovinsko-pravnih odnosa radi formiranja parcele za izgradnju pristupne prometnice s komunalnom infrastrukturom u skladu s lokacijskom dozvolom i posebnim uvjetima iz čl. 2. alineje 2. tog ugovora“,

to jest što se sve smatra financiranjem tih troškova, vodeći računa i o činjenici da je tuženik upisom u zemljišne knjige postao vlasnikom sporne čestice koja je ranije bila u vlasništvu tužitelja.

12. Sudovi su tužitelju dosudili puni iznos vrijednosti zemljišta čiju protuvrijednost tužitelj potražuje u ovom postupku. (756.918,18 Eur-a).

13. Iz odredbe čl. 50. st. 4. Zakona o procjeni nekretnina („Narodne novine“, broj 78/15) slijedi da se iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka, od čega se oduzimaju posljedični dobitci i ne može biti manji od vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.

13.1. Dakle, kako nije sporno da je spornu nekretninu u naravi nerazvrstana cesta prešla u vlasništvo tužene slijedom odredbe čl. 50. st. 4. Zakona o procjeni nekretnina, ako se radi o izvlaštenju, ili faktičnom izvlaštenju, radi utvrđena visine naknade treba uzeti u obzir i eventualne dobitke koje osoba koja traži naknadu ima zbog eventualnog povećanja vrijednosti susjednih nekretnina kojih je vlasnik.

13.2. Time je i odgovoreno na drugo pitanje zbog kojeg dopušteno podnošenje revizije.

14. Prema tome, kako sudovi nižeg stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili niti ocijenili radi li se o u ovom konkretnom slučaju o faktičnom izvlaštenju tužitelja, je li on eventualno pristao da sporna nekretnina pređe u vlasništvo tuženika bez da za to dobije naknadu u novcu u visini vrijednosti nekretnine i postoje li koristi na strani tužitelja u smislu čl. 50. st. 4. Zakona o procjeni nekretnina to činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno pa je slijedom toga valjalo primjenom odredbe čl. 391. st. 7. odlučiti kao u izreci.

15. U nastavku postupka sudovi će prije svega ocijeniti:

- koja je bila prava volja stranaka s obzirom na sadržaj Ugovora kojima stranke uređuju svoje obveze i prava,

- koji je značaj prinosa vlasništva sporne nekretnine u vlasništvo tužene,

- radi li se o faktičnom izvlaštenju, te je li došlo do eventualnog oduzimanja vlasništva tužitelja bez njegovog pristanka na spornoj nekretnini i s tim u svezi je li tužitelj eventualno povrijeđen u svom pravu na mirno uživanje vlasništva sadržano u čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 76/10, 55/01-proč. tekst, 5/14, 85/10-proč. tekst) i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: konvencija) kojom se jamči svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi pravo na mirno uživanje svoje imovine, s time da nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava, te da prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

16. Kako je odlučeno da se ukidaju presude nižih sudova odlučeno je da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom sukladno odredbi čl. 166. ZPP-a.

17. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina